D. Marinac: Ususret promjenama, upravljanje budućnošću i predsjednički izbori

Strateško predviđanje nužan je preduvjet za strateško planiranje

U„superizbornoj“ godini, nakon parlamentarnih izbora i izbora za Europski parlament, očekuju nas i predsjednički izbori, a nakon svega slijede i lokalni izbori. Predsjednički izbori predviđeni su krajem ove godine, a drugi krug (ako ga bude) početkom 2025. godine. Ne manje važni izbori za Hrvatsku i Europsku uniju, zajedno ali i zasebno, izbori su za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, koji će se održati isto krajem ove godine.

Kako Europska unija još nema izgrađene sposobnosti za osiguranje svoje sigurnosne održivosti, govorilo se kako je velika opasnost za svijet i Europu ako američke izbore izgubi Joe Biden, a dobije ih Donald Trump. Slijedom toga, izbora se kao kandidatkinja Demokratske stranke prihvatila dosadašnja potpredsjednica SAD-a Kamala Harris. S jedne strane traži se strateška autonomija od SAD-a, koju svako malo ističe nekonzistentni Emmanuel Macron, a s druge traži se sigurnosno sponzorstvo SAD-a.

Sigurnosna izloženost Hrvatske

U takvoj EU, sad je još i Hrvatska sa svojom sigurnosnom izloženošću. Možemo govoriti o barem tri točke sigurnosne izloženosti za Hrvatsku. Prva je korupcija, koja razara povjerenje u institucije. Pokušajmo zamisliti neki oblik vojne ili druge mobilizacije u ovakvom društvenom nepovjerenju u institucije. Druga bi bila nedostatak ambicije za stalnim poboljšanjima ustroja sigurnosnoga sektora i materijalne osnove za izgradnju sposobnosti. Ovo je u nekoj mjeri prisutno još i sada, iako se nalazimo, po mnogima, u „predratnome vremenu“. Ipak, vidljive su veće obrambene investicije i uvodne predradnje za nabavu nove vojne opreme. Ovdje je i nabava modernih borbenih zrakoplova Rafale, koji su sami po sebi instrument podizanja sigurnosti, a pored toga imaju potencijal za fokusiranje društva na funkciju obrane i sigurnosti kao na javna dobra.

Treća strateška točka naše sigurnosne izloženosti, koja je mogla biti i prva, jest nešto što bismo i nakon 30 godina mogli nazvati kao „neželjeni“ ili „nekalkulirani“ međunarodni utjecaj, posebno u geopolitičkom pogledu. Taj utjecaj smo, na žalost, kao država previše puta osjetili. Tako da to možemo nazvati i vanjskom točkom sigurnosne izloženosti, ali na koju ipak možemo proaktivno utjecati. Potencijalno u suprotnom smjeru može biti osnivanje međunarodnoga Centra izvrsnosti za prikupljanje, obradu i analizu podataka iz otvorenih izvora (OSINT – Open-Source Intelligence) sa sjedištem u Hrvatskoj, u kojem sudjeluje (po do sada poznatim podatcima) već šest europskih zemalja. Jasno je da treba težiti još većem broju zemalja.

Takav Centar u Hrvatskoj ima potencijal kako bi Hrvatska bila nešto kao regionalni povjerenik za EU i NATO. Osim toga, sama priroda otvorenih izvora, a i predviđeni stručni časopisi mogli bi pružati sadržaje dostupne javnosti koji bi pobuđivali porast sigurnosne i strateške kulture u nas, kako dužnosnika, zainteresirane stručne javnosti koja bi je opet umnožavala do cjelokupne hrvatske javnosti. Što je opet važan segment porasta osjećaja sigurnosti, kao i same sigurnosti.

Treba samo pogledati količinu posjeta i izdašnost darova Beogradu i drugim regijama u Srbiji Ursule (Gertrud) von der Leyen i iznenadni brzi posjet Olafa Scholza u naše susjedstvo, pa posjet supruge ukrajinskog predsjednika Olene Zelenske, kao i zahvalu predsjednika Ukrajine predsjedniku Aleksandru Vučiću. Za to vrijeme naš je predsjednik otišao u Brazil, kako je sam rekao, u neekonomski nego isključivo politički posjet zemlji snažno pozicioniranoj u BRICS-u.

Tu je i najnoviji posjet Srbiji francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji je donio strateški jake ugovore za Srbiju. Javnosti je bio najinteresantniji ugovor o nabavi novih 12 borbenih zrakoplova Rafale. Ovdje nije precizirano kada oni trebaju doći na nebo u Srbiji jer je red narudžbi vrlo dugačak. Ukupno se radi o 12 sporazuma. Ono što se predstavilo javnosti jest gradnja metroa u Srbiji (vjerojatno Beograd) i izgradnja nuklearne elektrane. Ovdje se govori kako predsjednik Srbije planira znatan gospodarski rast, te će Srbiji biti potrebna energija.

Sve na jedan način govori koliko su slabi instrumenti europske vanjske politike u odnosu na nacionalne, na ovom primjeru francuske. Tako se ne može postaviti pitanje je li prodaja francuskih lovaca Srbiji svojevrsna mrkva na dugome štapu koja služi za upravljanje vanjskom politikom Srbije. U protivnome, upravo zbog duljine vremena ovo ima potencijal završiti kao svojevremena zaustavljena isporuka nosača helikoptera s amfibijskim ekspedicijskim sposobnostima Mistral Rusiji Vladimira Putina za vrijeme predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Ti višenamjenski brodovi omogućili bi sjajne operativne mogućnosti, posebno u Crnom moru, i bili bi sjajna prednost protiv Ukrajine da François Hollande nije otkazao sporazum. Sporazum je potpisan 2010. godine, a raskinut je nakon brojnih intervencije SAD, VB i drugih 2015. godine, poslije invazije na Krim. Uglavnom riječ je o nedostatku strateške budnosti ili francuskog strateškog soliranja. U međuvremenu znatna količina vojne opreme, kao npr. termovizijske kamere za ruske tenkove, došle su iz Francuske.

Ovdje ima još jedan, ovoga puta komunikacijski aspekt, oko činjenice kako je bivša zamjenica predsjednika ruske Dume Elena Vladimirovna Panina i članica Komiteta za vanjske poslove Dume, izjavila kako je u sporazumu o isporuci francuskih borbenih zrakoplova Rafale Srbiji i klauzula kako će srpski MIG-ovi ići u Ukrajinu preko Francuske. Ona je (ili je bila) i direktorica Instituta za međunarodne političke i ekonomske strategije – RUSSTRAT. Kako gospođa Panina ima sigurnosne „referencije“, može nam prikazati i činjenica kako je prije (prve) djelomične mobilizacije u Rusiji, objavljen njezin tekst – Mobilizacija kao promjena paradigme sustava. U tekstu autorica tvrdi kako je Rusiji mobilizacija neophodna, ali kako bi donijela naglo pogoršanje unutrašnjih proturječnosti, dok bi, kako tvrdi, njezino nepoduzimanje moglo dovesti do ratnog poraza i sloma države.

Srbija ima 14 lovaca MiG-29 u aktivnoj službi, a Panina tvrdi kako se sprema transfer 36 zrakoplova. Ovdje nije jasno, jesu li tu dodani i oni koji su došli nabavom JRV još 1987./’88. ili su tu uračunati i MIG-ovi 21, te da bi zrakoplovi trebali biti predani krajem godine. Ovdje upada u oči vremenska nepodudarnost, kako se MIG-ovi predaju za koji mjesec, a novi Rafalei dolaze nakon najmanje desetak godina. To bi rezultiralo činjenicom kako bi Srbija duže vrijeme bila bez borbenoga zrakoplovstva u lovačkoj komponenti, što je malo vjerojatno. Tako da sve, na jedan način, miriše na informacijsku operaciju, ili s nimalo istine ili s djelomičnom istinom, kojoj je cilj podizanje nezadovoljstva u Srbiji, protiv nabave novih zapadnih zrakoplova za Srbiju i svega onoga što ide s tim. Upravo izlaze informacije FBI o ruskoj kampanji u Europi kojoj je informacijski cilj bio posijati podjele, diskreditirati Ameriku i potkopati potporu Ukrajini. Agencija za socijalni dizajn (Social Design Agency) imala je NATO, SAD i Veliku Britaniju kao glavna odredišta svoje kampanje.

Američki State Department odobrio je prodaju HIMARS-a (High Mobility Artillery Rocket Systems) Hrvatskoj u vrijednosti 390 milijuna dolara. Bez velikoga rizika možemo reći kako je barem brzina i vrijeme odobrenja bila reakcija na francusku prodaju Rafalea Srbiji, posebno zato što je Srbija svojevremeno pokušaj hrvatske nabave ovog dokazanog raketnog sustava zaustavila lobiranjem.

Izazovi predsjedničkih izbora

Mi ne možemo utjecati na izbor američkog predsjednika, ali zato možemo na izbor hrvatskoga. Prije svega, mi moramo spoznati što i kako treba raditi hrvatski predsjednik i to u ovome vremenu koje dolazi. Zatim trebamo jasno znati hoće li njegove vanjskopolitičke odrednice biti sukladne s nacionalnim interesima Republike Hrvatske. Izvedeni nacionalni interesi su nepromjenljivi, mogu se samo modificirati načini za njihovo ostvarivanje. Predsjednikova osobnost može „samo“ odrediti metode ili puteve realizacije dostizanja hrvatskih nacionalnih interesa, odnosno ciljeva.

U ovim vremenima koja se mogu nazivati i predratnim stanjem, ali i geopolitičkim glavinjanjem bitnih sastavnica hrvatske vlasti, vodeći se politički akteri trebaju usredotočiti na izbore za predsjednika/cu RH. Vodeća hrvatska politička stranka, Hrvatska demokratska zajednica u svojoj bližoj povijesti ne pokazuje interes za gradonačelnika Zagreba i predsjednika/cu RH u onoj mjeri kao što to čini na parlamentarnim izborima. Stječe se dojam kako je to zbog različitog opsega resursa koji su raspoloživi za upravljanje, odnosno za njihovu alokaciju.

Izbor Dragana Primorca za HDZ-ova predsjedničkoga kandidata, odnosno cijela situacija oko toga izvana, upućuje na simbiotsku situaciju. Ovdje imamo jednu barem izvana nižu izbornu brzinu naše najveće stranke i naglašenije političke ambicije Dragana Primorca. Tako da se može stvoriti dojam kako stranka ulaže veće resurse i napore nego što to uistinu čini. On je kao izvanstranački kandidat, osim toga, pogodan za šire zahvaćanje glasova, a ako ne bi pobijedio, gubitak se ne bi znatnije pretakao na vladajuću stranku. Angažman stranke koji se mora ogledati u kvaliteti kampanje, pokazat će koliko se želi zauzeti nominalno prvo mjestu u državi, tj. mjesto predsjednika države.

Za Hrvatsku i njezin geopolitički smjer iznimno su važni ovi predsjednički izbori. Hrvatskoj je potreban „američki predsjednik“, tj. predsjednik koji je „navezan“ na Sjedinjene Američke Države. I to iz jednostavnoga razloga što sada u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je u najmanju ruku ruski „korisni idiot“, ili podupiratelj njezinih geopolitičkih koncepcija kao što je BRICS. Osim toga, on je iznimno nepredvidljiv i nije moguće predvidjeti njegova djelovanja, i nisu moguće korekcije njegovih izjava i djelovanja od strane Vlade u zajedničkome vanjskopolitičkom djelovanju. Zbog toga, on je kao takav, kao i zbog svojih drugih osobnih posebnosti do sada, izniman sigurnosni rizik.

Taj sigurnosni rizik, kako izgleda, prihvatljiv je Vladi kao sukreatoru vanjske politike. Tako predsjedniku Vlade i nekim drugim dužnosnicima, kao da odgovaraju ovakva „divlja“ predsjednikova ponašanja, jer onda oni tada izgledaju odgovornijima i „ozbiljnijima“. To sve više govori u prilog ozbiljnosti ovih predsjedničkih izbora, jer su izostala odgovorna i hrabra „ustavna“ djelovanja u cilju osiguravanja prihvatljivih i predvidljivih sigurnosnih uvjeta. Osim toga, tu je i izbor ustavnih sudaca, gdje je važniji dogovor HDZ-a s oporbom, tj. SDP-om i svojevrstan parlamentarni ispit. Zatim tu je imenovanje veleposlanika, i izbor novoga ravnatelja SOA-e i drugi kadrovski i ini izazovi.

Predsjednički kandidat Dragan Primorac ima svojstva koja imaju potencijal za ostvarivanje narečenih ciljeva, i to posebno u svojoj poziciji djelovanja u američkom znanstvenom prostoru. Ipak dinamički čimbenici u obliku kreativne, kvalitetne, i proaktivne kampanje bit će presudni za pobjedu na predsjedničkim izborima. Za to će biti potreban aktivan i kvalitetan angažman stranke, koji će opet zorno pokazati što vladajuća stranka želi na ovim važnim predsjedničkim izborima.

On je dobitnik više priznanja i odličja u zemlji i u svijetu. Između ostaloga, član je Američke akademije za sudsku medicinu i Hrvatske udruge Osteogenesis Imperfecta. Tako je 2015. godine zbog doprinosa u razvoju hrvatske i svjetske znanosti odlikovan ordenom Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, 5. listopada 2015. godine biva nagrađen Državnom nagradom za znanost, a 2018. ordenom „Red Ante Starčevića”.

Od prosinca 2003. godine do siječnja 2008. bio je ministar u Vladi Republike Hrvatske obnašajući dužnost ministra znanosti, obrazovanja i športa. Uslijed neslaganja s izdvajanjima za znanost, obrazovanje i šport, dao je ostavku. S druge strane, predsjednički kandidat Dragan Primorac nije član HDZ, nego njezin bivši član. To mu daje potencijal šireg zahvaćanja u biračko tijelo, no to može kod HDZ-ova biračkog tijela izazvati rezerve zbog njegova kratkog članstva i izlaska iz stranke. On je, budući da nije ušao u prvi krug, podržao Ivu Josipovića na predsjedničkom izborima 2009. godine. Tako da postoji realna opasnost kako jedan dio članova HDZ-a,neće glasovati za njega.

Ovdje je zanimljivo mišljenje, koje možemo zvati i svjedočanstvom, gospodina Mire Kovača, posebno iz razloga što je on bio šef/voditelj izbornoga stožera kandidatkinje za predsjednicu RH Kolinde Grabar Kitarović na njezinim prvim predsjedničkim izborima. On na poseban način zna kako HDZ reagira na predsjedničku kandidaturu svoje/ga kandidata/tkinje. Tako je simptomatično kada on kaže: „Ako se to hoće, a kaže se da se hoće, onda više nema isprika. Sad to treba napraviti. Treba s time krenuti“. Pa nastavlja da ako HDZ to želi i vrh stranke, i ako njezin predsjednik i predsjednik Vlade RH to žele i ako se pronađe adekvatna osoba za predsjedničkoga protivnika dosadašnjem predsjedniku Zoranu Milanoviću, može se na izborima pobijediti, iako teško, ipak se može.

Dakle, naša najveća politička stranka odabirom predsjedničkog kandidata, angažmanom u kampanji, kao i kakvoćom kampanje pokazuje što želi na ovim predsjedničkim izborima. Ovo opet povlači i vanjskopolitički smjer Hrvatske i sve što ide s tim. Što se tiče početnih anketa, koje nema tko adekvatno raditi jer mi nemamo specijalizirane agencije za politički marketing, koje bi u cilju političkog marketinga ispitivale izborne preferencije, ne treba se previše brinuti. Jer je naš drugi predsjednik imao podršku od niti 10 posto, ali vanjska sredstva su učinila svoje.

Osim izbora prvog čovjeka države, postoje i drugi indikatori promjena koji imaju utjecaja na događaje u budućnosti. Jedan od njih je revolucionarna tehnologija kod koje je umjetna inteligencija jedan od čimbenika. Zatim migracije različitih uzroka, pa tu dominiraju i klimatske promjene. Tu je urušavanje međunarodnoga pravnoga poretka, uz urušavanje racionalnoga razvoja održivoga društava uz proliferaciju rodnih i woke ideologija koje su postale jednoumne i uništavaju vitalnost zapadnih društava. Baš u ovim nemirnim vremenima, predsjednik kao osoba s najviše osobnih glasova može biti jedno sidro u društvenim i inim previranjima.

Predsjednik je važan jamac sigurnosti i ne smije biti sigurnosni rizik!

Jednako tako u vremenima sličnim sadašnjima, kada dolazi do svojevrsnih geopolitičkih promjena, i raste opasnost od posljedičnih nadmetanja do sukoba, predsjednik može imati važnu ulogu na vanjskopolitičkom planu. To se ogleda u poštivanju najbitnijih savezništava i odnosa sa stalnim i bitnim geopolitičkim akterima, jer je politički gotovo neovisan, jer tako ima najveći oblik suverenosti od svih političkih aktera. Stoga je neizmjerno važno koga ćemo imati za predsjednika, i tu ne treba biti mjesta za političke kalkulacije i političku uskogrudnost. Trenutačni predsjednik Republike Hrvatske iz više razloga je neopravdani i nepotrebni sigurnosni rizik za RH.

Prije nekoliko dana u Sarajevo je došao direktor CIA-e (Central Intelligence Agency – Središnja obavještajna agencija) William Burns. Razgovori su se vodili o zabrinjavajućoj secesionističkoj retorici i djelovanju predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika i Vlade RS-a. Organizirani su sastanci s kolegama iz obavještajne zajednice, članovima Predsjedništva i ministrom vanjskih poslova, na temu pitanja od zajedničkog interesa, kao što je primjerice teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Poslije je otišao u Beograd, no s bitno manjim javnim odjekom i otiskom. Tako da možemo reći kako neki događaji ili posjeti u određenom trenutku također mogu biti elementi za predviđanja u kratkoročnijim razdobljima.

Ovdje je najvažnije to da naš trenutačni predsjednik, osim što krši Ustav poduzima jednostrane poteze kao već spomenuti posjet Brazilu ili u ovome slučaju bitnije, začuđujuće kontakte s Miloradom Dodikom. Tako je ovaj nenajavljeno posjetio našega predsjednika u državnoj rezidenciji na Hvaru helikopterom MUP-a Srbije. Pored toga, predsjednik Zoran Milanović za Dodika govori, a tako i najvjerojatnije i misli jer shodno tome i djeluje, kako je on sugovornik i kako nije „šovinist“ (što god to značilo, op. a.), i kako takvoga Srbina želi za susjeda u Bosanskoj krajini, te kako je on partner i nije „četnik“ (opet, što god to značilo, op. a.). Ovdje se moraju zaključiti dvije stvari: kako predsjednik radi na svoju ruku (benignija varijanta, op.a.) ili radi za nečije interese (zloćudnija opcija, op.a.).

Samo iz navedenoga može se zaključiti kako će rezultati predsjedničkih izbora u nas biti vodeći parametar za srednjoročno ili dugoročno predviđanje ovisno o broju mandata. Nadolazeći izbori u SDP-u, mogu pod određenim uvjetima odrediti predsjedničke izbore, ako bi se novi predsjednik i novo vodstvo ogradilo od protuustavnih simbiotskih djelovanja. Tada bi kandidatura trenutačnog predsjednika bila u velikim problemima, jer bi izostala SDP-ova podrška.

Predviđajući elementi za regiju

Sada kada već opisujemo neke predikcijske (predviđajuće) parametre iz regije, valja reći kako i djelovanje i komuniciranje aktera iz regije može dati osnove za previđanja, kao i za planiranje. Ovdje se misli na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, a i Crnu Goru. Kao jedan od karakterističnih alata tu imamo pretežito proaktivnu „Stratešku klevetu Hrvata“, kako je to sjajno razlučio splitski povjesničar Stjepan Lozo. Njega je zbog njegove zadnje knjige, u kojoj opisuje Moljevićev projekt „Homogene Srbije“, nedavno tužila država Srbija. Ovdje treba reći kako se ne radi o negiranju zločina u NDH, već o oduzimanju moralnoga prava Srbiji za takva djelovanja i akcije. Uskoro imamo podsjetnik na protuhrvatsko homogeniziranje u Zrinu, rodnom mjestu knezova Zrinskih i Nikole Šubića Zrinskog. Tu je osim masovnih ubojstava učinjen i upravno-pravni zločin, kada su 1946. godine njihove nekretnine uknjižene na nove vlasnike.

U tom propagandnom djelovanju Srbije, dijelova BiH, a odnedavno i Crne Gore usvajanjem „Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dachau i Mauthausen”, a kao reakciju na UN-ovu Rezoluciju o Srebrenici, nije uvijek lako vidjeti smisao. Srbija to radi češće i proaktivnije, bilo da je riječ o izjavama čelnika, bilo od države financiranim „umjetničkim“ uradcima. U njima se služe različitim propagandnim tehnikama, koje su još za vrijeme Drugog svjetskoga rata Nijemci nazvali „propagandom užasa“. Jednaka je stvar i kod difamacija Domovinskoga rata, posebno njegovih završnih pobjedonosnih operacija, i to posebno operacije Oluja, koja se klevetnički karakterizira genocidom. To se događa i uslijed komunikacijske praznine s hrvatske strane, jer se posebno početak rata ne naziva pravim imenom – Rat za veliku i homogenu Srbiju. Jer tko ne komunicira, ne oblikuje.

Prije nekoliko dana doživjeli smo po ne znam koji put klasičnu obavještajnu diverziju prijenosa interesa javnosti na druga područja od Srbije, kako je to sjajno primijetio gospodin Gordan Akrap. Naime, objavljeno je kako je na teritoriju Srbije uhvaćen hrvatski „špijun“. Da se radi o dezinformacijskoj diverziji, govori nam činjenica kako to nije član diplomatskoga tima te kako o tome nije informirano naše veleposlanstvo. Kako to nije ni građanin RH, govori nam da nije o tome upoznato konzularno predstavništvo. Da je u pitanju građanin Srbije, nije vjerojatno kako to kao snažnu vijest ne bi iskoristili, srpski mediji u propagaciji „događaja“. Ipak, poslije foruma na Bledu, premijer Srbije Miloš Vučević, izjavio je kako „špijun“ postoji i kako je podrijetlom Srbin. Sam razgovor s pjevačicom iz Hrvatske na granici, treba se složiti s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, i više je nego glup. Posljednji ovdje koristi nalazišta litija, kao miraz Srbije prema Zapadu, a za sebe kao nadvisujući položaj unutar političko bojnog polja u Srbiji, i to sve za sada uspješno integrira.

Strateško predviđanje nužan je preduvjet za strateško planiranje, a oboje jačaju otpornost zajednice prema širokoj lepezi ugroza različitih uzroka. Pred nama su dinamična vremena, što pod vanjskim što pod unutarnjim utjecajima. Njihove utjecaje i trendove možemo promatrati, analizirati ili jednostavno razumjeti i prilagođavati im se. Za prilagođavanje vanjskim promjenama treba imati pripremljen aparat za detekciju i procjenu promjena. Unutrašnje čimbenike promjena možemo modelirati i aktivno oblikovati, a vanjske treba prepoznati, po izvorima, dosezima i učincima. No za takvo što potrebno je znati što smo, kamo idemo, i ambicije što želimo biti.

Darko Marinac

hkv.hr / Hrvatsko nebo