Schmidt sprječava rušenje Daytona i destabilizaciju zemlje

Kako se približava rok kada će se visoki međunarodni predstavnik u BiH Christian Schmidt pismeno obratiti Europskom sudu za ljudska prava u predmetu Slavena Kovačevića, inače savjetnika člana Predsjedništva BiH, raste i nervoza unutar te unitarističke grupacije, piše Večernji list BiH. Po istoj matrici kao što su prije više od dvije godine organizirali nasilne prosvjede na kojima su međunarodne dužnosnike nazivali nedobrodošlima, a Hrvate kao narod koji treba eliminirati iz političkog i stvarnog života, sada se ponovno pokušava organizirati događanje naroda pred zgradom Ureda visokog predstavnika u Sarajevu. A zajednički nazivnik svega je “borba protiv izdaje Bosne” i “borba za građansku” (čitaj bošnjačku) BiH.

Dodatni konflikti

Njemački političar na čelu bh. međunarodne administracije BiH Schmidt izrazio je svoje protivljenje presudi “Kovačević”, koja se odnosi na izborne zakone i prava konstitutivnih naroda, a njegovo pismo, koje je procurilo u javnost, razotkriva njegove razloge za takav stav. Schmidt, naime, vjeruje da bi prihvaćanje presude “Kovačević” moglo destabilizirati već krhku političku situaciju u BiH. Odluke koje se odnose na izborne zakone i prava konstitutivnih naroda često izazivaju napetosti među pojedinim narodima. Visoki predstavnik strahuje da bi presuda mogla potaknuti dodatne konflikte i razdore, čime bi se ugrozila politička stabilnost. Iza njegova stava stoje administracije SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, a protiv su Turska i Francuska. Schmidtovo pismo sugerira da bi prihvaćanje presude moglo dovesti do slabljenja postojećih institucija, posebno onih koje osiguravaju ravnotežu među konstitutivnim narodima. Schmidt se protivi ideji koja bi mogla otvoriti vrata za promjene koje bi destabilizirale temelje institucija u BiH. Uz to, navodi se da bi presuda mogla negativno utjecati na napore BiH da se pridruži Europskoj uniji. Njegova zabrinutost leži u tome da bi takva odluka mogla izazvati odbacivanje ili usporavanje reformi koje su potrebne za približavanje EU standardima. U tom kontekstu Schmidt naglašava potrebu za konsenzusom i stabilnošću kao preduvjetima za daljnje europske integracije. Umjesto novih podjela, Schmidt poziva na dijalog i suradnju među svim političkim akterima u BiH. On vjeruje da bi radikalne promjene u Izbornom zakonu bez šireg konsenzusa mogle stvoriti više problema nego rješenja. Umjesto toga, Schmidt se zalaže za pristup koji uključuje sve strane u proces donošenja odluka. Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava donijet će konačnu odluku o predmetu nakon što je prošle godine Malo vijeće toga suda izmanipulirao sudac iz BiH Faris Vehabović te je prihvatio zahtjev Slavena Kovačevića.

Tri nacionalnosti

Odnosno, osobe koja se izjašnjavala kao Hrvat, onda kao Srbin, a apelaciju podnijela kao Bosanac. I kojemu su navodno ugrožena prava jer ne može birati člana Predsjedništva BiH iz RS-a te izaslanike iz srpskoga kluba u Domu naroda. Schmidt se u pismu upravo poziva na izdvojeni stav sutkinje Gabriele Kucsko-Stadlmayer, koja je bila predsjedajuća u Malome vijeću i koja nije dala za pravo Kovačeviću preispitivati navodnu diskriminaciju u pogledu pasivnih biračkih prava. Naime, da je kojim slučajem Kovačević državljanin Njemačke i kada bi pokušao na identičan način osporiti način popunjavanja Bundesrata, koji čine predstavnici 16 njemačkih saveznih pokrajina, to ne bi mogao učiniti. Iz jednostavnog razloga što Njemačka nije ratificirala protokol 12 na Europsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama. A na što su bh. političare natjerali strani dužnosnici, zbog čega se sada očito kaju jer se ova zemlja s nebrojenim eksperimentima promjene uređenja od one potpisane u Daytonu našla pred raskolom. Posve je legitimno postaviti pitanje kako bi se prema eventualnoj potvrdi presude “Kovačević” postavili Hrvati i Srbi. A odgovor je zasigurno negdje između srpskog separatizma odnosno autonomije Hrvata. I to kao reakcija na unitarizam bošnjačke politike. A slučaj “Kovačević” samo je u nizu onih “Zornić”, “Pilav”, “Šlaku”…, koji su modelirani s istim ciljem – stvaranja države u kojoj bi dominirao jedan narod – bošnjački, a država BiH bila ponovno na putu raspada.