A. Hebrang: Nema pomirbe dok se ne otkopaju i jedne i druge kosti

Portal Direktno uz Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima razgovarao s Andrijom Hebrangom

Uz Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma portal Direktno razgovarao je s prof. dr. Andrijom Hebrangom, ratnim ministrom zdravstva i obrane.

Hebrang je u razgovoru ustvrdio da je hrvatski narod podijeljen glede zločina fašizma i komunizma te da se te dvije skupine ne mogu i ne će pomiriti dok se ne otkopaju i jedne i druge kosti. On, međutim, smatra da se takvo što ne će dogoditi jer za to nema političke volje, a i hrvatski je narod, posebice mlađi naraštaji, postao neosjetljiv na krvnu žrtvu.

„Imali smo dva totalitarna režima, komunistički i fašistički u doba NDH. Ta dva režima iza sebe su ostavila veliki broj žrtava i nažalost iza oba je ostao ogroman broj neotkrivenih grobišta. Ja sam se godinama bavio tim problemom i pokušavao na sve načine organizirati otkopavanje žrtava iz 1945. kada je par stotina tisuća ljudi pobijeno bez suda i pokopano na mjestima koja nisu označena“, rekao je Hebrang za Direktno.

Hebrang navodi, što je i civilizacijski doseg, da bi sva grobišta trebala biti otkrivena i dostojanstveno obilježena, no za to, kaže, interes nije pokazala ni jedna hrvatska vlada.

Zoran je primjer tomu „najveća skupna grobnica u Hrvatskoj“ – gora Macelj – gdje su iskopana 1163 posmrtna ostatka. „Kakav je odnos prema posmrtnim ostacima, vidimo na primjeru tih 1163 koji su otkopani 1991., a onda su 20 godina stajali u vrećama u tavanu mog medicinskog fakulteta dok ih nismo otkrili i onda ih dostojanstveno pokopali“, kaže Hebrang.

Kao osoba koja se dugi niz godina bavi ovom problematikom kaže da smo zapravo kao narod pokazali da ne vodimo računa o svojim krvnim žrtvama.

Ističe da je u Hrvatskoj problematično i to što se nismo riješili komunističkoga nasljeđa jer su „u Hrvatskoj vlast preuzela djeca i sljedbenici komunista“, što se nije dogodilo u drugim postkomunističkim zemljama.

Upozorava i na zataškavanje istine i skrivanja činjenica, što je vidljivo i u medijima i u obrazovnom sustavu. Naveo je i primjer: „Nitko nije u vladi prihvatio činjenicu da je u srpskoj agresiji pobijeno 7263 hrvatskih civila. Mi smo ih u stožeru saniteta identificirali, popisali i evidentirali. To se u javnosti ne smije reći jer onda ta stranka koja je proistekla u doba rata iz agresorskih redova ne bi mogla biti koalicijski partner u vladi, komunističkim sljednicima.“

hkv.hr / Hrvatsko nebo