Odluka gradonačelnika Splita, Ivice Puljka, kojom bi se, u gradu Splitu na zgradi Banovine i to još na ćirilici, postavila zingana spomen ploča nesretno poginulom vojniku, iz operacije oklopnjaka agresorske JNA, vojske, koja je razarala taj grad, suludi je i nepromišljen čin, duboko uvredljiv za sve koji su se na bilo koji način borili za slobodu Splita i Hrvatske, a još nemaju nikakvog zajedničku a kamoli ponaosob pojedinačnu javnu spomen ploču ili spomenik.
Ovaj čin ne samo što je (ne)promišljen on je apsolutno izvrtanje i zamjena teza i prava inverzija, oksimoron lude pameti, nove soroševske omladine koja danas nastavlja djelovanje na tradiciji ortaštva orjunaštva i četništva, kao produžena crna ruka srpskog sveta na tlu Hrvatske, a to svakako treba spriječiti muški, što su najavili branitelji i Torcida, kao i svim zakonom dopustivim sredstvima. Ako ne sad onda na proljeće, dolaskom Šute, ići će u šutu! Splitu i Hrvatskoj, takva jedna opasna ideja ne smije biti prihvatljivim činom ni u splitskom teatru niti u HAVC-u Nine Obuljen, koja bi ovdje trebala sukladno zakonu o hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, poništiti odluku Konzervatorskog odjela u Splitu, koji je dao suglasnost ćirilici na ploči.
Ovdje je pogažen tek donesen zakon, kojeg štiti u prvom redu ministar kulture, a kojeg se moraju svi pridržavati. Jer ovo nije samo predstava jedine puke pločevine i pločetine, propali yugo snova već namjera koja bi na koncu trebala sve nas evocirati na “dičnu” JNA i njenu ulogu “obrane” splitske Orjune i Jugoslavije od čega, ustaša i Hrvata. U bilo kom povijesnom kontekstu slagana, ali sigurno pritom nisu mislili na azbuku, onu našu Poljičku ćirilicu, ova umotvorina od zingane osnove i emaila te ćiriličnog sadržaj, neprihvatljiva je i točka. A očito poradi te azbuke, bolje je gradskim otcima kazati “tačka”!
Taj povijesni događaj, nije bio samo puki prosvjed već snažan otpor i bedem tisuća. Splićana protiv yugo armije, već tada čvrsto svrstane na Miloševićevu velikosrpsku stranu. Čime se odmetnula od svog prividnog pridjeva “narodne armije”, posve se pretvorivši u agresora, započevši svoj krvavi teror nad nesrpskim stanovništvom, protjerivanjem Hrvata s vjekovnih ognjišta Kijevu i okolici Knina, što je bio stvarni povod ovom splitskom prosvjedu. Taj povijesni događaj, simbol je spartanske hrabrosti i odlučnosti Splita u obrani slobode i zaslužuje trajno obilježje, ali ne i s rđavim, me(n)talnim sklopom ćirilice.
Split treba spomen obilježje pred Banovinom na mjestu gdje je yugo armiji pružen patriotski otpor hrabrih Splićana, gdje se može spomenuti i nesretno stradalog Makedonca, kojeg su kao i još nekoliko vojnika agresorski oficiri JNA izbacili iz zgrade pred oklopnjak s kojim su krenuli u “oslobađanje” Splita… nakon čega se dogodila drama tragičnog svršetka. No ovdje treba spomenuti i ne zaboraviti vice-admirala Dragoljuba Bocinova, poput pravog časnika na dužnosti zapovjednik Vojne luke Lora, 10. listopada 1991. odbio je “izvršiti zadatak” granatirati grad Split!
Tada su ga uhitili agenti šefa tamošnjeg (KOS) Ljubiše Beara i otpremili na vojni sud u Beograd od kud je nakon 9 mjeseci uspio pobjeći u Makedoniju Još je jedan časnik vrijedan spomena, Vladimir Barović, Crnogorac, koji je odbio naredbu pucati po Visu i Splitu i umjesto izvršenja zapovjedi, izvršio je samoubojstvo, kako je i najavio: “Radije ću pucati sebi u glavu nego u narod s kojim živim”. Znakovito, na Svetog Mihovila 29. rujna samo jedan metak bio mu je, nažalost, jedini spas i mogući izlaz s Limba, tog ruba pakla, u kojeg nije želio ući u mračnu povijest zajedno s JNA. On je duboko bio razočaran metamorfozom JNA u okupatorsku i zločinačke. Njemu u čast podignuta je spomen ploča na Visu i to je mjera stvari i povijesnih vrijednosti, koja ovdje u splitskom slučaju nije ispravno ni dobronamjerno artikulirana.
Smrt jednog ročnika ili vojnika samo po sebi nije dovoljan razlog za javno obilježje ili spomenik pa to vrijedi i za Saška Gešovskog, koji se nalazio ni kriv ni dužan u službi neprijateljske JNA, a čija tragična smrt, splet je posve nesretnih okolnosti i do kraj nerazjašnjenih, a za koje se ponajmanje mogu optuživati građani Splita ili im naturivati kompleks krivnje. I na koncu, ovo se čini očitim po novo dinamiziranom soroševskom produkcijom, kosovske operacije Labrador i copy paste slučajem zagrebačke obitelji Zec, koja nema veze također s bilo kakvom pameću osim s naturavanjem krivnje s trajnim osjećajima kompleksa odgovornosti i difamacije Hrvatske.
Ako bismo pristali na taj oksimoron i umjesto yugo armiji i odgovornost propisali prosvjednicima, što ova ploča neskriveno upisuje, to bi imalo dalekosežnije posljedice od lude pameti jednog gradonačelnika, Puljka ili Ivoševića, svejedno. Bila bi to zapravo amnestija JNA, sa svim pravnim posljedicama prema “uzročnicima” otpora i prosvjeda, a ponovo preko žrtve ročnika Gešovskog, kojem tada JNA nije dopustila hitnu pomoć ni obdukciju, a nije bilo ni istrage… Pametnom dosta!
Zato ovo sve upućuje na razmišljanje i na krimen JNA, u pokušaju prikrivanja prave istine i indicija potkrijepljenih svjedočenjima po kojima je nesretni ručnik moguće tragično stradao od metka ispaljenog od “svoje” strane, tj. oficira JNA? Ovakav sadržaj ćirilične spomen-ploče u Splitu, na zgradi Banovine, nije u interesu ni nesretno stradalom makedonskom vojniku, Gešovskom, kojeg kao vjernici i humanisti doista s pijetetom žalimo. Ali ovo je ozbiljna stvar koja bi u suštini i konačnici bila doista jedinstven primjer i presedan u povijesti da se podiže spomen ploča vojniku sa suprotne strane, u našem slučaju to je agresorska JNA, koja je razarala Dubrovnik, Split… i Hrvatsku. Pritom zaboravljamo upisati na javna mjesta stotine poginulih hrvatskih branitelja iz Splita i čitave Hrvatske i brojni nevinih civilnih žrtava, posebno djece, i svih onih koji su stradali tijekom granatiranja Splita s istoimenog razarača Split JRM u studenom 1991., što je za JNA sramotni presedan u povijesti ratovanja.
Ovakvi postupci nedopustivo relativiziraju agresorsku ulogu JNA na Split i Hrvatsku, s namjerom brisanja memorije i svakog sjećanje na jedan velik otpor Splićana koji je bio po sebi nagovještaj spremnosti na borbi za slobodu grada i domovine Hrvatske, stvorene na idealima naše vjere i identiteta hrvatskih velikana od Branimira i Tomislava do Starčevića i Tuđmana. Ovi redci inspirirani su na tim idealima, protiv bilo čijih povijesnih neistina i laži, kojima se svakodnevno omalovažavaju sjećanje na obrambeni i Domovinski rat i sve koji su se na bilo koji način borili za slobodu države Hrvatske. I tako iznova nam stižu ovi jeseni melankolični dani, iznova puni trulih politički colora, tramuntana i fjaka, zaostalih duhova yugo vjetrova, koja nam budu osjećaje sjete i tuge, a nekima i žal za propalim i nepovratnih danima bratstva i jedinstva.
Nasuprot tim yugo mjesečarima živa je hrvatska mladosti od koje strepe oni od Puljka i Ivoševića i drugi promotora yugo relikta zaostalih u prostoru ocvale splitske Orjune. Split i Hrvatska danas i sutra, brane se jednako kao i u svibnju 91. otpornom, dostojanstvo i čašću iz srca Croatie! U snažnoj poruci Puljku i Ivoševićevoj ćiriličnoj ploči; puk, hrvatski branitelji i Torcida poručuju: “…to vam je spomenik Jugoslaviji!”
