Prije četiri godine Sarajevo slavilo Bidena, ove godine Trumpa slavi Banja Luka, a ništa od unitarne BiH i secesije

Paralelne realnosti u dvama entitetima

Nakon izbora 2024. u odnosu na četiri godine prije samo se promijenilo pročelje na kojemu se proslavila pobjeda američkog predsjednika. Palača predsjednika Republike Srpske u Banjoj Luci, gdje stoluje čelnik Milorad Dodik, bila je preksinoć osvijetljena zastavom Sjedinjenih Američkih Država i novoizabranim predsjednikom Donaldom Trumpom. Prije četiri godine Vijećnica Grada Sarajeva bila je osvijetljena napisom “Ujedinjeni protiv podjela” s jasnom potporom 46. američkom predsjedniku Joeu Bidenu. Ove godine sarajevska Vijećnica bila je u mraku. Čini se da je jedino što je vječno u Bosni i Hercegovini mitomanija – kako će američki predsjednik jednima donijeti bošnjačko-muslimansku republiku, a drugima neovisnost. Posebno su bile “zabavne” teorije nacionalističkih opsjenara aktualne prije četiri godine kako će bošnjačka zajednica u SAD-u presuditi izbore te se baratalo brojem u kojem je okrugu koliko Bošnjaka. Išlo se toliko daleko da se iz šešira izvlačilo i izvjesnog Elvira Klempića, koji je navodno bio Bidenov posrednik za odnose s manjinama u SAD-u. On je bio sigurna karta da će “Bosna biti unitarna, građanska, bošnjačka”. Četiri godine poslije ništa od toga. Dapače. I otuda novo objašnjenje da su i Bošnjaci glasovali za Trumpa. Ali u Sarajevu bez proslave.

Kompleks više vrijednosti

Kompleks više vrijednosti izražen je kod mnogih političkih elita i naroda u BiH koji vlastitu sudbinu vežu uz odluke moćnih stranih aktera, posebice SAD-a. Bošnjačka politika godinama se oslanjala na podršku Washingtona za očuvanje vlastite ideje BiH, dok su srpske elite očekivale da će neka republikanska administracija podržati njihova stremljenja prema secesiji i neovisnosti Republike Srpske. Ponajprije Bošnjaci traže podršku stranih centara moći umjesto da grade interne koalicije koje bi mogle ponuditi održivo rješenje problema. Često ignoriraju činjenicu da SAD, unatoč važnoj diplomatskoj prisutnosti i ulozi u potpisivanju Daytonskog sporazuma, nije primarno fokusiran na BiH. Kao što se vidi iz povijesnog iskustva, američka politika prema BiH ostala je dosljedna – podrška Daytonskom sporazumu i očuvanju suvereniteta BiH, ali bez namjere miješanja u ključne postavke procesa. Činjenica da promjene u američkoj administraciji nisu donijele suštinsku promjenu u politici Washingtona prema BiH, kako kod demokratskih tako i kod republikanskih administracija, pokazuje iluzornost ove mitomanije. U tom kontekstu Hrvati u BiH često predstavljaju glas umjerenosti, tražeći “srednji put” i oslanjajući se više na domaće snage nego na strane aktere. Hrvatski politički predstavnici ističu važnost unutarnjeg dogovora i izgradnje države u kojoj će se poštovati prava svih konstitutivnih naroda, uz priznanje specifičnih hrvatskih interesa u BiH. Smatraju da stabilnost zemlje leži u postizanju kompromisa i dogovora unutar same BiH, umjesto u čekanju na podršku izvana. Ti pozivi na dogovore i kompromis, koji su prethodili okupljanju vladajuće “petorke” ovoga tjedna, ilustriraju pragmatičniji pristup Hrvata, koji razumiju da ni Washington ni Bruxelles neće riješiti ključna pitanja ako njezini narodi ne nađu rješenje. BiH danas nije na listi prioriteta SAD-a, a zemljom se bavi tek američki veleposlanik u Sarajevu, bez veće pozornosti iz Washingtona.

“Ipak” važnija Ukrajina

SAD se bavi globalnim pitanjima poput odnosa s Kinom, krizama u Ukrajini i na Bliskom istoku te suzbijanjem klimatskih promjena. Bosna i Hercegovina, uz sve svoje unutarnje izazove, teško može očekivati da će postati središnja tema američke vanjske politike. BiH je i zbog toga danas još podjeljenija, ni jedna od nacionalnih agendi nije ostvarena. A počinje nova mitomanska era. Unatoč tome, iluzija o utjecaju američkog predsjednika na unutarnje političke procese u BiH i dalje je prisutna. Ta mitomanija potaknuta je dubokim podjelama među narodima BiH i političkom nestabilnošću koja se godinama održava. Ta iluzija dodatno osnažuje ideju da “netko izvana” može preoblikovati BiH prema interesima pojedinog naroda, dok se u stvarnosti ti interesi redovito sukobljavaju.