B. Karić najavila novi spomenik optuženiku za ratne zločine
Vrijeme:3 min, 36 sec
Sarajevska gradonačelnica prkosi američkom Veleposlanstvu, Uredu Europske unije, OHR-u i OESS-u koji su oštro kritizirali podizanje spomenika bošnjačkom generalu Mehmedu Alagiću
Sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić, inače, kako joj stoji u životopisu, najmlađa doktorica pravnih znanosti u Bosni i Hercegovini i prva poslijeratna doktorica klasičnog rimskog prava, očekivano je stala u zaštitu odluke da se podigne spomenik u sjećanje na pokojnog generala Armije BiH Mehmeda Alagića.
Riječ je o čovjeku koji je preminuo u trenutku kada se protiv njega vodio kazneni postupak pred Haaškim sudom za ratne zločine počinjene nad Hrvatima središnje Bosne. Uz njega, koji je bio prvooptuženi, sudilo se još dvojici nižerangiranih zapovjednika – Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi, koji su pravomoćno osuđeni na zatvorske kazne od tri i dvije i pol godine zatvora. Na odluku da se na planini Vlašić podigne spomenik u spomen na generala bošnjačke Armije BiH reagirali su iz američkog Veleposlanstva te domaći politički predstavnici Hrvata. Gradonačelnica Karić odlučila je prkositi i najavila je podizanje novoga spomenika.
Uvreda za žrtve
– Proteklih dana svjedok sam rasprave i razgovora koji se vodi o samom spomeniku Mehmedu Alagiću. Ja kažem da sada, nakon svih reakcija, treba izgraditi još jedan spomenik generalu Alagiću. Nema kompromisa i nema rasprave kada govorimo o ljudima koji su branili Bosnu i Hercegovinu. Oni su naš ponos, naša dika i to treba znati svako dijete koje se rodi u Sarajevu i čitavoj Bosni i Hercegovini, treba da zna, da njeguje svoje, da poštuje svoje i da bude zahvalno. Da bude zahvalno svima onima koji su svoje živote dali kako bi mi sada bili slobodni – rekla je Karić.
Time je sarajevska gradonačelnica, poznata po bošnjačkom populizmu, izravno proturječila američkom Veleposlanstvu koje nije imalo nikakve dvojbe oko toga što je poduzeto na Vlašiću.
– To je uvreda za žrtve i njihove obitelji – naveli su u odgovoru za Radioteleviziju Herceg Bosne iz Mostara iz Veleposlanstva SAD-a u Sarajevu. Nešto blažu varijantu imao je Ured visokog međunarodnog predstavnika.
– Imenovanje ulica, škola, javnih trgova ili drugih ustanova po osobama koje su optužene ili osuđene za ratne zločine kontraproduktivno je procesu ozdravljenja u ovoj zemlji, koji je još uvijek nužan. Potrebno je izgraditi zajednički pristup u cijeloj zemlji kako bi se takva praksa promijenila u interesu svih naroda u BiH. Politički i institucionalni lideri, kreatori javnog mišljenja i svi drugi koji imaju na umu najbolje interese ove zemlje i njezinih naroda trebaju se usredotočiti na stvari koje povezuju, a ne one koje unose podjele – napisali su iz OHR-a.
Promatrajući čisto birokratsko-pravnički, Alagić nije osuđen za ratne zločine. Ali svi njegovi podređeni kojima se vodio postupak u Haagu jesu bili osuđeni. Identičnu “formalno-pravnu” sudbinu onoj Alagićevoj imao je i predsjednik Srbije, odnosno krnje Jugoslavije Slobodan Milošević. Umro je prije izricanja presude pred istim sudom. Ni njemu nitko ne može bez ograda reći da je ratni zločinac, iako mu se često “tepa” kao “monstrumu”, “satrapu”, “zlikovcu”. Uostalom, nije to ni general Vojske Republike Srpske Momir Talić koji je bio optužen za genocid i istrebljenje Bošnjaka i Hrvata. No, nije dočekao pravdu. Jednako kao i Alagić, preminuo je 2003. godine.
Talić “genocidaš”
Na posve drukčiji način reagirala je javnost koja aplaudira gradonačelnici Karić kada su proljetos vlasti Banje Luke odlučile najveće priznanje “Ključ grada” posmrtno dodijeliti generalu Momiru Taliću. U tom gradu podignuto je poprsje ovome oficiru JNA i srpske vojske.
U ovome slučaju, jednako kao i kod gradonačelnice Sarajeva, vrijedi moralno uvrnuta logika da su pripadnici “njezine” vojske – bošnjačke Armije BiH odreda heroji i osloboditelji. Čak i kada su optuženi za ratne zločine za kakve se teretilo generala Alagića. Pripadnici njegova Trećeg korpusa Armije BiH, u čijim su se redovima borili i mudžahedini, koji su u BiH počinili niz zvjerstava, uključujući i odsijecanja glava zarobljenim Hrvatima i Srbima, su u mjestu Buhine Kuće i Maljine likvidirali i masakrirali više od 30 hrvatskih vojnika, ali i civila.
Najmlađa žrtva upada u Buhine Kuće bio je Danijel Grahovac, koji nije imao ni pune dvije godine kada je ubijen u očevu naručju nakon što su prethodno vojnici Armije BiH ubili njegovu majku. Postoje svjedočanstva osoba koje su izbjegle strijeljanje, ali i civilnih žrtava o “oslobodilačkim operacijama” Alagićevih vojnika, no optužnice još uvijek nema. Po generalu Alagiću nazvana je i džamija u mjestu Fajotvci kod Sanskog mosta. Prije toga dobio je i ulicu u Sarajevu.
