Milan Sitarski u opširnoj analizi za HMS objašnjava kontekst izjave Zorana Krešića i svu apsurdnost napada na njega od strane Veleposlanstva SAD

Vrijeme:9 min, 57 sec

 

Jedno od pitanja koje se našlo na posljednjem sastanku izaslanstva HDZ BiH i SDP-a, stranaka koje su okosnice vladajuće koalicije u FBiH i BiH bilo je i stavljanje u zakonske okvire Federalne radio televizije, koja godinama funkcionira bez legalnog Upravnog odbora, Statuta i menadžmenta i koju bošnjačka politika koristi kao propagandno sredstvo u kriminalizaciji Hrvata i njihovih političkih predstavnika, piše Hrvatski Medijski Servis.

Kada se saznalo da bi jedan od članova Upravnog odbora, koji se prijvio na natječaj trebao biti jedan od najuglednijih i najproduktivnijih hrvatskih novinara u BiH s višedesetljenim iskustvom Zoran Krešić, pokrenuta je hajka protiv njega. Najprije je Komšićev zastupnik Sanel Kajan izvukao iz naftalina jednu Krešićevu izjavu, istrgavši ju iz konteksta, kako bi ga prkazao rušiteljem Federacije BiH i države, i podržavateljem “paradržavne tvorevine Herceg Bosne” a potom su u napada na Krešića uključili ne samo zastupnici bošnjačke oporbe i njihovi medijski trabanti, već i neki zastupnici vladajućih bošnjačkih stranaka stranke među inima i bivši SDA-ovac, a sada izaslanik NiP-a u federalnom Domu naroda Aljoša Čampara, da bi jučer Krešića, ali i vladajuću koaliciju napalo i Veleposlanstvo SAD u BiH.

Veleposlanstvo SAD kao pr servis bošnjačke politike

“Ne samo da su njegovi prijavljeni pozivi na obnovu Herceg-Bosne opasni i antidaytonski, oni su uvredljivi i regresivni, nego ga, po našem mišljenju, čine i nekvalificiranim za bilo koju poziciju u javnom emitiranju”, naveli su iz Ureda za odnose s javnošću američkog veleposlanstva, čija priopćenja u posljednje vrijeme izgledaju kao pr servis (oporbene) bošnjačke politike.

Politički lideri, dodaju, moraju prestati sklapati dogovore koji potkopavaju funkcionalnost institucija i ignoriraju interese svih konstitutivnih naroda zarad promicanja vlastitih, uskih političkih interesa, dodaje se u priopćenju Američkog veleposlanstva.

Kontekst Krešićeve izjave

Valja podsjetiti kako je Krešićeva izjava dana u trenutku kada je postalo jasno da će Željko Komšić, ponovo po četvrti put, bio izabran za hrvatskog člana Predsjedništva bošnjačkim glasovima, nakon što su bošnjačke stranke, SDA prije svih, po tko zna koji put opstruirale predložene izmjene Izbornog zakona, kako bi se otklonila diskriminacija Hrvata u izboru hrvatskih predstavnika u državni vrh i nakon majorizacije Hrvata pri formiranju Federalne vlade u ranija dva mandatna razdoblje, čime se ponovo prijetilo. Sjetimo se Izetbegovićeve izjave o “raskidanju okova”. Suština njegove izjave, da treba blokirati sve procese u državi dok se ova pitanja ne riješe, a ukoliko bošnjačka politika to odbija onda treba srušiti Federaciju u kojoj su Hrvati neravnopravni i vratiti se na pozicije prije potpisivanja Washingtionskog i Daytonskog sporazuma, bila je zapravo izraz bijesa i ljutnje koju je tada ali i danas, doduše u nešto blažoj formi, osjećala ogromna većina hrvatskog naroda.

Član stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI9 iz Mostara Milan Sitarski, kometirajući za Hrvatski Medijski Servisa hajku na Krešića, u koju se uključilo i Veleposlanstva SAD u Sarajevu kaže kako smo, nažalost, naviknuti na to da veleposlanstvo SAD u BiH svoju ulogu diplomatskog predstavništva vrši na jedan izrazito „kreativan“ način, eufemistički rečeno, to jest da daje izjave vezane uz pitanja koja niti na koji način ne bi trebala biti u domenu rada bilo kojeg veleposlanstva.

-Takvu neuobičajenu praksu ovo veleposlanstvo provodi u baš 100% takvih slučajeva s identičnom konotacijom – zastupajući stavove koji u istom tom postotku korespondiraju sa stavovima vodećih bošnjačkih stranaka, institucija i organizacija. Ti su stavovi, znamo, unitaristički, što znači da zastupaju najveću moguću centralizaciju BiH, ili, ako to nije moguće, barem entiteta FBiH. Podrška tim stavovima iz veleposlanstva SAD dolazi unatoč činjenici da su ustavi i države i entiteta školski primjeri federalističkih ustava, po kojima je svaki oblik centralizacije vlasti protuustavan, te unatoč činjenici da su sponzori donošenja baš takvih ustava, bile upravo same SAD, podsjeća Sitarski.

Stupanj apsurdnosti opisanog sindroma je, međutim, smatra sugovornik HMS-a, posljednjih dana nadiđen u odnosu na sve prethodne slučajeve.

-Ovoga puta veleposlanstvo SAD se oglasilo o konkretnom slučaju vezanom uz kadrovsku kombinatoriku, koja je ekskluzivni dio unutarnjeg političkog života svake države ili njezine niže organizacijske jedinice, osim ako bi u pitanju bilo imenovanje neke osobe koja bi se u nekim ranijim situacijama pokazala kao nedvojbeni neprijatelj strane države o kojoj se radi, u konkretnom slučaju SAD, ističe Sitarski.

Naglašava kako u ovom posljednjem primjeru, međutim, to ni na koji način nije po srijedi, jer se radi o najavi imenovanja novinara mostarskog Večernjeg lista Zorana Krešića u Upravni odbor FTV-a.

Krešićevi prozapadni stavovi neupitni

-Je li se Krešić isticao nekakvim protuameričkim ili načelno protuzapadnim stavovima u svojoj dugogodišnjoj briljantnoj novinarskoj karijeri, razmatrajući pitanja vanjskopolitičke orijentacije BiH? Ne, naprotiv, uvijek je dosljedno zastupao potrebu ulaska BiH u EU i NATO. U čemu je onda problem?, pita se Sitarski i odmah nudi odgovor: -„Problem“ je u tome što je Krešić spominjao mogućnost blokade odlučivanja u državnim i entitetskim institucijama od strane hrvatskih političkih predstavnika, te je iskazivao svoj pozitivan stav prema nekadašnjoj Hrvatskoj Republici Herceg Bosni. Je li to nešto nedopustivo, kažnjivo?

Sitarski podsjeća da teorija i praksa svjetskog federalizma, sama srž takvog poretka je upravo u konsenzualnom donošenju odluka od strane sastavnica šire federalne zajednice, kako god se ona zvala, što će reći upravo u mogućnosti blokade donošenja bilo koje odluke od strane bilo koje od tih sastavnica, što su u BiH i FBiH upravo konstitutivni narodi, uključujući i Hrvate.

-Uostalom, može li se netko sjetiti bilo kakve negativne reakcije američkog veleposlanstva na bilo koji od vrlo brojnih slučajeva protivljenja bošnjačkih stranaka izboru ili imenovanju nekoga od hrvatskih ili srpskih kadrova? Ili možda ta protivljenja nisu blokade? Ili Bošnjaci nisu konstitutivni narod u istoj mjeri kao Hrvati? Možda su „malo jednakiji“? A bit more equal?, ističe sugovornik HMS-a

Što se tiče Hrvatske Republike Herceg Bosne, treba se, kaže stručni suradnik IDP-a sjetiti da je ona, Washingtonskim (dakle ne Moskovskim, Pekinškim ili nekim drugim) sporazumom, cijeli svoj subjektivitet prenijela na Federaciju BiH, u doslovno identičnoj mjeri kao i (do)tadašnja Republika BiH.

Kakva se poruka šalje Hrvatima?

-Može li se netko sjetiti žestokih američkih reakcija na javno pozitivno konotiranje Republike BiH od strane vrlo brojnih bošnjačkih političkih i drugih javnih ličnosti? Ne može naravno, jer se valjda Washingtonski sporazum mora tumačiti tako da se je Herceg Bosna utopila u FBiH prestajući time postojati, dok se Republika BiH utopila u FBiH tako da je nastavila postojati i poslije toga, premda se njen nastavak postojanja niti jednom ne spominje niti u jednoj od verzija Ustava FBiH niti u Daytonskom Ustavu BiH. Šalje li se i ovime Krešiću, a i svim Hrvatima u BiH, poruka da su „malo nejednakiji“ u odnosu na Bošnjake, obzirom da je trenutno nepostojeća HRHB ipak „puno manje postojeća“ od trenutno također nepostojeće RBiH?, pita se Milan Sitarski.

U opisanome, međutim, kaže sugovornik HMS-a ne leži vrhunac apsurdnosti najnovijih postupaka američkog veleposlanstva.

-Vrhunac leži u kontekstu u kojem je Zoran Krešić dao spomenutu izjavu. On je nju dao u periodu pred Opće izbore 2022. godine, u kojem je velika većina stranaka za koje većinski glasaju Bošnjaci, svejedno prepoznavale one sebe kao eksplicitno bošnjačke ili kao „građanske“, što god to značilo, posve otvoreno tijekom izborne kampanje operirala mogućnošću da se po drugi, a možda i treći put, ukoliko pored notorne „Platforme“ uračunamo i njezinu preteču „Alijansu“, brutalno pogaze ustavi BiH i FBiH, te se Hrvati kao konstitutivni narod pri konstituiranju tijela vlasti pretvore u politički irelevantnu skupinu stanovnika BiH. Treba ponoviti – suprotno ustavima koje su sponzorirale upravo SAD. Krešić je u toj situaciji pozvao na ono što manje brojnom narodu jedino preostaje u federalnoj državi – na blokadu odlučivanja uz korištenje svih zakonskih mehanizama koje federalistički ustavi pružaju. Pri tome je samo podsjetio na činjenicu da je HRHB naprosto jedna od političkih tvorevina koje su stvorile FBiH, u identičnoj mjeri kao i Republika BiH, niti više niti manje, te da se na tome i temelji ustavima garantiran položaj Hrvata,
jednak s položajem Bošnjaka, a i Srba, napominje Sitarski.

Dok je Krešić davao izjavu u Sarajevu se uzvikavalo “USA GO HOME”

Krešić, naglašava sugovornik HMS-a, dolazi pod udar veleposlanstva SAD zbog izjave u kojoj je branio ustave u čije je donošenje ta država svojevremeno uložila sav svoj, tada mnogo veći nego danas, autoritet i politički kapital.

-Sam „šlag na tortu“ apsurdnosti napada na Krešića, međutim, proizlazi iz činjenice da su upravo u vrijeme dok je on davao tu svoju „skandaloznu“ izjavu, ulicama Sarajeva odjekivale protuameričke i protuzapadne poruke demonstranata koji su između ostalih parola uzvikivali i „USA GO HOME!“. Te su poruke uzvikivane i nošene na transparentima već zbog same najave mogućnosti, kasnije na sreću ostvarene, da visoki predstavnik Schmidt, uz suglasnost SAD i ostalih zapadnih država, izmjeni Izborni zakon BiH i Ustav FBiH na način koji bi na minimum sveo mogućnost reprize „Alijanse“ i „Platforme“, podsjeća sugovornik HMS-a.

Teško shvatljivo ponašanje američke diplomacije u BiH

Nije, kaže, lako shvatiti uzroke i poantu ovakvog ponašanja američke diplomacije u BiH, njezino podržavanje onih koji ih „tjeraju kući“ i napadanje onih koji brane njihovo ustavnopravno nasljeđe u BiH.

-To ponašanje ne samo da izlazi iz okvira dobre diplomatske prakse i elementarne političke dosljednosti, već i iz okvira same formalne logike. Jedno bi objašnjenje moglo biti da sam State Department kao glava američke diplomacije nije upućen u ponašanje vlastitog predstavništva u našoj zemlji, što bi bilo utješno iz kuta namjera još uvijek najveće svjetske sile prema BiH i našem dijelu Europe, ali bi bilo porazno iz kuta procjene njenih administrativno – upravnih kapaciteta, napominje Milan Sitarski.

Drugo bi, smatra, objašnjenje bilo da, kao i u vrijeme „Rata protiv terorizma“ 2000-ih godina, uslijed najnovije faze konfrontacije s većim dijelom islamskog svijeta vezane za rat u Gazi pa i njezinom širem okruženju, SAD pokušava što je moguće većem dijelu tog svijeta poslati poruku da njihova politika nije protuislamska, te pružiti BiH kao plastičan primjer iskrenosti te poruke.

U tom bi slučaju, pojašnjava, ključna bojazan bila vezana uz maniru velike sile da suverenu državu BiH, čijoj je opstojnosti svojevremeno i sama ključno doprinijela, tretira kao monetu za potkusurivanje, te je instrumentalizira u svrhu zadovoljenja svojih posebnih interesa koji s tom konkretnom suverenom državom nemaju baš nikakve veze.

-Netko bi mogao reći – što ćemo, tako velike sile funkcioniraju, nema kod velike sile nekog velikog morala, ili ga ima utoliko manje ukoliko se velika sila više na njega poziva, kaže Sitarski. Dodaje kako se može i taj argument prihvatiti, premda “teška srca i s gorkim ukusom”, ali se međutim, u tom slučaju postavlja pitanje učinkovitosti, dakle i suvislosti takvog ciničnog ponašanja s pozicija velike sile, i to iz kuta čiste realpolitike.

Dva moguća odgovora

Nema ovdje ni vremena ni mjesta za detaljnu analizu tog pitanja, ali se, kaže, može uputiti na dva mogućna izvora odgovora na to pitanje.

-Jedan izvor je analiza učinkovitosti invazije na Irak, koja je spremana upravo u vrijeme „Alijanse“, a koja je završena stanjem većeg utjecaja Irana u Iraku nego u bilo kojem periodu od osmanlijskog osvajanja Iraka u 16. stoljeću. Drugi izvor je analiza uspješnosti američkog pacificiranja Afganistana, osvojenog također u periodu „Alijanse“, a koje je trajalo i kroz period „Platforme“ i poslije njega, uz periodične izljeve privrženosti različitih američkih administracija prema bošnjačkom unitarizmu kao „kompenzacije svjetskom islamu“, sve do dramatične kabulske „reprize Saigona“ prije tri godine. Da se i ne spominje epizoda s ISIL-om kao posredni efekt invazije na Afganistan i neposredni one na Irak, te posljedična izbjeglička kriza, primjećuje Sitarski.

Jedino bi, smatra sugovornik HMS-a, temeljna analiza ishoda iračkog i afganistanskog, možda i još ponekog slučaja, koja bi uključila i odnos uloženih resursa i postignutih ciljeva, mogla dati odgovor na pitanje o učinkovitosti slanja poruke „SAD nije protiv vas“ brojčano značajnim islamskim populacijama diljem svijeta preko džepa građana SAD i preko leđa građana BiH.

Ako i ne postane član Upravnog odbora FTV-a, a ako njegov slučaj navede američke donositelje odluka na ovu vrstu analiza, Zoran Krešić će obaviti povijesni posao na kojem bi mu morali biti zahvalni i oni koji ga sad napadaju, jer otrežnjenje u politici nema cijene, zaključuje u detaljnoj analizi za Hrvatski Medijski Servis član stručnog tima Instituta za društveno-političko-istraživanje iz Mostara Milan Sitarski.

 

hms.ba/Hrvatsko nebo