Artur Bagdasarov: Armenski duduk – simbol tuge i slobode

Vrijeme:1 min, 58 sec

Armenska svirala duduk (arm.ciranapoh, ծիրանափող) je jedno od najstarijih puhaćih glazbala u svijetu. Pojedini istraživači tvrde da se duduk spominje u pisanim spomenicima države Urartu što znači da mu je približno tri tisuće godina. Drugi pak istraživači smatraju da se njegovo pojavljivanje odnosi na vrijeme vladavine armenskoga kralja Tigrana II. Velikoga (95. – 55. pr. Kr.).

Armenski duduk

Armenski duduk

Glazbeni raspon duduka

Armenski povjesničar 5. stoljeća Movses Horenaci u svojim radovima govori o glazbalu “ciranapoh” što u prijevodu znači “cjevčica od marelice” ili “duša mareličnoga drva”. Izvorni armenski duduk proizvodi se doista od drveta marelice i raste u planinskim područjima Armenije. Usput budi rečeno da rimski pisci Plinije, Kolumela i grčki vojni liječnik Disokorid zovu marelicu – “armenska jabuka” (lat. Mela armeniaca, lat. pomum armeniacum) i moguće da je došla iz Armenije u Rim ili uz pomoć armenskih trgovaca. Duduk se spominje u mnogim srednjevjekovnim armenskim rukopisima.

Armenska sitnoslika 17. st.

Duduk je narodno puhaće drveno glazbalo s udarnim jezičcem, na svirali ima rupice za prebiranje. Duduk se sastoji od cijevi i dvojnoga piska na skidanje. On je cilindričnoga oblika, a dužina mu može biti od 28, 33 i 40 centimetara. Ima sedam ili osam zvučnih rupa i jednu ili dvije za palac.

Đivan Gasparjan – svjetski poznati armenski dudukaš

Armenski duduk sliči hrvatskim starim puhačim narodnim glazbalima: diplicama (Baranja, Slavonija), stračicama (Hrvatsko Zagorje, Podravina i Bilogora) i jedinkama (jednogrla, jednojnica, sopelica, svrdonica, žveglica) koje su se svirale nekoć diljem Hrvatske.

Hrvatska jedinka i armenski duduk

Uzgred budi rečeno da hrvatska tradicijska glazbala s mješinama (susačka, paška, rapska, istarska, creska i sl.) sliče armenskomu narodnomu glazbalu parkapzuku. I jedna i druga glazbala začuđuju nježnošću, bogatstvom i ljepotom zvuka koja proizvode.

Armenski parkapzuk i hrvatski susački (primorski) mih

Slikar Armen Vahramjan

Zvuk se duduka odlikuje mekoćom. Duduk izaziva u čovjeka duševni osjećaj bola, samilosti, ljubavi i radosti. Glazbalo može prikazati mnoge nijanse života i narav čovjeka. Armenski duduk je simbol povijesne tuge armenskoga naroda ponajprije u svezi s genocidom 1915. i istodobno borbe za opstanak i slobodu. Možemo ga čuti i na svadbi, gozbi i na sprovodu. On se široko rabi u narodnim orkestrima, prati narodne pjesme i plesove. Duduk je važan dio armenske narodne etnokulturne baštine, osebujnosti i samobitnosti. Armenski tradicijski duduk i njegova glazba upisani su na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine.

Artur Bagdasarov

dubrovnikportal.com/Hrvatsko nebo