Ivan Kujundžić Imotski ne zaboravi što ti rade koji Hrvatsku nemaju u srcu
Vrijeme:5 min, 54 sec
Poznati hrvatski kipar, Imoćanin, kroničar vremena, ljudi događaja oglasio se na Facebooku. Njegovu objavu pisanu u prepoznatljivom izričaju prenosimo u cijelosti:
IMOTSKI NE ZABORAVI!
U Imotskom, nad izvorom rijeke Vrljike, stala mladost da se sjete; “Ako ne znaš što je bilo”…?!
U zenitu ljetnih ferija oživjele su puste ulice našega Varoša Imotski, na tren postao je centar svita, zaboravivši na sve nedaće, dobro i lošeg upravljanja Hrvatskom i Dalmacijom, Varošom i Imotskom krajinom.
Brojni mladi okupili su se kao u molitvi, u Gospinu Docu ne misleći na brige i probleme već na pjesmu i veselje.
U dva koncerta i 50. tisuća starih i mladi uživali se slušajući Zečića i Bulića i Thompsonu na kvadrat, a mogli bi i na kubik.
Nepotrebno veliko policijsko osiguranje zabrinulo je jedino kip Tina Ujevića i u miru Merčepa, koji su ih gledali očima s Prpuše vuka no osiguranje na koncertu večeras, u Imotskom kao i sve službe na stadionu i oko stadiona te djelatnici Hitne medicinske pomoći žurno su reagirali tko je zatraži pomoć.
No gosti na stadionu bili su posve mirna i bez izgleda što je zabrinulo ljevičare i maenstreamaovce.
Sve što se zbivalo u Imotskom bilo je s ciljem zabave u ovom uzavrelom ljetu i političkoj jalovini, mladost pokazuje onu živost i esenciju koju hladnokrvni političari mogu sanjati, posve ogrezli, u komforu zaštite vlastitih interesa, pozicija i tronova. Tako je s Milančetom, s Pantovčaka, da ga ne citiram jer to kao ni on nije vrijedno spomena pored ove mladosti i radosti. Ali zavrjeđuje par poštenih u brk riči.
Zoran Milanović, prozvao je mlade Imoćane “da ustašiju”!.
On bi Imoćanima docirao, ok, ali valjda kao i s Rijekama pravde, rekli bi Sinjani; gađao momče u sridu, a pogodio U ništa?
Misli kako će mu i ovaj podvig značit u izborima za novi mandat? Možda i hoće, eto već dok ovo retke pišem, na vrh Velike rupe u Ivanbegovini, čujem muziku, u Varošu i vapaj mladih da dođe u Imotsku krajinu, od kuda ga s glavnog trga pozdravljaju kao Ćiru Blaževića, što će mu pomoći u kampanji. Može on i dalje tako “u ništa”, osporavajući sve i svakoga oko sebe.
U partijskom duhu ograničavao bi slobodu govora ili pjevanja, a kao mladim omladinac morao bi znati za onaj yugosovenski film “Tko peva zlo ne mislila” e’ isto važi i za Imotski, koji je ugosti brojnu mladost i ljubitelje domoljubnih pisama i dok god se vesele i pjevaju sigurno nikom ne čine zlo. I dosta je s tim ograničavanjima sloboda izražavanja i govora.
Skriven možda u Cetinskoj krajini, negdje dubokoj u hladovini muda, podno Vijeća kostela poziva Plenkovića da zauzda Imocke Crnjce i čitavu Varoš jer se ovim kvari omladinu, koju oni nikad ne bi primili u partiju jer ne pjevuši; “Oj Mosore i oj Kozaro i oj’ Neretvo i Sutjesko hladna rijeko”
Pa tako sada rajca i pučku pravobraniteljica Tenicu Šimonović Einwalter, koja bi unatoč odluci Visokog prekršajnog suda zauzetom u predmetu protiv tj. za Marka Perkovića Thompsona, 2018. godine, a u svezi njegove pjesme “Bojna Čavoglave”, e’ kakti ona to ne priznaje te kako bi Marka Perkovića Thompsona treba kažnjavati i kažnjavati dicu, partijskim ukorima i drugim mjerama represije, ma drugarice nemoj tako?
Ma zapravo bi i njoj trebalo upravo poradi takvog nepriznavanja suda uskratiti povjerenje i u Saboru ju smijeniti s te pozicije.
E’ samo da ona nije iz prijateljske kvote nepotizam kao i mnogi drugi iz tog politički kurvanjskog klijentelizma?
I eto, kud će sad ona i Zoka Milanče?
U Imotski?
Nemere biti stvar, rekli bi naši didovi ovdi dolaze još od Turaka samo prijatelji.
On bi još i rado u Imotski ali ga nosa, bio bi malo desno s Rojsom a više u livo sa Rančetom Ostojićem i starom speleološkom partizanijom, na Mosor brojati krvničke partizanske jame ili na Sutjesku diviti se Titu na izdaji stotina jadnih dalnatinskih partizana bačenih, u zasjedu Njemcima na odstrel.
Pa kud će sad toliki kritičari Pilsel i Milanović, Imotski pokazao kulturu na gigantskom koncertu glazbemnog spektakla domoljubnih pisama, a partijski ukori više tu ne pale, Turudiću će se teško može obratiti jer čovik pozna Imoćane i njihovo veselje bilo “u svatin ili u ovakin prigodama”.
Povilenjeli jahač hrvatske političke apokalipse, ovim bio više mogao biti konjanik neke stare yugo alke, a manje vitez i Cetinske krajine.
Ali zašto Zoka, baš želi biti grobar i smetlar legalnih braniteljskih HOS insignija i simbola.
Pa čovječe, Hosovci su veliki i istinski borci našeg Obrambenog i Domovinskog rata i malo poštovanja i dostojanstva prema njihovoj žrtvi bila bi kultura ali ovako?
Kao đavolji odvjetnik, konačno bi mogao otići s vlastita trona i nadajmo se,
mogao bi u politički pemžijun, a kako će i komu ostaviti svoju partizaniju na političkoj streljani; briga ga, pa kao Tito jadne mlade Dalmatince na Sutjeski.
No sada kao propali prikriveni premijerski kandidat propale SDP-ove koalicije Rijeke pravde, nada se po odluci establišmenta, Staroga puha miš, ostati još na obroncima Pantovčaka, na tom čelu “Vijeća kostela”, u hladovini jelena lopatara, kao lipicanerov jahač, u ulozi slučajnog predsjednik slučajne mu države.
Ali ne budimo naivni, mogli bismo se Zokom i iznenaditi sve je moguće jer i ampltude političkog kardiogram idu gore dolje pa tako i Pkenkiyeva treća sreća, ili retoričko pitanje, još se možemo preispitati, gdje si bila luda pameti? Imamo tu i oksimorona, od 220 tisuća ludih mogućnosti i prilika i hadezeovskih igrarija već više oh 20. g. s ne hadezeovskim kandidatima i eto ti narodne mudrosti; o sebi se zabavili, od Mesić, Granić, Škoro, Kolindica i Jonjića i najnovijeg rata Primorac Hebrang?
Pa do kad vodu na tuđi mlin, a sada mlinaru Zoki Milanoviću?
A ne bi Milanoviću bilo tako protiv nekog hrabrijeg od nas, od Anušića, Kovača ili samog Plenkiya kojem je potreban ko Škiljo Kikašu jer s kim će se nosati, ali ni litanijski vapaji mu ne bi pomogli. Ako ih uopće zna, a zna đavla crnoga?
No o izborima ću za koji dan, a danas ako može neka svrati u Imotski, među mladost koja je još tu na tvrdoj siki, pjeva i voli domovinu Hrvatsku.
Neka vidi i osjeti ovaj duh domoljublja i rodoljuba naspram svakog koristoljublja izdaje. Onaj naboj Domovine kojoj mladost pjeva i veseli se na sebi svojstven i slobodarski način pa srećom i Božjom providnošću ni on niti lijevo pravobraniteljica niti kakvi panslavijanski pravobranitelji propale Yuge više ne uspostavljaju slobodu kretanja izražavanja i govora pa niti pjevanja.
Iako osobno, na koncertu nisam bio, to nije umanjilo moju želju i htjenje biti u Imotskom, u Varušu uz svu mladost, koja je ushićena pjesmom i veseljem prema domovini Hrvatskoj, u odlkonu od svakih ovakvih povilenjelih yugo ostataka i drugih kompleksaša i integrala, Pupovaca i Pilselovaca
Imotskoj mladosti i gostima i u buduće želim dostojanstveno zabavu, sreću i veselje s nadahnutim domoljubnim glazbenim pjesmama u srcu i s ljubavi prema svakom brati čovjeku!
U srcu Imotski i Hrvatska!
hrvatski-glasnik.com / Hrvatsko nebo
