Nataša Božinović: Odmor

Ljeti sve redakcije HTV-a, osim sportske više-manje idu na odmor. I da, cijeli treći program je iznimno aktivan kod jugoslavenskoga festivala filma u Puli. Nema Otvoreno, nema Petoga dana, nema ovoga onoga, ali idu reprize u dugim rukavima.

Evo ti svako malo Knjige ili život u gledanim satima. Pa jugoslavensku Kleopatru Koraljku Kirinčić možete gledati i dva puta dnevno. Malo iz ljetne Pule, malo
iz zimskoga Zagreba. Juga za sva vremena i prostore. Meni se čini da otkad je DP sramežljivo u vlasti da su promicatelji velikosrpstva zbili redove, udarili još žešće negoli lani i preklani. U Puli su vam nekakve manjinske produkcije(ma što to značilo) uzele maha. Film komentira naša lezbijka crnogorskih korijena. Viđala sam ju i u drugim kulturnim emisijama. Sve je više društveno osjetljivih ipotencijalno ugroženih. I vrlo aktivnih s dvostrukom i trostrukom zaštitom od Hrvatstva. Em Lezbe, em žene, em manjinke, em rodno osveštene…, trans ovo, trans ono… Sve u jedan. 100% -ni faktor zaštite od U zračenja. Ankica Čakardić, članica Vijeća srpske nacionalne manjine, nekoć voditeljica Petoga dana, danas promiče studij rodne ideologije.

Nije to skok s jedne na drugu fotelju, to je sve jedna vrsta terora protiv Hrvatske koja ima za cilj i poprilično ostvaruje taj cilj, ulaz u institucije. Jedno od zadnjih predsezonskih Otvoreno na temu molitelja i rodne ideologije 10.07., pokazuje kako se postiže cilj. Polarizacijom društva. S jedne strane DP i Most, s druge Možemo i SDP. Igor Peternel i Petra Mandić, vs Rada Borić i Ivana Marković(gradonačelnica Supetra). Polarizacija, kako god okreneš odgovara neprijatelju, pa tu što god rekli o dvije, za društvo irelevantne teme, pobjeđuju antihrvatske snage. SDP i Možemo, u konkretnome slučaju. Nema nacionalnih snaga da upozore da molitelji sasvim sigurno nisu instrument kojim bi se istisnule antihrvatske težnje i rabote. Bidnim je moliteljima samo cilj ukrotiti ženu.

Pače, to inzistiranje na svrstavanju uz jedan ili drugi pol prinosi polarizaciji i društvenoj nesigurnosti koja opet pomaže neprijatelju da ostvari cilj. I molitelji i rodna ideologija su glede društvene koristi: besposlen pop i jarčeve krsti. Zato treba uočiti bitnu razliku; ovaj drugi pop želi postati institucija i vlast. I to postižu. Žele biti autoritet. Ono što zamjeraju drugoj strani, nemoćnoj strani, koja samo skrušeno moli za duhovni autoritet, oni praktično, vrlo smišljeno i sustavno postižu. Dok ovi mole za moć, ovi je imaju. Možemo raspravljati, čemu isključivo muška molitva na trgovima, ali to je stvarno ulaz u možebitne osobne frustracije nemoći u odnosu sa ženama i nije šira tema. Po meni nije dobro da se javno popularizira takav stav, ali u okvirima štete za društveno zdravlje, mila su majka u odnosu na partizanske komesarke rodne ideologije. Borićku, Markovićku, Kekinku, Maju Sever, Benčićku, Oreškovićku…., Fredicu Matić… i ine feministkinje, bolje reći transmiskinje.

Jer, danas će se transformirati u borca za ženska prava, sutra protiv, ali za nasilnika njihove političke opcije, pa potom za prava onih s penisom koji vele da su žena, a koji opet poput nasilnika poništavaju ženska prava, a zapravo vazda; za bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti s krajnjim ciljem poništavanja prava Hrvata na vlastitu državu. Nije dobro da nabrojane komesarke predstavljaju ženstvo. Skoro da razumijem molitelje kad gledam te samozvane feministkinje. Kad ih još i čujem, dođe mi da se pridružim moliteljima. Samo bi me gospoda po nekom tuđem vjerskom običaju odvojili štapom ili na kat. Ipak sam žena. Šalu na stranu. Molitelji mole za sebe, za svoj interes unutar obitelji. Ne mole protiv države. Komesarke „mole“ protiv države. Znači protiv interesa svih nas koji živimo u njoj. Rade na svome autoritetu. Aktivistički, institucionalno, medijski, kulturno rasturaju svojom „molitvom“. Dok ovi samo mole.

U distopijskome Houellebecqovom romanu Pokoravanje, stranka Muslimansko bratstvo koalira s ljevicom i najviše ju zanima obrazovni resor. Ta je distopija u Europi realnost. Kod nas je Pupovac jezikoslovac, profesor na filozofskom fakultetu. Nije tehnika, nije medicina. Jezik je. Čakardićka Srpkinja, također je zanima obrazovni resor, želi rodne studije. Nije biologija, ideologija je. Novi marksizam. Idemo dalje: Crnogorska lezbijka s trostrukom U zaštitom je filmski, književni kritičar, psiholog…što poželi; Aco je antihrvatski HTV-ov metuzalemski car. Isto Srbin; Srpkinja Dana lažinja povijest u svome filmu…; Nebojša, Rada Borić, Kekin, Bojan, Jovan… Radovan, Milovan…, Milorad…. Majke ti mile… I sad ja brojim krvna zrnca. Ne, nego netko tko im daje mogućnost da antihrvatuju, da srbuju, dobro je izračunao. U Hrvatskoj se to može, u Hrvatskoj je to dobro plaćeno. Pa im se još pridruži i mizerija hrvatskoga porijekla: Tomić, Jergović, Jakovina, Markovina, par Hrvoja, Horvata i po koji jugoslavenski Židov. Goldstein se taj zove.

Što je hrvatski alat za preživljavanje u najezdi antihrvatskih „molitelja“? Dabogdaizgubili „molitelja“! Vučić ima svoju hrvatsko gej maskotu, Brnabićku, a koja je nadasve srpska nacionalistica. Ima i Mariju Šerifović, gej pjevačicu, a koja je nadasve također srpska nacionalistica. Imamo li mi takve kombinacije? Zapravo da. Samo opet u službi Vučića. Nikako u službi Hrvatske. Imamo sve gore spomenute i druge aktiviste svih nacionalnih i seksualnih duginih boja koji su zapravo Vučićeva agentura za dio „regiona“ koji se zove Hrvatska. Što ima hrvatska vlada? Što imaju hrvatske institucije i kulturno obrazovni establišment? Ništa! Što imaju hrvatske snage za ponuditi u obrani nacionalnoga identiteta? Što je protuteža antihrvatskoj agenturi? Zabrana pobačaja!? Nametanje strogosti u odijevanju!? Najezde licemjernoga dociranja i moraliziranja s desne strane!? Ne! Jer to blage veze nema s očuvanjem hrvatskoga identiteta, kulture, moderne i tradicionalne.

Nije protuteža snimiti film General o domovinskome ratu, a koji na dijelove nalikuje jeftinoj meksičkoj sapunici. Valjda se pored svih pornografskih stranica dostupnih djeci ježimo na glumačke scene seksa primjerenije realnome i umjetničkome prikazu strastvene emocije. Nažalost, takva je beživotna i jeftina romantika zavladala konkretnim filmom, a i drugim sadržajima koji bi kao trebali biti nacionalni, ali su jeftinim moraliziranjem i bezidejnošću, uškopljeni. Da netko zlonamjerno ne protumači; ne mislim da su scene seksa nužne da bi djelo bilo umjetnost, ali glavni lik ti je poznati ženskar…pa sad, hm, kako to zaobići. Možda iznimnom glumačkom vještinom i drugim dijalozima?! Imamo toliko potentnih priča iz naše povijesti, bliže i daljnje, i koje su u dobrim knjigama ispričane, ali nisu širim medijskim projektima oživljene. Ili jesu, ali nisu kvalitetni projekti. Ako se pak i ostvare kvalitetni projekti kvalitetnoga scenarija, film ili predstava, nađe se načina kako ih marginalizirati ili staviti u bunker.

Nema baš reprizi filma Konjanik po Araličinoj knjizi koliko imamo Dijani Budisavljević po Dani Budisavljević. Julienne Bušić ni u tragovima nije eksponirana kao jugoslavenski nacionalisti Tomić i Jergović. Njen odličan roman Ljubavnici i Luđaci skriva se po knjižnicama i knjižarama. Budite sigurni da ga neće popularizirati velikosrpski dvojac Nuhanović, Kirinčić u emisiji Knjiga ili život. Ni istoimeni dokumentarac izvanredne Ljiljane Bunjevac Filipović neće ni blizu doživjeti mahnitu brojku HTV reprizi Dnevnika Diane Budisavljević. Nećete također vidjeti da odličnu Dujmovićevu predstavu Tko je ubio Zvonka Bušića organizirano pohode razredi srednje škole, ali će zato Dana i njen Dnevnik D. B. ući u kurikul i postati obveza za srednjoškolce. Da me opet netko krivo ne protumači ima antihrvatskih djela antihrvatskih autora, sa i bez scena seksa, koji umjetnički zadovolje neke kriterije, ali većinom su to mlitavi uradci kao i General, samo sa suprotnoga ideološkoga spektra. I s medijski puno boljim PR-om.

Nedavno je jedan moj poznanik nazočio promociji knjige Ante Tomića u prostorijama srpske zajednice u Splitu. Pogađate, knjiga je o bratstvu i jedinstvu. Naručio ju je sam Tito iz groba. Valjda. A zove se prigodno Nada. Poznanik je ponosno nosio hrvatski dres jer je bio okružen dabogdasveizgubili „moliteljima“ i nosio je dječju kanticu u službi performansa. On je branitelj, umirovljeni pukovnik hrvatske vojske. Za razliku od nepismenog Skeje koji je htio bojkotirati Frljićevu frljotinu u HNK jedne godine, poprilično je elokventan i domišljat tako da se nije moglo dogoditi da neprijateljski mediji situaciju okrenu u svoju korist. Nije se ništa strašno dogodilo osim što su ga se nazočni malčice ustrašili. Komešali se, vrpoljili, te imali blagi osjećaj neugode. Stari Jugoslaven koji je
nazočio promociji jugoslavenskoga pisca Tomića, Feđa Klarić, ili još bolje; Smojin lični fotograf kako ga Dražen Travaš od milja zove, snimio je našega branitelja na njegovu zamolbu. Iako su se Feđi, primajući ponuđeni mobitel, ručice od straha tresle, ipak je prevladalo dugogodišnje sfrjot iskustvo i fotografija je ispala skroz ok.

Koliko god simpatičan i hrabar bio čin ismijavanja sfrjot dosadnjakovića od strane moga poznanika, ostaje pitanje, je li to pravi način istiskivanja preborbenih i preaktivnih antihrvata iz kulturnoga života nacije. Možda i da, da nas ima više takvih. Ne u smislu gomile, bubnjanja, vriskanja i agresije, jer je to njihov stil. Nego upravo ovako, naoružani simbolički kanticom koja pokazuje količinu njihove mizerije, naoružani stilom i elokvencijom. Smireno, uvjereno, ponosno i afirmativno. S obzirom na globalnu situaciju polarizacije svih zapadnih društava, ipak je ovo pretjerano idealistički pogled na stvarno stanje stvari. Vrlo konkretno, svaka čast našemu performeru, ali ipak bih rađe da se film o Diani Budisavljević više nikada ne prikazuje na HTVu. Da se snimaju kvalitetni filmovi kao Konjanik, da nam idu Hrvatski kraljevi češće, da nam školarci organizirano gledaju predstave poput Tko je ubio Zvonka Bušića…. Itd..itd.. znate već što hoću reći. Ali zna li ona? Ona koja bi trebala znati? Gospođa Ministarka? Obuljen? Koržinek? Nina Obuljen Koržinek? Hm…

Nataša Božinović / Hrvatski tjednik

Hrvatsko nebo