Trump ili Harris – sudbinski izbori i za Bliski istok

Trump kao saveznik Izraela

Trump kaže za sebe u jednom videu na platformi Truth Social da je „u najvećoj mjeri proizraelski predsjednik u američkoj povijesti”.

On je doista kao američki predsjednik ispunio brojne želje koje je Izrael odavno gajio: 2018. je američko veleposlanstvo premjestio iz Tel Aviva u Jeruzalem. Druge zemlje to nisu učinile pozivajući se na međunarodno-pravno neriješeni status Istočnog Jeruzalema.

Od ožujka 2019. SAD je i Golansku visoravan, koja je pripadala Siriji i koju je Izrael anektirao, priznao kao izraelski teritorij. Ubrzo nakon toga je Trumpov zet i posebni izaslanik Jared Kushner predstavio mirovni plan, ali koji je navodno bio previše jednostran na štetu Palestinaca.

Trump je smanjio uplate za UN-ovu organizaciju za pomoć Palestincima UNRWA i otežao građanima više muslimanskih zemalja ulazak u SAD. U jesen 2020. su uz posredovanje SAD-a postignuti sporazumi o diplomatskim odnosima i normalizaciji odnosa Izraela s više arapskih i sjevernoafričkih zemalja, tzv. Abraham Accords.

Hoće li se takva politika nastaviti u slučaju Trumpove pobjede? „Trump će sigurno i dalje izlaziti Izraelu u susret”, kaže Peter Lintl, stručnjak za Bliski istok u njemačkoj Zakladi za znanost i politiku.

Moguće je da će svi planovi za okončanje rata ići u korist Izraela. Istovremeno Lintl podsjeća na Trumpovo upozorenje izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu: On je u travnju zahtijevao da se rat u Pojasu Gaze brzo okonča, jer će Izrael s obzirom na slike patnji civilnog stanovništva „izgubiti promidžbeni rat”.

Moguće je zato da će ovaj rat za Trumpa biti teret i da će on više praviti pritisak na Netanjahua nego Biden, kaže Lintl u razgovoru za DW.

Harris pod pritiskom

Biden je u više navrata neuspješno pokušao odvratiti Netanjahua od vojne operacije i kopnene ofenzive u Rafahu u Pojasu Gaze. U ožujku SAD nije vetom blokirao rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN-a o prekidu vatre, kao što to obično čini kad je prijedlog kritičan prema Izraelu.

Biden je imao sredstva kojima je mogao napraviti pritisak, smatra Julien Barnes-Dacey, direktor UN-ovog programa za Bliski istok u institutu European Council on Foreign Relations. Ali ih nije htio upotrijebiti.

„Pitanje je, hoće li Kamala Harris odlučiti da je došao trenutak da SAD izvrši svoj utjecaj na Izrael i potakne ga prema prekidu vatre? Hoće li buduću vojnu pomoć, koja je Izraelu jako važna, uvjetovati prekidom vatre”, kaže Barnes-Dacey u razgovoru za DW. On ne očekuje potpuni zaokret politike ako pobijedi Harris.

U svojim javnim nastupima Harris je bila umjerena: naglasila je pravo Izraela na samoobranu, ali je kritizirala to što je previše civilnih žrtava u Gazi. Zahtijevala je deeskalaciju i prekid vatre i u Pojasu Gaze i u Libanonu.

„Za Kamalu Harris je to teško područje”, kaže Peter Lintl. „Kod Trumpa je jasno, on proizraelskom politikom ne može razljutiti klasične birače republikanaca. Kod Harris je to nešto drugačije, jer ona ima proizraelskih birača koje može izgubiti.”

S druge strane Harris ima i birače koji su jako kritični prema Izraelu, koji možda neće prijeći Trumpu, ali možda neće izaći na izbore. „Sve su to situacije koje mogu odlučiti ove tijesne predsjedničke izbore, zato se ona drži relativno neodređeno.”

Da su Bidenova nastojanja oko deeskalacije dosad bila neuspješna moglo bi predstavljati problem za Harris, misli analitičar Mohammer Al-Satouhi, koji živi u SAD-u. „Dok se širi konflikt prema sjeveru i u Libanon i s obzirom na veliku napetost u odnosu prema Iranu, raste strah od regionalno rata, a time slabi potpora američkih Arapa i muslimana za Harris, osobito u swing-stateu Michiganu”, kaže on za DW.

Strah od sukoba s Iranom

Iran u trenutnom stanju sukoba na Bliskom istoku igra ključnu ulogu: Teheran ove godine nije samo prvi put izravno napao svoga krvnog neprijatelja Izrael, nego on i podupire aktere koji su neprijatelji Izraela, kao Hezbolah u Libanonu, Hamas u Pojasu Gaze i hutiste u Jemenu. Dodatna prijetnja je iranski atomski program. On je nastavljen nakon što je Trump 2018. otkazao ugovor JCPOA, koji je postigao njegov prethodnik Barack Obama kroz formulu odustanak od atomskog programa u zamjenu za ublažavanje sankcija.

Već tada je Trump slijedio strategiju maksimalnog pritiska da bi Iran prisilio na odustanak od neprijateljskih aktivnosti i protiv SAD-a. Uveo je oštre gospodarske sankcije i zapovjedio početkom 2020. ciljani napad dronom i ubijanje visokog iranskog generala Ghassema Soleimanija.

Bi li Trumpova pobjeda mogla značiti izravni vojni sukob s Iranom? „Sumnjam da je to stvarno Trumpova želja”, kaže Peter Lintl iz Zaklade za znanost i politiku. „Možda pojedinačni zračni udari, možda bio podržao jače pojedinačne vojne udare i operacije tajnih službi Izraelaca. Ali, mislim da se neće usuditi s američkim vojnicima ići u rat većih razmjera.”

I Julien Barnes-Dacey iz ECFR-a smatra da je vjerojatnija potpora izraelskim zračnim udarima uz pojačan američki gospodarski pritisak.

„Ovaj put bi američke sankcije bile provedene strože kako bi se jamčilo da Iranu više ne ostaje prostora za trgovanje naftom. Trump bi uskladio politički, gospodarski i vojni pritisak kako bi Iran prisilio na dalekosežne kompromise.”

Kamala Harris je rekla da je njezin „najviši prioritet” da „Iran nikad ne bude sposoban postati nuklearna sila”. 2019. je zahtijevala ponovno oživljavanje starog sporazuma o atomskom programu – ali od tada to više nije ponavljala, a nije dosad ni objasnila kako namjerava provesti svoj cilj u odnosu na Teheran.

Kako će biti uključeni Palestinci?

Bio to Trump ili Harris, u nastojanje oko stabilizacije na Bliskom istoku idući predsjednik ili predsjednica SAD-a htjet će uključiti i najvažniju srednje veliku sili na tom području – Saudijsku Arabiju, a to je jedina zemlja od izravnih susjeda koja još nije službeno priznala Izrael.

Oboje predsjedničkih kandidata će za to biti jako zainteresirani. Ali, Rijad postavlja uvjete da najprije budu poduzeti ozbiljni koraci za uspostavu palestinske države.

Američki demokrati su jasno za rješenje prema načelu dviju država i osuđuju protuzakonita izraelska naselja na Zapadnoj obali Jordana – u vrijeme Bidena su neki naseljenici bili stavljeni na popis osoba pod sankcijama. Tu je bitna razlika u odnosu na Trumpa, koji je ideološki bliži desno-religioznoj Netanjahuovoj vladi, koja odlučno odbacuje rješenje prema načelu dviju država.

Julien Barnes-Dacey kaže: „Tim Kamale Harris zna da je potrebna politička nagodba s Palestincima kako bi se unaprijedilo daljnje uključivanje Izraela – za razliku od Trumpovog tabora, koji vjeruje da može uključiti Izrael na štetu Palestinaca.”