Organizatori Olimpijskih igara: „Nije bilo namjere” da se uvrijedi katolike i druge kršćane

Organizatori Olimpijskih igara u Parizu u nedjelju su se ispričali katolicima i ostalim kršćanima, koje je uvrijedio i razgnjevio prizor na svečanosti otvaranja u obliku očite parodije “Posljednje večere”, slike slavnog renesansnog umjetnika Leonarda Da Vincija. Za katolike i pravoslavce posljednja večera Isusa s učenicima znači utemeljenje sakramenta euharistije i zato taj prizor ulazi u skup onoga što je za njih sakrosanktno – predmet vjerskog štovanja. Francuska Katolička crkva izrazila je duboko žaljenje zbog prizorā koji su “uključivali ismijavanje i sprdnju na račun kršćanstva”.

Performans u kojem su sudjelovale članice skupine “Drag Race France”, transrodni model i goli pjevač u ulozi starogrčkog boga vina Dioniza više je nego frapantno sličio biblijskoj sceni Isusa Krista i njegovih apostola koji dijele posljednju večeru prije raspeća. Očito je postojala namjera da se oponaša i parodira prizor Posljednje večere – slavne slike talijanskoga renesansnog slikara Leonarda da Vincija.

Što je performans

Performans (engleski: performance – izvedba; predstava; nastup) jest naziv za likovni, kazališni ili glazbeni događaj koji poput kazališne predstave izvode jedan ili više izvođača pred publikom na otvorenom prostoru, ali nije dramska predstava jer jedva da ima  imalo verbalnog sadržaja; težište mu je na dočaravanju određenih prizora.  Obično se takav događaj zabilježi na filmu, videu ili fotografiji, a ponekad se prenosi uživo na televiziji, kao preksinoć iz Pariza. Performans je uveden ranih 1970-ih u SAD-u i sadržava unaprijed planirane i pripremljene točke, koje obično ostvaruje sam postkonceptualni umjetnik (autor) pred muzejskom, galerijskom ili slučajnom publikom. Podrijetlo vuče iz futurističkih festivala, dadaističkih kabareta, nadrealističkih seansa, preko hepeninga i fluksusa, akcija, izražavanja tijelom, odjećom, uresima i golotinjom (body art) i sl. Od umjetnika koji su izvodili performanse najpoznatiji su Vito Acconci, Gilbert&George, J. Beuys, Yves Klein, Allan Kaprow, Gina Pane i dr., a u Hrvatskoj Tomislav Gotovac, koji je običavao pritom gol se šetati po javnim površinama, Vlasta Delimar, slična njemu, i dr.

Iako je uprizorenje Da Vincijeve slavne slike izazvalo zgražanje katolika i ostalih kršćana, osobito u SAD-u, a kao što se vidjelo po mrežama društvenosti i u Hrvatskoj i BiH, koji su to doživjeli kao plansko svetogrđe odnosno izrugivanje kršćanskih svetinja pred milijardama gledatelja, organizatori danas tvrde da im nije bila namjera iskazati nepoštovanje prema vjernicima.

Organizatori: Nije bilo loše namjere, svečanost je bila zamišljena kao slavlje „različitosti“ i „snošljivosti“

“Razvidno je da nije bilo nikakve namjere pokazati nepoštovanje prema bilo kojoj vjerskoj skupini. Svečanost otvorenja bila je zamišljena kao slavlje snošljivosti u zajednici. Vjerujemo da smo tu ambiciju ostvarili. Ako su se neki ljudi uvrijedili, jako nam je žao”, izjavila je u reakciji Anne Descamps, glasnogovornica Olimpijskih igara.

A Thomas Jolly, umjetnički direktor i mozak raskošne svečanosti otvorenja izjavio je da subverzija religije nikada nije bila njegova namjera, već da su organizatori i izvođači programa “htjeli govoriti o različitosti, budući da to znači biti zajedno”. “Jednostavno rečeno, htjeli smo uključiti sve”, rekao je Jolly novinarima.

Francuska radikalno na putu totalne liberalizacije pobačaja i primjene teorije o raznim i promjenjivim „rodovima“, a ne o dvama naravnim spolovima

U Francuskom parlamentu nedavno je prihvaćena promjena nacionalnog ustava kojom se – u skladu s određenim tumačenjem feminizma, ljudskih prava i transeksualnosti odnosno s rodnom teorijom, u okviru široke zapadne globalističko-imperijalističke ideologije koja gazi katolički nauk o čovjeku i moralu – pobačaj prebacuje u kategoriju ljudskih prava. Po tom pristupu, moraju svim rodiljama biti u punini i bez ikakvih “ali” omogućena i štićena njihova “prava” na hotimični pobačaj, a ujedno i njegovo ostvarivanje tretirano tako kao da je riječ o pozitivnom i čisto medicinskom zahvatu, koji nije privatni “luksuz”. Takvu regulaciju Macronova većina zatim je pogurala kroz institucije Europske unije, kako bi ona postala zajednička pravna stečevina, koja bi obvezivala sve države članice EU-a. Ishod procedura još nije poznat, jer nije dovršen, iako je donedavni sastav Europskog parlamenta već prihvatio s uvjerljivom većinom glasova francusku inicijativu.

U Francuskoj su danas katolici realno uvjerljiva manjina stanovništva, a sve je veći broj ateista, agnostika i muslimana. Francuska liberalna ljevica ponosi se svojim „kulturnim“ naslijeđem – onim od prosvjetiteljstva i Francuske revolucije naovamo, a ne onim katoličkim koje je svemu tomu prethodilo. Ona je u revolucionarnoj fazi obuhvaćala nasilno svrgavanja vladara i imala uz ostalo za cilj fizičko uništenje Katoličke crkve putem ubijanja svećenika, redovnica i laika koji su pružali otpor, putem zabrane bogoslužja, putem uništavanja ili otimanja crkvene imovine i obrazovne indoktrinacije. U poslijerevolucionarnim razdobljima takav kurs ljevičarskih i liberalnih stranaka i pokreta pretočen je u politiku i ustavno određenje stroge odvojenosti Crkve od države. To se naziva „sekularizam“.

Sloboda izražavanja zajamčena je u Francuskoj do te mjere da se ni satirično svetogrđe – ismijavanje ili vrijeđanje ili izrugivanje vjerskih simbola i svetinja – ne smatra prekršajem ni kaznenim djelom ili čime nedopustivim. Tako su prije više godina objavljene i karikature u humorističkom časopisu Charlie Hebdo na račun islamskog poslanika Muhameda, koje su uskoro, početkom g. 2015., izazvale seriju osvetničkih akcija organiziranih i ostvarenih od islamskih ekstremista, s desetcima poginulih i ranjenih.

Hrvatsko nebo