Dražen Zetić: Važnost pomorske tradicije u srednjovjekovlju
Vrijeme:3 min, 55 sec
„Odvajkada je pomorstvo imalo važnu ulogu u mnogim aspektima ljudskog života. Posebice se njegov razvoj odražavao na kvalitetu života priprostih ribara i težaka (u neposrednoj blizini Kotora najpoznatije ribarsko mjesto Muo), ali i dakako enormnog bogaćenja onodobne aristokracije, kasnijih građanskih slojeva srednjovjekovnih cehova i bratovština“, piše Dražen Zetić na portalu Biram dobro na početku članka[i] o pomorstvu i ulozi trgovačkog i vojnog brodovlja u Sredozemlju i u Jadranu – napose u tada uglavnom hrvatskim prebivateljima nastavanom zaljevu Boka kotorska.
Svi krajevi vezani uz morsku obalu, s jedne strane bili su iznimno siromašni i većinom nastanjeni u brdsko-planinskim krajevima (pretežno stočarstvo i poljodjelstvo), dok je tek jedan minoran sloj vlastele (plemstva i višeg klera) bio iznimno imućan i politički društveno privilegiran. Sve je to zapravo ovisilo o razdobljima prosperiteta ili o nebrojenim ugrozama od gusara, revolucionara, raznoraznih zavojevača, epohalnih kmetskih krvavih ustanaka i nezasitne gladi vječnih imperija.
Dakako, ogroman utjecaj uvijek su imala središta svih tih beskrupuloznih centara vlasti (Rima, Ravenne, Venecije). Pa tako, u jednom periodu imamo snažno jačanje luka u Rijeci i Trstu, ovisno dakako o prvotnim aspiracijama Bizanta, Austrije ili Ugarske, kasnije Italije i Francuske i drugih. Nema sumnje da je prvo promoćurna vanjska diplomacija Republike sv. Marka shvatila neizmjernu važnost zaljeva kao neizostavnog značajnog pomorskog raskrižja za daljnje transporte robe između Istoka i Zapada. Usput ograničavajući razvoj brodarstva i rute plovidbe isključivo za svoje primarne ekonomske potrebe i probitke.
Pa je tako Republika Zlatnog lava, tijekom XVIII. st. bila prisilila ribare iz Prčnja i Dobrote, da ne prestanu davati dio ulova ribe kao dotada uvriježenu crkvenu daću (još od XVII. st.) za katedralu sv. Tripuna u Kotoru. Očito je da su se interesi Rima i Mletaka, nebrojeno puta međusobno ispreplitali i ostvarivali unosne blagodati, ne samo kreposnih vrlina (u devijatnim oblicima tzv. indulgencija), negoli i prisvajanja velikih posjeda i pristojnih iznosa monetarnih dobara. Kako su vremenita dobra uvijek bila prečica za nadvremenite stvarnosti, tako su i primjerice srednjevjekovne opatije bile nemali broj puta, u jednom bitnijem dijelu svoga poslanja i djelovanja “bankarske” institucije. No, u dvojakosti tih povijesnih situacija, uvijek imamo pozitivna (liječenja bolesnika, skrb za siromahe, gradnja prvih hospicija i lazareta, poduku u pismenosti i medicini) i negativna naličja tih onodobnih odnosa (poremećena prirodna stanja suodnosa svetog i profanog). Naime, jedni su doprinosili razvoju i širenju evanđeoske vijesti, dok su drugi pogodovali svim mogućim anomalijama i nerijetko nestancima cijelih redovničkih zajednica (npr. Ratačka opatija i Templari). Upravo su ovakve retrogradne pojave u složenim društvenim obrascima ponašanja i vjerovanja, stvarali neočekivane obrate i radikalne promijene na umjetničkom i vjerskom planu ( reformacija i protureformacija).
Nadalje, bogomdano vrijeme blagostanja i progresa osjetno se može uočiti kada se ubrzano razvija trgovačka mornarica, i stječu oveće količine novčane dobiti, koje u relativnom kratkom vremenu, omogućavaju da se grade monumentalne palače, ljetnikovci, opatije i crkve, te otvaraju glasovite pomorske škole Boke kotorske. Upravo će zahvaljujući tim iznimno povoljnim društvenim procesima, i nadaleko poznati učitelji i inženjeri iz Perasta, Prčnja i Dobrote dugo vremena ravnopravno sudjelovati u nekim značajnijim bitkama, odgoju novih naraštaja moreplovaca, ali i izgradnji drugih ratnih mornarica moćnih europskih monarhija.
No, što je presudilo bokeljskom pomorstvu, da se u nekoj romantičnoj fazi uzdigne do samih vrhunaca europskog brodarstva, da bi potom strmoglavo kliznulo u beznačajnu pomorsku silu na svjetskim horizontima ondašnjeg vremena. Uvijek je posrijedi više čimbenika, pokatkada su to iznimno teški prijelazi na nove tehnologije, primjerice s jedrenjaštva ka parabrodarstvu. Od poznatih pomorskih poštara, nositelja stjegova i državnih zapisa, te pouzdanih mornara, brodograditelja, kapetana i admirala, bokeljsko pomorstvo u srazu s novim izazovima ne nalazi način da prebrodi teške trenutke konfuzije i uspori kontinuirano propadanje svoga dotadašnjeg ujednačenog gospodarski rasta i razvoja.
Uz tradicijski i trgovački duh, bokeljski brodari, imali su također izražen vojnički ponos i karitativni osviješteni duh (tzv. peraški zajam ili tercijar), sudjelujući u stoljetnim okršajima na moru i kopnu, posebice s Osmanlijama, bokelji su uvijek nekako iznalazili načina da opstanu, i da nastave čuvati i razvijati svoja nautička umijeća i vještine. Pa je tako interesantno, da je Perast 1512. god., imao svoju trgovačku mornaricu od 60 lađa, dok su i prčanjski jedrenjaci bili na glasu zbog svoje brzine. Dok je čuvena kotorska galija sv. Tripuna sudjelovala u čuvenoj pomorskoj bitke kod Lepanta (1571.).
U svoj toj stoljetnoj ljepoti umjetničkih ukrasa, uz stilsko izgravirano oružje, trofeje, slikarska platna, živopisne nošnje, vrijedne dokumente i statute, još uvijek žive i harna djeca, nekad slavne, a danas još slavnije povijesti bokeških pomoraca iz zaljeva svetaca, blaženika i mučenika jugoistočnog Jadrana.
[i] financiranim, kako se navodi, sredstvima Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti
Naslovnica: Zavjetna slika nakon pomorske bitke kod Drača u kojoj pogiba kapetan Juraj Bane, 1716., crkva Gospe od Škrpjela, Perast
Biram dobro/Hrvatsko nebo
