Ivan Samardžija: Mnogi ne znaju ili ne žele znati što je bilo – osvrt na Thompsonove povratničke nastupe

Ponukan brojnim medijskim natpisima, komentarima političara, povjesničara i brojnih javnih ličnosti odlučio sam napisati kraći osvrt na događaje koji su zasigurno, barem glazbeno, obilježili noviju povijest Imotskoga.

Naime, ondje je, nakon dvije godine stanke zbog bolesti sina, dva puta u tri dana nastupio trenutno (nesumnjivo) najpopularniji hrvatski glazbenik, Marko Perković Thompson. Prvi nastup bio je u sklopu zajedničkog koncerta s kumom Matom Bulićem i Draženom Zečićem, a drugi samostalan. Na oba nastupa došlo je najmanje po 25 000 ljudi (ukupno najmanje 50 000 ljudi) što je, uzmemo li u obzir da Imotski po posljednjem popisu stanovništva ima svega nešto više od 9000 stanovnika, nesumnjivo velik događaj za samo naselje i cijelu Imotsku krajinu. Ne bi to bilo ništa sporno da se već nekoliko dana u medijima ne javljaju brojni dušobrižnici koji šire negativne komentare u želji da potpiruju svađu među Thompsonovim poklonicima i onima koji ga ne vole, prikupljajući pritom jeftine političke bodove i pozornost javnosti i želeći da netko čuje njihovo mišljenje, najčešće prožeto mržnjom, netolerancijom, neznanjem, ignoriranjem činjenica, izvrtanjem činjenica, ali i njihovim žaljenjem za propašću bivše države (Jugoslavije).

https://www.facebook.com/share/r/XofKtm5w4k8DwmrT/

Što je to toliko sporno u nastupima Marka Perkovića Thompsona?

Mladost na ulicama, hrvatske zastave, zapaljene baklje, vedra atmosfera, zajedništvo… Tko bi mogao pomisliti da će to nekome smetati u jednoj više od 30 godina samostalnoj državi koja je krvavim ratom i tisućama žrtava platila vlastitu slobodu? Ali zašto bi nešto bilo dobro kad dežurni dušobrižnici mogu reći da je to loše!? U nekoliko dana dovesti više od 50 000 ljudi u jedan manji grad svakako ne može svatko, zapravo nisam siguran može li to trenutno još ikoji pjevač osim Thompsona, ma što drugi rekli ili mislili o njemu. Moje osobno mišljenje o njemu svakako je bilo i ostat će pozitivno, o njemu kao pjevaču, ali i o njemu kao čovjeku, poznaniku i prijatelju. Imao sam priliku više puta družiti se s njim na koncertima, ali i sjesti na piće i razgovarati kao i sa svim drugim poznanicima i prijateljima. Mnogi ne bi vjerovali koliko je to jednostavan i skroman čovjek, ali svejedno ga godinama blate ili barem pokušavaju blatiti. No, da ne skrenem previše s teme, osvrnut ću se na ono što je mnogima sporno. Prvo, zašto mladi nose zastave i majice sa znakovljem HOS-a na kojemu se nalazi natpis ‘Za dom spremni’? Nose te majice zato što znaju tko su bili dragovoljci HOS-a i što su prošli prije 30-ak godina. Mnogi političari i istaknuti pojedinci (namjerno) zaboravljaju činjenicu da su se tijekom Domovinskoga rata pripadnici HOS-a neumorno i bez zadrške hrabro borili za slobodnu i suverenu Hrvatsku, pritom brojeći brojne žrtve u vlastitim redovima. Thompsonova nova pjesma ‘Ako ne znaš šta je bilo’ govori o sjećanju na vrednote koje bi trebale biti neizostavan dio suvremene Hrvatske, jer Hrvatska je izborena u Domovinskom ratu i zahvaljujući pobjedi u tom ratu postala je samostalna država te prekinula sve veze s negdašnjom Jugoslavijom, onom istom čiji su političari godinama neumorno i sustavno iskorištavali i ugnjetavali hrvatski narod. Naravno, to se zaboravlja i pišu se razne neistine prožete žaljenjem za bivšim sustavom, žaljenjem zbog toga što je Hrvatska samostalna država. Ako ne znate što je bilo, pitajte heroje… Pitajte pripadnike HOS-a što je bilo, gdje su oni bili, tko je branio Vukovar do posljednjeg daha…

Znakovlje HOS-a i pjesma Čavoglave

Znakovlje i pozdrav koji su tijekom Domovinskog rata krasili pripadnike HOS-a danas se smatraju nepoželjnima, zaziva se njihova zabrana, prozivaju se oni koji ih nose i poštuju. Pitam se zašto hrvatska mladež ne bi smjela znati tko su i što su pripadnici HOS-a te što su tijekom rata prošli boreći se i ginući za slobodu države u kojoj se danas ti simboli od nekolicine ljudi smatraju i nazivaju nepoželjnima? Bio sam na brojnim Thompsonovim koncertima i sve redom krasila ih je slika mahom mladih ljudi koji u zajedništvu u jedan glas pjevaju njegove domoljubne pjesme. Iako mnogi priželjkuju razne incidente, toga na koncertima nema, a i Thompson redovito poziva na zajedništvo i primjereno ponašanje. Zanimljivo je i to da brojni komentatori ovih dana, ali i posljednjih godina, žele da se zabrani pjesma ‘Bojna Čavoglave’. U vrijeme rata ta se pjesma redovito puštala na radiju, izvodila javno, puštala na javnoj televiziji… Zamislite, tada to nikomu nije bilo sporno! Danas, nažalost, jest. Ako ne znaju što je bilo…, neka pitaju heroje, one iste koje je ta pjesma dizala u borbi protiv tada nemilosrdnog protivnika koji je „zaslužan“ za tisuće poginulih i nestalih Hrvata tijekom Domovniskog rata…

Ovih dana javili su se brojni političari, novinari, povjesničari

Brojni ljudi iz javnog života posljednjih dana pokušavaju baciti ljagu na koncerte. Javljaju se brojni političari, povjesničari, novinari, pa čak i takozvani komičari, koji smatraju da se Tin Ujević okreće u grobu zbog toga što je na njegov kip nekolicina mladića stavila majicu s HOS-ovim znakovljem. Pitam se jesu li ti isti ljudi ikada pročitali barem Ujevićevu biografiju i misle li da bi to smetalo Ujeviću iz ranijeg razdoblja života, onom Ujeviću koji je bio u dobrim odnosima s Matošem i pravaškim idejama ili onom Ujeviću nakon toga? Možda zaboravljaju i gdje je Ujević bio zaposlen u vrijeme NDH te činjenicu da mu je 1945. bilo zabranjeno javno djelovanje u onoj istoj Jugoslaviji za kojom brojni komentatori ovih dana žale… Uostalom, kako netko g. 2024. uopće može sa sigurnošću tvrditi što bi mislio neki veliki mislilac koji je umro g. 1955., dakle koji nije proživio raspad Jugoslavije i stvaranje toga istog HOS-a? Kako se netko uopće usudi sa sigurnošću tvrditi što bi Ujević mislio da je živ jer to nitko od nas ne može sa sigurnošću reći, to bi bilo čisto predviđanje nepredvidivoga. Po istoj toj logici mogao bih reći da bi Josip Broz Tito, da je živ, uživao na tom istom koncertu o kojemu je riječ. Naravno, ovo je sarkazam (za slučaj da neki slabije prepoznaju sarkazam).
Osim navedenoga, jedan je novinar iz Jutarnjeg lista otišao na koncert i napisao naizgled pozitivan tekst o tome, a sudeći po komentarima brojni su čitatelji nasjeli na tobože dobronamjeran članak iz lista koji nije poznat po dobronamjernim komentarima za Thompsona i njegovu publiku. Naravno, članak je napisao čovjek koji je više puta zdušno napadao određene domoljube, pa je lako pretpostaviti da je spomenutim člankom samo htio “oprati” svoju savjest.

Zašto je sporan grb s prvim bijelim poljem?

S druge strane, neki povjesničari zgražaju se nad događajima u Imotskome. Jedan to naziva sramotom, drugi žali takvu državu (vjerojatno zato što žali za onom bivšom)…
Zanimljivo je da se među “spornim obilježjima” spominje i hrvatski grb koji ima prvo polje bijele boje. Pitam ih, znaju li kao povjesničari kakav je grb bio na zastavi izvješenoj 25. srpnja 1990. ispred zgrade Sabora u Zagrebu? Možda su taj detalj zaboravili ili ne znaju što je bilo… Ali slobodno neka pitaju one koji znaju. Možda sam rođen potkraj 80-ih, ali dobro se sjećam nekih stvari, dolazaka vojnih automobila po moga oca za potrebe odlaska na sastanke u Glavni stožer OS RH u vrijeme rata, skrivanja po skloništima, odlaska u Slavoniju u vrijeme kada su dijelovi iste bili okupirani itd. Ostalo je čista volja za time da se povijest čita realno, bez predrasuda i da se tumači onakva kakva zaista jest, bez namjernog iskrivljavanja činjenica. O vrijeđanju poginulih Hrvata na Bleiburgu bolje da i ne krenem pisati jer to zahtijeva još jedan, i to poduži, tekst… Svakako nisam jedini, a zasigurno ima još hrvatskih povjesničara koji se ne slažu s viđenjima pojedinaca koji ovih dana zdušno napadaju koncertne spektakle u Imotskome.

Brojne poznate ličnosti na koncertima

Zaključno, na koncertima su viđene brojne poznate ličnosti, političari, nedavna zlatna olimpijka… Smatraju li dežurni prozivatelji sve njih ustašama ili ipak samo domoljubnim Hrvatima? Ovo je, naravno, retoričko pitanje.

Ako ne znaju što je bilo, neka se sjete Vukovara ili neka upitaju heroje…
A meni dođe nakon čaše vina da ih pitam je li to i njihova domovina?

Ivan Samardžija/Hrvatsko nebo