CIA o akciji „Oluja”: Milošević bio spreman prepustiti sektore Jug i Sjever, Hrvatska vojska nije planirala provesti etničko čišćenje

Američka Središnja obavještajna služba (CIA) objavila je jedan od deklasificiranih dokumenata (s kojih je skinuta oznaka tajnosti), pod nazivom DCII Interagency Balkan Task Force, koji je AlJazeera, iz pera dopisnika iz SAD-a Ivice Puljića, objavila danas, na obljetnicu hrvatske vojno-redarstvene akcije Oluja. Nadnevak CIA-ina izvješća jest 16. kolovoza 1995. Dokument je dakle nastao 12 dana nakon početka Oluje. Riječ je o CIA-jinu viđenju onoga što se dogodilo i što je tko htio, koje ne mora u svemu biti objektivno. Uvijek je moguće da je obavještajno izvješće prije objave “pročišćeno”. Vidljivo je i da su se neka CIA-ina predviđanja pokazala pogrješna… Prijevod je neslužben.

Dokument ukazuje na to – piše Puljić – da je Milošević bio spreman prepustiti prethodno okupirane teritorije unutar Hrvatske, da je bio spreman tamošnje srpsko stanovništvo prepustiti sudbini bez ikakve namjere da im vojno pomogne. Ovaj dokument također dokazuje da hrvatska vlada i oružane snage nisu planirale provesti etničko čišćenje u sektorima Jug i Sjever.

TEKST DOKUMENTA

Predsjednik Srbije Milošević: Još uvijek na pregovaračkom kolosijeku

Čini se da je srbijanski predsjednik Milošević odlučan pokušati sklopiti sporazumno rješenje, unatoč porazu krajiških Srba u UN-ovim sektorima Sjever i Jug u Hrvatskoj, te optužbama za izdaju srpskih izbjeglica koje su iz Hrvatske otišle u Srbiju.

Različita izvješća pokazuju da je Milošević i dalje motiviran željom da prekine sankcije UN-a nametnute njegovu režimu i da iskoristi dogovoreno rješenje za legitimizaciju i zaključavanje preostalih srpskih teritorijalnih dobitaka u Bosni i, možda, hrvatskom sektoru na istoku.

Nastavak napredovanja Hrvatske vojske u Bosnu ili napad na sektor Istok, međutim, ozbiljno će ograničiti Miloševićeve mogućnosti i, možda, izazvati izravnu intervenciju Vojske Jugoslavije (VJ) u sukobu.

Golovi Beograda

Miloševićeva odluka da ne osporava hrvatsko preuzimanje sektora UN-a Sjever i Jug naseljenih krajiškim Srbima, zajedno s oštrim kritikama Beograda vođama Krajine i bosanskih Srba, sugerira da Milošević pokušava konsolidirati svoju političku kontrolu nad budućom, kompaktnijom Velikom Srbijom koja će obuhvatiti dijelove Bosne i, možda, Hrvatske. Milošević vjerojatno nikada nije bio čvrsto spreman kontrolirati sve teritorije koje su Srbi zaokružili u Hrvatskoj i Bosni od g. 1991.

*Beograd je 1993. godine bio spreman Zagrebu prepustiti većinu teritorija Hrvatske pod srpskom okupacijom kako bi osigurao posavski koridor između Srbije i zapadne Bosne.

Miloševićev najvažniji cilj bio je ostanak na vlasti. Hrvatsko osvajanje Krajine uklonilo je dilemu srpskog vođe o obrani udaljenog teritorija pod srpskom kontrolom i pružilo mu priliku da eliminira ključne srpske suparnike, posebice vođu bosanskih Srba Karadžića, koji je opstruirao Miloševićeve napore da postigne sporazumno rješenje i legitimizira Veliku Srbiju; Milošević i drugi srpski čelnici tvrde da je Karadžićevo odbijanje da prihvati plan Kontaktne skupine dalo Hrvatskoj vremena da uvježba i opremi snage sposobne poraziti krajiške Srbe.

Iako Karadžić ima potporu skupštine bosanskih Srba i drugih tvrdokornih Srba, njegovi dani kao čelnika bosanskih Srba vjerojatno su odbrojeni. Čak i ako ostane “predsjednik” bosanskih Srba, stvarna će moć vjerojatno sve više prelaziti u ruke vojnog zapovjednika bosanskih Srba Mladića, koji je bliži Miloševiću.

Milošević gotovo sigurno gleda na ukidanje sankcija svom režimu kao na sastavni dio svoje vlasti, posebno u svjetlu gotovo 150.000 izbjeglih krajinskih Srba, koji će opteretiti ionako depresivno srpsko gospodarstvo.

*Milošević će, u najmanju ruku, inzistirati na paketu ublažavanja sankcija u skladu s odredbama koje su navedene u mirovnom paketu izaslanika EU-a Carla Bildta.

Još uvijek u poziciji za pregovore

Miloševićeva kontrola sigurnosnih službi, većine medija i visokih časnika u VJ [Vojska Jugoslavije; misli se na vojsku treće Jugoslavije, u koju su se udružile samo Srbija i Crna Gora – nap. HN] osigurava mu kontrolu nad polugama vlasti u Beogradu u dogledno vrijeme. To mu je omogućilo da izbjegne odgovornost za pad Krajine, prebacivši ju na krajinsko i vodstvo bosanskih Srba.

*Od hrvatskog preuzimanja Krajine, provladini mediji u Beogradu uporno tvrde da je vodstvo krajiških Srba jednako krivo za krajiški debakl koliko i Zagreb jer nije prihvatilo izvorni prijedlog Zagreb-4 [poznat inače pod kraticom Z-4, nap. HN]da se Srbima dade ograničena autonomija unutar Hrvatske.

Milošević je također za sada ublažio potencijalno eksplozivnu prisutnost velika broja nezadovoljnih srpskih izbjeglica u Srbiji.

Srpske vlasti relativno su brzo rastjerale izbjeglice

Srpske izbjeglice prebačene su u Vojvodinu, južnu Srbiju i pokrajinu Kosovo, naseljenu etničkim Albancima. Prema američkim diplomatskim i drugim izvješćima, srbijanska policija zatvorila je Beograd, jedino mjesto u Srbiji gdje je izraženo protivljenje režimu, za izbjeglice – prijeteći da će vojno sposobne muške izbjeglice poslati na bosanska ratišta, kao oblikom zastrašivanja.

Čini se da je i Milošević na ovom mjestu uspješno ušutkao ultranacionaliste. Vođa Bijelih orlova Mirko Jović uhićen je nakon sudjelovanja u krajiškim prosvjedima 5. kolovoza, a čini se da je oslabio i utjecaj Vojislava Šešelja.

Beograd je podložan promjenama u planu Kontaktne skupine

Različita izvješća i Miloševićevo prihvaćanje prijašnjih mirovnih planova sugeriraju da bi se srbijanski predsjednik složio s ključnim aspektima najnovije američke inicijative i bio voljan vršiti pritisak za prihvaćanje bosanskih Srba. Čini se da Milošević vjeruje da će Mladić biti spremniji od Karadžića pregovarati o nagodbi.

Mladić, za razliku od Karadžića, želi zaključiti sporazumno rješenje s međunarodnom zajednicom – ili pokrenuti sveobuhvatnu ofenzivu bosanskih Srba kako bi dobili rat – jer vjeruje da snage bosanskih Srba ne mogu unedogled održavati rat niskog intenziteta koji se vodi u Bosni.

Milošević vjerojatno računa da će poraz snaga krajinskih Srba u Hrvatskoj dovesti Mladića do pitanja koliko dugo može računati na pomoć Beograda ako odluči produžiti rat. Različita izvješća također pokazuju da se Mladić oslanja na VJ za ključnu opskrbu svojih snaga.

U srpnju je Milošević bio spreman priznati bh. entitet, ali ne i Izetbegovićevu vladu ili Bosnu kao međunarodno priznatu državu, u zamjenu za ublažavanje sankcija.

*Više je oklijevao priznati Hrvatsku, zbog osjećaja srpskih izbjeglica, koji će biti pojačan kolapsom sektora Sjever i Jug i prisutnošću bijesnih hrvatskih Srba izbjeglica u Srbiji.

Međutim, Miloševićev odgovor na hrvatski napad na Sektore Sjever i Jug sugerira da bi on mogao biti sklon pregovaranju o statusu Srba u Sektoru Istok unutar hrvatske države, pogotovo ako dobije trenutačno ukidanje sankcija.

Doista, Milošević bi vjerojatno pristao započeti pregovore na temelju plana Zagreb-4, koji je dopuštao odgođenu provedbu bilo kojeg sporazuma koji je pozivao krajiške Srbe u istočnom sektoru da dođu pod hrvatsku vlast.

Vojska Jugoslavije, Banja Luka, Crna Gora, Bulatović

Teško je utvrditi konkretne okolnosti koje bi potaknule veću intervenciju Vojske Jugoslavije (VJ) u sukobu, osim velika hrvatskog napada na sektor Istok. Bivši jugoslavenski savezni ministar vanjskih poslova Jovanović upozorio je početkom mjeseca da Beograd neće stajati po strani ako mu budu ugroženi vitalni interesi, ali nije uspio definirati te interese.

Snage VJ mobiliziraju se na hrvatsko-srpskoj granici ili u blizini sektora Istok, vjerojatno u svrhu odvraćanja hrvatske ofenzive. No, mogli bi se koristiti i za raspoređivanje VJ u istočnoj Hrvatskoj ili na posavskom koridoru u sjevernoj Bosni.

Crnogorski predsjednik Bulatović nagovijestio je 10. kolovoza Amerikancima da bi snage VJ u Crnoj Gori mogle intervenirati kako bi zaustavile napade Hrvatske vojske kod Trebinja, što bi moglo izazvati poplave izbjeglica u crnogorsku prijestolnicu Podgoricu.

Prijavljeni hrvatski planovi da okupiraju teritorij koji trenutno drže bosanski Srbi u južnoj Hercegovini do granice s Crnom Gorom također bi mogli izazvati odgovor.

Beograd bi sasvim sigurno intervenirao ako snage hrvatske ili bosanske vlade ugroze Banju Luku ili presijeku posavski koridor koji povezuje Srbiju sa zapadnom Bosnom.

AlJazeera / Hrvatsko nebo