Njemačka pomoć Ukrajini pod pritiskom zbog AfD-a i BSW-a

Zašto građani na istoku Njemačke drugačije doživljavaju Rusiju?

Brojke naglašavaju problem koji savezna vlada, koja prema riječima kancelara Olafa Scholza želi podupirati Ukrajinu “koliko god je to potrebno”, ima s raspoloženjem građana, posebno u istočnoj Njemačkoj.

Na istoku Njemačke, dakle saveznim pokrajinama koje su se nekad nalazile u sastavu Demokratske Republike Njemačke, prema ovogodišnjem sigurnosnom izvješću instituta za istraživanje javnog mnijenja Allensbach s početka godine, 76 posto ispitanih strahuje da bi Njemačka mogla biti uvučena u vojni sukob. Na zapadu zemlje je ovaj postotak s 44 posto, znatno niži. U ispitivanju javnog mnijenja za javni servis ARD u srpnju, ukupno 36 posto ispitanih Nijemaca, ali 50 posto istočnih Nijemaca, reklo je da su isporuke oružja Ukrajini za njih otišle “predaleko”.

“Mnogi ljudi na istoku strahuju od eskalacije rata zbog daljnjih isporuka oružja”, kaže povjesničarka Katja Hoyer za DW. Ona dolazi iz istočnonjemačke pokrajine Brandenburg, a danas živi u Velikoj Britaniji. “U posljednjih nekoliko tjedana opetovano sam čula argument da se Rusiju ionako ne može poraziti i da bi daljnja potpora Ukrajini samo izazvala nepotrebne provokacije i produžila rat”, kaže ona.

To je vjerojatno također povezano s iskustvom sovjetske vlasti u DDR-u do pada Berlinskog zida i ponovnog ujedinjenja Njemačke. “Sovjetski Savez je bio jedna od dvije svjetske sile, poštovanje prema njemu prenijeli su na današnju Rusiju neki na Istoku, ali ne i mnogi na Zapadu.” Nadalje, kaže Hoyer, percepcija Sovjetskog Saveza među građanima DDR-u nije bila posve negativna.

CDU na prekretnici

Tijekom predizborne kampanje, saski premijer Michael Kretschmer (Kršćansko-demokratska unija CDU) također je, za razliku od CDU-a u ostatku zemlje, preuzeo taj narativ. On već dugo poziva na “zamrzavanje” rata u Ukrajini. Mnogi u stranci su ovu izjavu doživjeli kao izdaju Ukrajine.

Kretschmerovim stavom je, između ostalih, užasnut i vanjskopolitički stručnjak CDU-a Roderich Kiesewetter. Za DW kaže da je nažalost i CDU dopustio da ga vode “dva izdanka Kremlja” (misli se na AfD i BSW). “‘Zamrzavanje’ rata rezultiralo bi masovnim ratnim zločinima na okupiranim područjima i sa sobom bi neminovno donijelo intervenciju zapadnih država čiji vojnici bi tada trebali osiguravati liniju fronte. To bi poslužilo kao podloga za druge agresivne zemlje i stvorilo bi još milijune izbjeglica i protjeranih osoba koje bi bježale u Njemačku i zapadnu Europu.” Kiesewetter raspoloženje na istoku tumači raširenom “romantizacijom Rusije, romantizacijom povijesti i antiamerikanizmom”.

Ali premijer Kretschmer je očito pogodio raspoloženje svojih sunarodnjaka u Saskoj. Saski CDU završio je na izborima tik ispred desničarskog AfD-a, koji sa svoje strane nema nikakvih rezervi prema kontaktima s Kremljom.

Ključno pitanje za buduće koalicije u Saskoj i Tiringiji

Vrlo konkretno pitanje “Koji je Vaš stav glede podrške Ukrajini?” će u nadolazećim koalicijskim pregovorima u Saskoj i Tiringiji odigrati ključnu ulogu. CDU ima dobre izglede postaviti premijere u obje savezne pokrajine, ali su mu za to potrebni koalicijski partneri. CDU je odbacio savezništvo s AfD-om, ali ne i s BSW-om, a bez BSW-a teško da će se formirati vlada, bilo da se radi o Saskoj ili Tiringiji.

Sahra Wagenknecht je prije izbora jasno rekla kako će njezina stranka sudjelovati u radu samo onih pokrajinskih vlada koje se i na saveznoj razini zalažu za diplomatsko rješenje rata u Ukrajini.

U međuvremenu njezini zahtjevi djeluju ublaženo i sada govori o tome da svaka vlada u čijem radu će sudjelovati BSW mora „otvoreno dati do znanja da se zalaže za diplomatske inicijative savezne vlade” i da ne podržava isporuke oružja Ukrajini „u sadašnjim dimenzijama”.

BSW kao “produžena ruka Kremlja”

Može li BSW ostvariti svoje uvjete? “U Saskoj to ne bi trebao biti velik izazov”, kaže povjesničarka Katja Hoyer. “Sam Kretschmer je od samog početka jasno govorio protiv isporuka oružja. Tako da se ne bi puno toga promijenilo kada je u pitanju ton Saske o ukrajinskoj politici.”

No u Tiringiji, gdje je AfD postao najjača stranka, stvari stoje drugačije. “BSW može i želi vršiti pritisak na CDU koji ovdje nije pobijedio na izborima. Gotovo polovica građana Tiringije je glasala za AfD i BSW, a time i za stranke koje zauzimaju prijateljski stav prema Rusiji. Iako Wagenknecht isključuje suradnju s AfD-om, ove dvije stranke bi imale većinu u tirinškom parlamentu. BSW dakle ima jake argumente za postavljanje uvjeta CDU-u.”

Savezni političar CDU-a Roderich Kiesewetter, s druge strane, se energično zalaže za to da se ne čine ustupci BSW-u: “BSW je produžena ruka Kremlja i proturječi svim vrijednostima koje Unija (op. ur.: kršćansko-demokratska Unija CDU/CSU) tradicionalno zastupa: mir u slobodi i samoodređenju, međunarodno pravo, demokraciju i veze sa Zapadom.” Suradnja s BSW-om, prema Kiesewetteru, “bila bi ravna samouništenju”.

Ali još nije jasno kako se bez BSW-a mogu formirati pokrajinske vlade pod vodstvom CDU-a u Saskoj i Tiringiji. Izlaz bi mogao biti u tome da obje strane istaknu kako pitanje Ukrajine ionako nije odgovornost niti nešto o čemu odlučuju savezne pokrajine i da se neodređeno obvežu na mirovne napore.

Međutim, to pitanje na saveznoj razini nipošto nije riješeno do kraja. Potpora javnosti za daljnju pomoć Ukrajini pada, osobito na istoku zemlje. Što dulje rat bude trajao, to će saveznoj vladi biti teže održati svoj kurs podrške. Sljedeće godine su savezni izbori. Ova tema će zasigurno tijekom predizborne kampanje ponovno igrati važnu ulogu.