DIE WELT: Novi njemački sporazumi s drugim državama o migracijama – i opet bez učinka; nekoliko sporazuma palo je u vodu!

Savezna vlada sklapa sporazume o migraciji diljem svijeta i predstavlja ih kao rješenje za azilantsku krizu. Ali dogovori imaju kvaku. To je posebno vidljivo na primjeru Uzbekistana, gdje je kancelar Scholz potpisao još jedan sporazum, piše Fiona Wink u njemačkom dnevniku Die Welt od 16. rujna.

U nedjelju ujutro kancelar Olaf Scholz krenuo je na trodnevno putovanje u središnju Aziju. Scholz osobno želi proširiti odnose u bivšim sovjetskim republikama, a na vrhu liste prioriteta je Uzbekistan, gdje je sklopljen sporazum o migracijama koji također ima za cilj pojednostaviti povratak odbijenih tražitelja azila u susjedni Afganistan. Savezna vlada suočava se s velikim izazovima kada je u pitanju migracijska politika. Nakon nekoliko islamistički motiviranih napada u nekoliko mjeseci, raste pritisak javnosti da se pooštri sigurnosna politika i povećaju deportacije. Osim toga, nedostatak kvalificiranih radnika postaje sve urgentniji problem, posebno u medicinskom i tehnološkom sektoru.

Sporazumi o migraciji s trećim zemljama imaju za cilj ispraviti to. Savezna vlada se već nekoliko godina oslanja na takve sporazume, koji u biti slijede dva cilja: zapošljavanje hitno potrebnih kvalificiranih radnika i radnika i repatrijaciju odbijenih tražitelja azila. U do sada sklopljenim sporazumima o migracijama – 2022. s Indijom, 2023. s Gruzijom i u siječnju 2024. s Marokom – posebno se uočava da zemlje s kojima Njemačka sklapa sporazume nisu među većim zemljama podrijetla tražitelja azila. Naprotiv, te zemlje imaju mali utjecaj na trenutnu imigraciju azilanata. Sveukupno, prema izračunima Integration Media Servicea, samo 5,9 posto ukupnih zahtjeva za azil u 2023. došlo je iz zemalja s kojima Njemačka ima migracijske sporazume.

Posebni predstavnik savezne vlade za migracijske sporazume, Joachim Stamp, najavio je daljnje dogovore s Kenijom i Uzbekistanom u lipnju. U petak je potpisan sporazum s Kenijom, a u nedjelju s Uzbekistanom.

Parlamentarni upravni direktor frakcije Unije, Thorsten Frei, nije impresioniran takvim mjerama. „Bilo bi važnije zaključiti takve sporazume sa zemljama koje su ujedno i glavne zemlje porijekla migracija“, kaže on za WELT. U isto vrijeme, veći naglasak mora se staviti na obvezu readmisije prema međunarodnom pravu.

Stamp je, s druge strane, govorio o „velikoj geopolitičkoj važnosti“ zemalja. Planira se „održivo partnerstvo“. Slični sporazumi planirani su i s Kirgistanom i Filipinima, rekao je političar FDP-a. Ali također se postavlja pitanje o potencijalu takvih sporazuma u Keniji i Uzbekistanu. Prema podacima Agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), prošle je godine 7.893 ljudi iz Uzbekistana zatražilo azil u inozemstvu, od kojih 109 u Njemačkoj. Od tih je zahtjeva samo pet riješeno pozitivno, 57 ih je odbijeno, a o preostalih 47 nije odlučeno do kraja godine.

Međutim, u glavnom gradu Uzbekistana Taškentu vlada potpuno drukčija atmosfera. Škole u kojima se uči njemački cvjetaju, mladi Uzbeci se prijavljuju za njemačke stipendije i hrle u obrazovne ustanove kako bi stekli jezične vještine koje će im omogućiti pristup europskom tržištu rada. Prosječna dob u zemlji je 28 godina, a nezaposlenost mladih u zadnje vrijeme iznosi oko jedanaest posto. Rad u inozemstvu san je mnogih mladih Uzbekistanaca, kažu mještani na ulicama. Oni se nadaju boljoj budućnosti i žele izgraditi novi život sa svojom obitelji. Mnogi Uzbeci stoga odlaze studirati u inozemstvo – po mogućnosti u SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švedsku. No čak 88 posto zahtjeva za azilom podnesenih u inozemstvu odbijeno je 2023. Na kraju uglavnom ostaju samo privremeni poslovi, za koje mladi ljudi iz Uzbekistana uglavnom lete u Tursku.

Nekoliko sporazuma o migraciji nije uspjelo

Sporazum o migracijama sa saveznom vladom mogao bi to promijeniti. „Uzbekistan ima veliki interes za legalne i sigurne kanale radne migracije za mlade na njemačko tržište rada”, odgovorilo je Savezno ministarstvo unutarnjih poslova na upit. Istodobno je „obvezujuće dogovorena praktična suradnja u smanjenju neregularnih migracija i suradnja u povratku“. No ta je suradnja, koja prvotno trebala uključivati potporu Uzbekistanu u repatrijaciji afganistanskih državljana, u zastoju je otkako su talibani došli na vlast 2021.

Humanitarna situacija u Afganistanu od tada se dramatično pogoršala. Odbijeni tražitelji azila suočavaju se s progonom, mučenjem ili čak smrtnom kaznom. Prema načelu zabrane protjerivanja iz Ženevske konvencije o izbjeglicama, zabranjeno je deportirati ljude u zemlje poput Afganistana. U prošlosti je Njemačka pokušala sklopiti sporazum s Afganistanom koji se posebno fokusirao na povratak odbijenih tražitelja azila. Međutim, nakon dolaska talibana na vlast, pregovori su prekinuti.

Planirani sporazumi o migraciji s drugim zemljama također su propali. Na prošlogodišnjem putovanju zapadnom Afrikom, prošle godine prijedlozi Olafa Scholza za takav sporazum s Nigerijom su propali. Njemački kancelar tražio je potencijalne partnere za suradnju u Gani i Nigeriji kako bi proširio električnu mrežu i suzbio neregularne migracije. Unatoč kritikama i neuspjesima, Savezno ministarstvo unutarnjih poslova drži se dogovora o migracijama i uspjehom naziva veliki pad zahtjeva za azilom ljudi iz Gruzije (više od 70 posto manje zahtjeva) i iz Moldavije (više od 50 posto manje zahtjeva). Te se brojke uglavnom odnose na mlade, motivirane stručnjake koji dolaze iz tih zemalja i oslanjaju se na mogućnosti legalne imigracije.

Još uvijek nema predloženih rješenja za povratak odbijenih tražitelja azila iz zemalja kao što su Afganistan, Sirija ili Irak. Trenutačni kurs savezne vlade očito je usmjeren na simboličku politiku koja se fokusira na smanjenje zahtjeva za azilom iz zemalja s ionako niskim stopama priznavanja. To nimalo ne utječe na problematične posljedice nereguliranih migracija koje su u posljednje vrijeme sve očitije u Njemačkoj.

Die Welt/Hrvatsko nebo