Homilija: “Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.”

U homiliji uz čitanja za 22. nedjelju kroz godinu ističu se Isusove riječi iz naslova. Izgovorio ih je u raspravi s farizejima. Izgovara ih i nama danas da razlikujemo nutrinu od vanjštine i da ne budemo licemjeri. Prenosimo homiliju iz dubrovačke zupe sv. Mihajla te današnja misna čitanja.

Homilija

Nakon pet “Ivanovih nedjelja” u Markovoj godini, u kojoj smo za evanđelje imali šesto poglavlje četvrtog evanđelja o Isusu kao kruhu života, danas se opet vraćamo drugom evanđelisti. Marko u 7, 1-23 donosi drugi dugački Isusov govor (prvi je bio govor parabola u 4, 1-35). Ovdje se zapravo radi o polemičkom razgovoru između Isusa i farizeja te o pouci mnoštvu i učenicima o vanjskoj i unutarnjoj religioznosti. Kritika Isusa i učenika što ne peru ruke prije jela povod je Isusu da istakne kako je religioznost nutrine ili srca važnija od obdržavanja izvanjskih propisa. Obaveza pranja ruku nije u vezi s higijenskim navikama djece i odraslih nego udovoljavanje jednome od brojnih propisa o takozvanoj obrednoj ili ritualnoj čistoći. Jelo se smatralo svetim činom uživanja Božjeg blagoslova i plodova ljudskog rada. Pranjem ruku pred jelo pobožni Izraelci izdvajaju se od prljave svagdašnjice pred sveti čin. Tako naši muslimani pred ulazak na molitvu u džamiju obavljaju obredno pranje. Obdržavanjem toga i sličnih propisa farizeji su često zaboravljali unutarnju bit vjerskih čina i pridonosili formalističkoj religioznosti učeći da je važno obdržavati vanjske propise i obrede, a da nutrina nije važna. Isusu je kritika zbog nepranja ruku prije jela povod da uzvrati kritikom koju je povijesni Izaija uputio svećenicima, kralju, ministrima i običnom puku u Jeruzalemu u vrijeme pred propast Samarije god. 721. pr. Kr.: “Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske!” (r. 6-7, Usp. Iz 29, 13). Time se Isus pridružuje prorocima staroga saveza koji su isticali da vanjsku rehgioznost treba pratiti unutarnje izvršavanje Božjih zapovijedi, moral srca. Zato je Ezekiel uvidio potrebu novog srca (usp. Ez 36, 26). Ključna riječ ovog Isusova govora je “srce” koje se izričito spominje u r. 6, 19 i 21. Iz srca izlaze zle misli koje prethode zlim činima. Nije dovoljno Boga štovati usnama, nego ga valja častiti i služiti mu srcem. Time Isus traži i učvršćuje korijen ljudske religioznosti. Prema starozavjetnoj nauci o čovjeku srce je cijeli čovjek ukoliko nešto smišlja, odlučuje, mrzi i voli. Srce je unutarnje središte osobe, savjest. Današnje evanđelje s naglaskom na religioznosti srca je Markova verzija Isusova govora na gori u kojem su proglašeni blaženima oni koji su čista srca (usp. Mt 5, 8). To su oni koji iznutra, srcem drže Božje zapovijedi a ne zadovoljavaju se izvanjskim obdržavanjem propisa i formalističkom religioznošću. Iz našeg današnjeg odlomka ispušteni su reci 9-13 u kojima Isus donosi primjer “korbana” kao ljudsku predaju koja je potisnula četvrtu zapovijed: po farizejskom učenju odrasli sin mogao je obiteljski novac ili nešto dragocjeno proglasiti korbanom (darom namijenjenim Bogu za potrebe jeruzalemskog hrama) pa onemoćali roditelji nisu taj predmet smjeli tražiti za svoje potrebe. Izostavljeni su iz našeg današnjeg odlomka i reci 17-20 u kojima učenici traže od Isusa nasamo pojašnjenje o njegovu oštrom stavu. Ovi izostavljeni reci produžili bi odlomak i odvukli pažnju slušalaca od pozitivnog dijela Isusova govora: Boga treba častiti unutarnjom pobožnošću, njegovati religiju srca. Ove nedjelje sabiremo se oko Isusa koji je religiozan srcem i traži takve sljedbenike. Današnji nas euharistijski susret s Kristom i međusobno potiče na zdravo vrednovanje sporednog i glavnog, vanjskog i unutarnjeg u našim odnosima s Bogom i ljudima. Na to nas divno potiče i saborski tekst: “Doista, liturgija, kojom se osobito u božanskoj žrtvi euharistije vrši djelo našega otkupljenja, u najvećoj mjeri pridonosi da vjernici životom izraze i drugima očituju otajstvo Kristovo i istinsku narav prave Crkve. Ona je po svojoj naravi ljudska i božanska; vidljiva i nevidljivim stvarnostima obdarena; gorljiva u djelovanju, a odana kontemplaciji; nazočna u svijetu, a ipak – putnica. Ali tako da je u njoj ljudsko upravljeno i podređeno božanskome, vidljivo nevidljivome, djelovanje kontemplaciji i sadašnjost budućem gradu koji tražimo” (CS 2).

Prvo čitanje (Pnz 4, 1-2.6-8) Ništa ne nadodajite onome što vam zapovijedam … vršite zapovijedi Gospodnje!

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu: »Sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših. Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Gospodina, Boga svojega, što vam ih dajem. Držite ih i vršite: to će u očima narodâ biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: ’Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj narod veliki.’ Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj zakon koji danas stavljam pred vas?«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 15, 2-5) Pripjev: Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?

Onaj samo tko živi čestito,koji čini pravicu,i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom.

Koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Gospodina boje.

Koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna.

Drugo čitanje (Jak 1, 17-18.21b-22.27) Budite vršitelji riječi!

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Braćo moja ljubljena: Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. Riječ Gospodnja.

Evanđelje (Mk 7, 1-8.14-15.21-23) Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječje-ga, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.« Riječ Gospodnja.

Župa sv. Mihajla/Hrvatsko nebo