Homilija uz današnja misna čitanja/Jesmo li zaboravili čitati znakove vremena u svjetlu Božje riječi?

Katolički tjednik iz Sarajeva donosi homiliju i prigodne meditativne tekstove uz današnja misna čitanja. Autor je priloga Marko Zubak, katolički svećenik, a glavna je poruka današnjih čitanja i ove homilije: Euharistija je ta koja nam pomaže da živimo svoj kršćanski identitet.

Današnja misna čitanja i molitve: “Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke”

Uvod u misno slavlje

Ponekad smo čuli ili rekli da je „vrijeme novac“, a to znači nešto dragocjeno i veliko. Neprocjenjivi su dari Božji i nemjerljivi kvantitetom naših izraza. U kućanstvu se trudimo i na to druge potičemo kako što više uštedjeti energenata. Kršćanin mora naučiti kako se štedi vrijeme jer za nas koji se bavimo Božjim poslovima vrijeme je više od novca: vrijeme je vječnost, kao što je znao govoriti osnivač Opusa Dei Josemaría Escrivá: „Oni koji idu za ljudskim poslovima kažu da je vrijeme zlato. Meni se to čini malo: za nas koji idemo za poslovima duše vrijeme je slava!“ U davna vremena kada je neki domaćin priređivao svadbu, išao je od kuće do kuće on ili netko koga je on ovlastio da u njegovo ime pozove na slavlje – pir. „Ploska“ iz koje se nazdravljalo bila je nakićena ručnicima i vezovima, te bi i domaćice pridodavale još koji vlastiti vez, čime su htjele već u najavi slavlja biti sudionice. I danas Bog poziva na gozbu svoga Tijela i Krvi, odzivamo li mu se spremno i sudjelujemo li svjesno i potpuno i barem s toliko domišljatosti s koliko znaju „sinovi ovoga svijeta“ pozivati na zemaljska slavlja? Pozivamo li i druge da nam se pridruže? Jer sveta je misa predokus Neba za koji su se naše majke i bake pripremale krunicom. Je li nam krunica zahrđala?

U susretu s ljudima koji su iznenada postali nemoćni ili ih je neka bolest pogodila, vidimo kako teško prihvaćaju svoje stanje – biti! Nitko ne želi biti slab. Ali ako prihvate svoju životnu situaciju, počnu se mijenjati, preobražavati i tek tada postaju zreli za vječnost. Dok se opiremo, nismo sveti, niti nahranjeni kruhom Života. Tek kada primimo Isusa i dopustimo da nas mijenja i daruje nam život, makar i kroz bolest, patnju i smrt, u nama se nastani snaga Kristova. To su doživjeli i apostoli i drugi Isusovi miljenici. Nitko nije prošao „po oblacima“, pa ni Blažena Djevica Marija, nego najprije kroz prašnjavu i tvrdu zemlju. U svojoj oporuci sv. Franjo govori: „Ljubljena braćo i sinovi zauvijek blagoslovljeni, počujte me, čujte riječi svoga oca: Velike smo stvari obećali, još su veće obećane nama“ (Pravilo i oporuka sv. Franje).

Gospa kao lijek

„Kada govorimo danas o krizi vjere, morala, o krizi obitelji, posebno žene, postoji lijek koji je pokazao svoju učinkovitost kroz duga stoljeća kršćanstva, lijek za koji se danas čini da je zaboravljen, ali koji je aktualan više nego ikada prije. Taj se lijek zove kratkim imenom: Marija.” (Ratzinger, Razgovor o vjeri, str. 95).

Kruha i života vječnog

Priznati teolog Raymond Roob postavlja pitanje što mi kršćani zapravo činimo kada zajedno iz nedjelje u nedjelju slavimo euharistiju? I odgovara: „Zavirimo svaki u svoj život i naći ćemo odgovor!“ U našem životu moraju biti plodovi misne žrtve, koliko god život bio nepredvidiv i surov, pravi kršćanin, nahranjen euharistijskim kruhom, poput proroka Ilije, naći će snage za život i uspješno se oduprijeti suvremenim napastima hedonizma. U suprotnom će drugi za nas reći da nismo bolji od onih koji i ne idu k svetoj misi. Ali, koliko će još zemaljskom čovjeku trebati milosti i dana da shvati i prihvati taj preobražavajući zalogaj po kojem svi mi postajemo jedno Tijelo, te se samo zbog toga i smijemo zvati i jesmo braća i sestre? Možemo susresti ljude koji su sami i nemaju nikoga, ni brata ni sestre, ni životnog suputnika ni potomstva. Koliko tim ljudima znači naše istinsko vjerničko bratstvo ako ga ima i ako ga živimo? Mnogi će reći da je teška samoća, ali će ubrzo i posvjedočiti da onaj tko je s Bogom, nije sam. Ni u grobu neće ostati onaj tko je za života blagovao Tijelo Kristovo, kruh vječnoga života. Neka nam u tome bude primjer talijanski pisac Alessandro Manzoni (1785. – 1873.)koji je bio iskreni vjernik. Napisao je divno djelo Zaručnici u kojem veliča istinsku i vjernu ljubav. Ali kada je ostario i oslabio, i dalje je htio svaki dan ići na svetu misu, pa su mu njegovi ukućani govorili da ne mora stalno ići, a on ih je upozoravao: „A da je koji od vas dobio na lutriji ogroman novac, bi li pošao ga podići ili bi rekao svejedno je ne moram ići? Sigurno bi pošao podići svoj dobitak. Sveta je misa još veće bogatstvo.“ I u spomenutom djelu Zaručnici koje je prvi talijanski povijesni roman, napisan 1827. godine i uopće najpoznatiji i najčitaniji roman na talijanskom jeziku, govori se o dvoje zaljubljenih koji su prošli kroz sve prepreke samo da budu zajedno. U središtu je radnje dvoje seoskih zaručnika čije vjenčanje onemogućuju mjesni moćnik i ustrašeni župnik. Manzonijevo shvaćanje povijesti prožeto je kršćanskim naukom o spasenju i vjerom u Božju providnost pa, u skladu s tim, nakon mnogobrojnih peripetija njegova djela o običnom puku završavaju sretno.

Je li nam krunica zahrđala?

Jedan mi je hrvatski general rekao: „Imam osjećaj kao da su naše krunice zahrđale, manje se moli.“ To se ne bi smjelo dogoditi. Moramo vratiti molitvu u obitelj. „Hrvatska obitelj dnevno moli i slavi sv. misu”, bila je to naša svečana ninska odluka. Neka bude i ubuduće!

(Mons. Đuro Gašparović, Marija Bistrica, 2010.)

Papa Franjo izjavio je da je u čak tri navrata pročitao roman Zaručnici: „Ta mi je knjiga opet na stolu, želim je pročitati ponovno“, rekao je napominjući kako ga je s tim djelom upoznala njegova baka još dok je bio dijete.

Kako živimo?

„Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!” (Ef 5,15-17).

Svakodnevno slušamo o progonstvima kršćana koja su u posljednja dva stoljeća veća nego u prva kršćanska vremena. Zašto Isus dopušta ovakva progonstva, pitaju se neki. Ništa neobično, Isus je to obećao svojim sljedbenicima: progonstva, muku, križ, ali i slavu tko ustraje do kraja. Isus nam daje priliku ispitati svoje savjesti i uvidjeti živimo li zaista autentičnim kršćanskim životom. Ali nam daje i snagu i hranu za život. Nasuprot onim kršćanima danas koji napuštaju svoju vjeru u Krista i Njegovu crkvu prodajući je za „Judine škude“ i živeći kao pogani, ateisti, komunisti, a neki čak i kao antikristi koji niječu Isusa i sve što je vjernim kršćanima sveto.

Danas se očituje bojazan pape Pavla VI. koji je rekao da dajući dopuštenje za ubojstva djece u majčinim utrobama, stvaramo situaciju u kojoj će jednog dana ljudi ubijati jedni druge bez zakona i dopuštenja. Da, to se događa upravo sada!!! Dok se zgražamo nad ubojstvima tisuća kršćana po svijetu, premalo činimo da prestanu pobačaji, ubojstva milijuna djece koje liječnici, unatoč svečano izrečenoj Hipokratovoj zakletvi, i dalje čine. Time svi mi, bilo svojom šutnjom na zlo, bilo samim činima ponovno razapinjemo Sina Božjeg i izvrgavamo ga ruglu (usp. Hebr 6,6). Podsjetimo se na Knjigu mudrosti koja kaže: „Svatko se kažnjava onim čime i sagriješi“ (Mudr 11,16). I sv. Petar nas hrabri: „Neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac“ (1 Pt 4,15).

Poziv Isusu

Prema jednoj legendi, armenski kralj Abgar, čuvši za jeruzalemskog Čudotvorca, poslao je pismo Kristu moleći ga da dođe u Armeniju. Pismo završava riječima: „Čuo sam da se Židovi ljute na Tebe i da te progone. Gle, ja posjedujem jedan grad. On je doduše malen, ali je lijep i dostatan za nas obojicu.“ U ovoj je legendi najzanimljivije to što je sam Krist odgovorio pismom na pismo u kojemu obećava kralju da će umjesto njega doći Juda Tadej. I doista, Apostol je došao, ozdravio bolesna kralja i ostao u Armeniji udarivši tako prve temelje kršćanstva u toj zemlji.

(K. Dočkal, Povijest istočnih Crkava).

Jesmo li zaboravili čitati znakove vremena u svjetlu Božje riječi iz Svetog pisma i crkvenog nauka, upadajući u zamke kušnje kako je Bog govorio davno i drugima, a ne nama sada? Za dostojno primanje euharistije treba se pripravljati: pokajati se za svoje grijehe i propuste i pomiriti se s Bogom i bližnjima, kako nas još starozavjetni prorok upozorava: „Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama“ (Zah 1,3). „Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. Uzmite sa sobom riječi i Jahvi se vratite. Recite mu: Skini s nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana“ (Hoš 14,2-3).

Euharistija je ta koja nam pomaže da živimo svoj kršćanski identitet. Mi smo današnji Isusovi apostoli koje je Bog izabrao – rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da budu svjedoci Njegove ljubavi (1 Pt 2,9). Kao da sv. Petar viče za nama: „Doista, ovo je Božja volja: da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnika“(1Pt 2,15).

Ponesimo danas u svoj život Isusov način ophođenja prema životu i svijetu. Kaže Roger Garaudy: Krist se nikada ne pojavljuje kao čudotvorac koji djeluje na izvanjski način da bi promijenio ljude onako kako se izrađuje neki predmet. Ne, tu sve prolazi kroz savjest i volju ljudi. On nikad ne kaže: Spasio sam te, onako kako se to kaže utopljeniku kojeg smo izvukli iz vode. On govori: „Tvoja te vjera spasila…“ A Gospa bi ponovila: „Tvoja te krunica spasila!“

 Molitva vjernika

Braćo i sestre, želimo i mi poput Marije, proroka, apostola i svetaca proslaviti Boga svojim životom. Zato nam je Isus ostavio nepropadljivu hranu za život vječni. Zahvalni njemu što nas hrani i život nam daje, recimo zajedno: „Tebi slava i hvala Isuse!“

Gospodine, zemlju na kojoj živimo nisu stvorili ljudi nego Ti, a oni se često ponašaju kao da su je oni stvorili, daj da moćnici ovoga svijeta shvate svoju pravu ulogu na zemlji služeći drugima, a ne živeći na račun drugih, molimo Te,

Ti nam, Gospodine, daješ kruh svagdanji, hvala Ti što Tvoje sunce ne prestaje grijati i dobre i zle i što nam daruješ dovoljno kruha. Žao nam je što mnoga djeca i ljudi po svijetu gladuju, učini ovu zemlju pravednijom i ljepšom za sve, molimo Te.

Mnogi rastavljeni kršćani ne mogu potpuno sudjelovati na Tvome stolu Tijela i Krvi, osnaži ih svojom Riječju i okrijepi ih svojim Duhom da im ne ponestane duhovne hrane i vjernosti Tebi, molimo Te.

Naša domovina je obranjena požrtvovnošću mnogih najboljih sinova, ne dopusti Gospodine da u nezahvalnosti zaboravimo Tvoja dobročinstva, zagovor i zaštitu Blažene Djevice Marije i Tvojih svetih, molimo Te.

Sve koji su se za života žrtvovali i darivali drugima nagradi ih, Gospodine, kruhom života u nebeskom kraljevstvu, molimo Te.

Mi se zovemo i jesmo braća i sestre, po istom kruhu kojeg blagujemo u svetoj euharistiji, ne daj Gospodine da ostanemo gladni duhovne hrane kraj tolikog obilja jer Ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Katolički tjednik/Hrvatsko nebo