Z. Gavran: Dok traje ’odbrojavanje’ uoči očekivanoga izraelskog napada na Iran, eskalacija tamošnjih sukoba čini se neminovnom

Ratna eskalacija između Izraela i Irana nalazi se upravo u kritičnom trenutku, a neki analitičari smatraju da je „počelo odbrojavanje“ dok se već danima očekuje uzvratni izraelski oružani napad na iransku vojnu infrastrukturu i na nuklearna postrojenja. Jučer su, možda kao prethodno ’smekšavanje terena’, izvršeni masovni kibernetički napadi na iranske državne, civilne i nuklearne sustave . Razmjeri nanesene štete nisu poznati, a zapadni mediji praktički su prešutjeli da se to uopće dogodilo, iako je Iran to i službeno priznao. Dok se zahuktava vojni obračun Izraela s Hezbolahom i dok traje invazija izraelskih kopnenih snaga na južni Libanon, a oživljavaju i napadi na područja Gaze također s velikim civilnim žrtvama i razaranjima, sve više svjetskih sila i organizacija, pa tako i Ujedinjeni narodi, izražavaju zabrinutost i pozivaju Izrael da obustavi započete ili planirane akcije te da se postigne primirje i otvori put diplomatskim rješenjima. No čini se da su takva očekivanja isto što i dobronamjerne tlapnje. Svijet se nastavlja antagonizirati.

Večeras u nedjelju objavljeno je da će SAD poslati napredni protu-raketni sustav u Izrael i stotinu svojih vojnih stručnjaka-operativaca kako bi „pomogli ojačati zračnu obranu Izraela slijedom dotad nezabilježenih napada na Izrael 13. travnja i 1. listopada“. To je najavio predstavnik za novinare ministarstva obrane (Pentagona), general-bojnik Patrick Ryder u posebnoj izjavi.

SAD je ključan saveznik Izraela, no Netanyahuova vlada ne da se obuzdati

Nije prvi put da SAD raspoređuje bateriju svoga protuzračnog sustava za obaranje letjelica i raketa na velikim visinama Terminal High-Altitude Area Defense (THAAD), dodao je Ryder, a taj sustav bio je raspoređen u Izraelo i g. 2019. u svrhu ubježbavanja. THAAD je posebice namijenjen za obranu od balističkih projektila. No znakovito je raspoređivanje američkih vojnih stručnih operativaca u Izrael; to se tumači kao priprava za eskalaciju izraelsko-iranskih neprijateljstava.

Istodobno, vlasti SAD-a nastavljaju konzultacije s predstavnicima Izraela o planovima osvete za iranski napad od 1. listopada, pri čemu američka strana inzistira da Izrael ne napadne iranska nuklearna postrojenja, koja službe za obogaćivanje urana, no za koja se pretpostavlja da službe ili mogu poslužiti proizvodnji atomske bombe. Predsjednik Biden upozorio je u srijedu izraelskog premijera Netanyahua da izraelski odgovor mora biti razmjeran, a što bi bilo u skladu s tradicionalnim ratnim pravom.

Od 7. listopada 2023., kada je  Hamas napao Izrael, SAD je pojačao svoju vojnu nazočnost na Bliskom istoku. Ojačana je protuzračna obrana u cijeloj bliskoistočnoj regiji, a raspoređeni su dodatni ratni brodovi i nosači zrakoplova u istočnom Sredozemlju, Crvenom moru i Arapskom moru. Nedavno su dodatne postrojbe poslane na Cipar kako bi pomogle u planiranju evakuacija.

Amerika daje svake godine vojnu pomoć Izraelu u vrijednosti više milijarda dolara. SAD je do g. 1948. do danas pomogao Izraelu s ukupnim iznosom od 130 mlrd. dolara. G. 2019. dvije zemlje potpisale su Memorandum o razumijevanju kojim je zajamčeno da će SAD godišnje pomagao Izrael s 33,3 milijarde dolara u okviru Programa vojnog financiranja inozemstva, te još pola milijarde dolara za proturaketnu obranu.

Istodobno, po procjeni stockholmskog instituta SIPRI, Izrael nabavlja 69% potrebnog oružja iz SAD-a. Posebice su u ratu protiv Hamasa i Hezbolaha poslužile američke navođene bombe i projektili, koji su žurno dostavljani. Od siječnja ove godine isporučivani su i borbeni zrakoplovi F-35 i F-15, koji imaju veliku ulogu u izraelskim vojnim akcijama u Gazi i Libanonu, a po potrebi i drugdje.

Iran je prkosan

S druge strane, Iran tvrdi kako je spreman uzvratiti na izraelski napad odnosno na svaki „krivi korak“ Izraela. To je danas izjavio jedan od zapovjednika Iranske revolucionarne garde (IRGC), po navodima iranske posluslužbene novinske agencije Tasnim. „Spremni smo uzvratiti na svaki krivi korak Izraela“, izjavio je zapovjednik zračnih snaga IRGC-a Amir Ali Hajizadeh.

Prije toga u nedjelju iranski ministar vanjskih poslova Sejed Abas Aragdži [Seyed Abbas Araghchi] upozorio je Izrael i ostale da „ne postoje crvene crte“ u branjenju naroda i probitaka njegove zemlje. “I dok mi posljednjih dana ulažemo strahovite napore da obuzdamo sveopći rat u ovoj regiji, kažem to jasno da mi nemamo crvenih crta.“ Ujedno je kritizirao američke isporuke oružja Izraelu.

Iran se posljednjih dana intenzivno angažira u diplomatskim kontaktima s drugim zemljama kako bi pokušao spriječiti izraelski napad ili umanjiti njegov opseg. Ujedno prijeti arapskim zaljevskim zemljama da će i one postati metom iranskih napada ako pruže logističku potporu Izraelu u njegovoj očekivanoj akciji, a posebice ako dopuste da kroz njihov zračni prostor prolijeću izraelske letjelice u smjeru Irana.

Nastaje osovina Iran-Rusija-Kina?

Ruski predsjednik Putin, nakon što se krajem tjedna sastao s iranskim predsjednikom Pezeškijanom, zaprijetio je Izraelu u slučaju da napadne Iran, s kojim Rusija pripravlja sporazum o strateškom partnerstvu.

Analitičari spekuliraju i o osovini Iran-Moskva-Peking, čija je glavna logika: neprijatelj mog neprijatelja (SAD-a i „kolektivnog Zapada“) moj je – prijatelj. No još se uvijek ne može smatrati sigurnim da će se Rusija i Kina umiješati u bliskoistočni sukob, iako se izgledi za to povećavaju. Kina je trenutno najveći kupac iranske nafte, unatoč američkim sankcijama koje zabranjuju kupnju iranska nafte. Najviše njezinom zaslugom Iran je unatrag godinu-dvije povećao izvoz nafte s dva na tri i pol milijuna barela.

Izvoz nafte ključan je za njegov gospodarski opstanak, dok u samoj zemlji postoje veliki ekonomski problemi i socijalne napetosti. Upravo zbog toga moguće je da Izrael napadne iranska naftna postrojenja, no u tom slučaju zapadne i ostale sile pribojavaju se da će Iran blokirati Hormuški tjesnac i time zaustaviti izvoz nafte i ukapljenog plina tankerima iz velikih izvozničkih zemalja Perzijskog zaljeva u druge dijelove svijeta. Takvo što gurnulo bi cijenu barela nafte prema 150 dolara, a zasigurno bi izazvalo i vojni odgovor SAD-a, koji u tom zaljevu ima i svoje baze i dijelove svoje ratne flote, i koji je ondje jamac sigurnosti zaljevskih zemalja nasuprot Iranu. Osim toga, bio bi ugrožen i izvoz naftnih derivata, na koje se i zemlje Europske unije oslanjaju u velikoj mjeri nakon obustave uvoza naftnih derivata iz Rusije.

Sve to i još mnogo drugoga događalo se ili seimalo na umu uoči očekivanog sastanka izraelske vlade odnosno ratnog kabineta, za koji nije najavljen sat početka, ali se do zaključenja ovog osvrta nije znalo je li održan ni što se na njemu zaključilo.

Izraelska vlada zaigrala na sve i ništa u obračunu s proiranskom „osovinom otpora“, koju naziva „osovinom zla“, s Palestincima i nekim susjednim zemljama

Zašto se Izrael toliko tvrdokorno i svojeglavo upustio u ove vojne obračune na više fronta odnosno s ukupno sedam vojno-političkih protivnika uključenih u iransku „osovinu otpora“, koju u Izraelu nazivaju „osovina zla“ i “islamskom osovinom”. Jedno od tumačenja jest to da premijer Netanyahu na taj način sebi omogućuje preživljavanje. Tako je danas CNN-u, koji donosi mnoštvo informacija o aktualnim zbivanjima na Bliskom istoku, izjavio bivši izraelski generalni konzul u New Yorku Alon Pinkas, govoreći telefonski iz Tel Aviva. Ustvrdio je da Netanyahu zbog toga odbija američke i druge pritiske da se postigne primirje u zamjenu za razmjenu zatočenika. „Ne vidim da će on privesti rat kraju“, rekao je Pinkas. „On više uopće i ne spominje [Izraelce uzete za] taoce, a još je 100 talaca u Gazi.“

Iako među arapskim dinastijama postoji suzdržanost u suprotstavljanju Izraelu, zbog straha od osvete i zbog strateške bojazni da bi mogao ojačati Iran kao pretendent na regionalnu dominaciju, među Arapima protuizraelska su raspoloženja vrlo izražena. Ekstremističke izjave poput one izraelskog ministra sigurnosti Smotricha o stvaranju „velikog Izraela“ između Sredozemnog mora i rijeke Jordan, a i dalje istočno, „sve do Damaska“ u Sirije, a i širenja Izraela na dijelove Jordana, izazivaju i sve jača negodovanja i neprijateljstva u okolnim arapskim zemljama i među njihovim vladarima.

Netanyahuova vlada u kojoj su i vrlo radikalne stranke zaigrala je, po svemu sudeći, opasnu igru na sve ili ništa. Dio te „igre“ jest i osporavanje Palestincima prava na njihovu državu; dapače, često se tvrdi da oni kao narod uopće i ne postoje, već da je riječ o Arapima, koji žive u više država. No još je opasnije zaoštravanje odnosa s Iranom, i obrnuto, zato što je Iran velika i moćna sila i zato što Iran ima strateško značenje ne samo za Bliski istok, nego i za veće dijelove Azije.

Iran se pritom drži kao da želi izbjeći eskalaciju sukoba, iz unutarnjih i sigurnosnih razloga. Upravo je otkriveno da je Hamas pozvao 7. listopada prošle godine Iran da mu financijski pomogne pri planiranom napadu na Izrael, no da je iranska vlast to odbila, u strahu od izraelske osvete. No dokumenti objavljeni u američkim novinama The New York Times i Washington Post, koje im je ustupila izraelska vojska, pokazuju da je Iran znao da se planira napad te se nadao da će Iran i njegov štićenik Hezbollah ući u sukob i da će to dovesti do kolapsa židovske države. “Pazite dobro, nije riječ o evakuaciji naseljenih izraelaca [na Zapadnoj obali], ili o ustanovljenu palestinske države i o dvodržavnom rječenju, nego – kako se vidi iz onoga što je objavio Post – o uništenju Izraela”, primijetila je komentatorica lista The Jerusalem Post.

Iran je naime taj koji već desetljećima – od dolaska ajatolaha Homeinija na vlast g. 1979. – prijeti da će zbrisati židovsku državi sa “zemljivida svijeta”, a očito je da je u tom smislu planski i djelovao. Tu činjenicu nijedan objektivni promatrač ne bi smio zanemarivati ili gubiti iz vida. U talonu je mnogo više od palestinskih prava i političkih rješenja. Izrael je, realno, ugrožen u vlastitoj egzistenciji, a sadašnja vlada procijenila je da je trenutak za obračun s onima koji Izraelu kao državi rade o glavi. I s tim obrazloženjem pokrenula vojne akcije koje su nemilosrdne, očekujući da će se sami Palestinci, a zatim i Arapi iz okolnih zemalja odreći Hamasa i Hezbolaha kao terorističkih organizacija i dati potporu umjerenijim političkim snagama među Palestincima. No takvo što dosad je – izostalo. I druga strana očito igra na sve ili ništa. U takvoj su-postavljenosti i jest gordijski čvor bliskoistočnih međuuvjetovanosti.

Ni obračun Izraela s Hezbolahom u Libanonu, unatoč golemim razaranjima i ubojstvima niza najviših političkih i vojnih dužnosnika, nije nimalo bezopasan za sam Izrael. Danas je u baražnom napadu jatom dronova na bazu kod Gaze ranjeno više od 60 izraelskih vojnika, dok ih je najmanje nekoliko poginulo. To je najveći pojedinačni broj žrtava u jednom napadu zabilježen od Hamasova napada na Izrael. Ujedno se pokazalo da izraelska “željezna kupola” i drugi proturaketni sustavi nisu u stanju štititi ni vlastite vojne baze. To se vidjelo i pri posljednjem napadu balističkim projektilima Irana na zračnu bazu u pustinji Negev, kada je više projektila pogodilo to područje, iako zacijelo nisu bili dovoljno precizni da nanesu planiranu štetu, ili su bili dovoljno precizni da ju (još) ne nanesu, to ne možemo znati.

Odakle izraelskoj vladi toliko snage i smjelosti i je li svjesna da svaki mač ima dvije oštrice?

Današnji napad na bazu mirovnih snaga UN-a izazvao je međunarodnu osudu, među ostalim Francuske, Španjolske i drugih zemalja koje ondje imaju svoje vojnike. Izrael sa svoje strane tvrdi da ih je pravodobno pozivao da se maknu iz zone ratnih operacije te da je njihova baza služila kao zaštita za obližnja Hezbolahova uporišta, iako je njihova zadaća spriječiti na tom području prisutnost oružanih snaga osim regularne libanonske vojske.

Stanje je na Bliskom istoku vrlo sumorno, mnoštva su poginula, ranjena, izbjegla, u izgladnjavanju, strahovita su razaranja u Pojasu Gaze i dijelovima Libanona, a širenje brutalnih sukoba vrlo je izgledno. Iranski ‘proksiji’ u Siriji, Iraku i Jemenu te Hezbolah i Hamas pripravljaju se za nove udare na Izrael čim ovaj udari na Iran. U zbivanja se upleće ili će se upletati sve više država iz drugih dijelova svijeta. Najnoviji komentar u indijskom glasilu “India Today” nosi ovaj naslov: “Izraelsko-iranski sukob: preludij za III. svjetski rat?”

Sve u svemu, Izrael na međunarodnom planu stoji sve lošije, ali unatoč tomu ne odustaje od eskalacije ratnih aktivnosti. Odakle mu toliko snage i smjelosti za to, pitaju se mnogi, i je li izraelska vlada svjesna da svaki mač ima dvije oštrice te što će se dalje događati i ne će li biti upotrijebljeno i nuklearno oružje? Na ta pitanja odgovori će uskoro biti davani odnosno biti vidljivi „na terenu“. A sve ovo sada događa se manje od jednog mjeseca od za budućnost možda presudnih izbora u SAD-u… i dok rusko-ukrajinski rat iscrpljivanja te logistički angažmani zapadnih i drugih sila ide u posve nepredvidivom smjeru i mogu imati za posljedicu daljnje međunarodne napetosti, sankcije i sukobe.

Povezano:

Zdravko Gavran: Je li Bliski istok sukobom Izraela s Hezbolahom došao na prag regionalnog rata?

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo