Jozo Pavković Može li “sirovina budućnosti” Srbe s obiju strana Drine izvući iz prošlosti

Litij, mekani srebrnobijeli alkalni metal, koji je na sobnoj temperaturi najlakši od čvrstih elemenata, smatra se “sirovinom budućnosti”. Zbog svojih specifičnih kemijskih svojstava te provodljivosti struje i topline smatra se nezamjenjivom i ključnom komponentom u tehnološkom razvoju.

Industrija baterija za električna vozila i uređaje ovisna je o tom metalu, a njegova nalazišta u Europi vrlo su skromna. Jedno od većih dosad neeksploatiranih nalazišta smješteno je u Srbiji. U litiju je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić prepoznao odličnu priliku da popravi svoju poljuljanu poziciju na Zapadu i tom vrijednom sirovinom kupi ulogu njegova “ključnog saveznika” na Balkanu. Njegova moć u Srbiji tolika je da bez problema može utišati ekološke aktiviste i političke protivnike koji su prije nekoliko godina zaustavili početak rudarenja litija koje je Vučić bio dogovorio s multinacionalnom tvrtkom Rio Tinto.

Sada su prevagnuli viši interesi, a ne treba sumnjati da će ih Vučić preko sebi odanih medija znati objasniti srbijanskoj javnosti. Scenarij je jasan – iskopavanjima vrijednim 2,4 milijarde dolara Zapadu će osigurati prijeko potrebnu sirovinu, a zauzvrat će u zemlji doći do ekonomskog procvata, ulaska velikih kompanija, poput Mercedesa, ali, što je još važnije, i do promjene politike Amerike i EU prema Srbima. Vučić računa, a njegovi suradnici javno govore, kako bi, zahvaljujući litiju, Srbija trebala popraviti pregovaračku poziciju s Kosovom, ojačati status Republike Srpske te se osloboditi pritiska Zapada zbog neuvođenja sankcija Rusiji.

Simbolički posjet Beogradu njemačkog kancelara Olafa Scholza, čija je država i najviše zainteresirana za srbijanski litij, razbio je sve sumnje javnosti u ispravnost Vučićeve politike. No, manje je poznato da se litijska žila proteže i na dijelove BiH, točnije na planinu Majevicu. U blizini Lopara na području Republike Srpske već uvelike traju geološka istraživanja zaliha litija i bora. Tako je litij postao geopolitička prilika i za RS i entitetskog predsjednika Milorada Dodika, koji je pod američkim sankcijama i na udaru EU zbog proruske politike, ali još više zbog stalnih prijetnji izdvajanjem RS-a iz BiH.

“Litijska groznica” sve bi to mogla promijeniti ili barem umanjiti pritisak pod kojim se Dodik nalazi već godinama. Iako svakodnevno demonstrira jačanje suradnje s Rusijom i Kinom, istraživanja litija u RS-u Dodik je povjerio zapadnoj korporaciji. Preliminarna procjena resursa upućuje na visok komercijalni potencijal 3,19 milijuna tona potencijalne rezerve, preliminarne tržišne vrijednosti 40,01 milijardu USD.

Eksploatira li se i manji dio tih količina, bit će to vjetar u leđa slabašnoj ekonomiji RS-a, a i opstanku Dodika na vlasti. A ne bi bilo prvi put da ekonomski interesi velikih sila diktiraju njihovu politiku. Jasno je da i Dodik računa s tom naprasnom amnezijom na Zapadu i povratkom na početak. A podsjećanja radi, Milorad Dodik se nakon rata pojavio kao “dašak vjetra na Balkanu”, kako ga je predstavila tadašnja američka državna tajnica Madeleine Albright. Na krilima zapadne potpore Dodik je zamijenio ratnim zločinima duboko kompromitirano SDS-ovo vodstvo. U međuvremenu je od miljenika Dodik postao problem Zapada, a sada se, zahvaljujući litiju, sprema resetiranje na početne postavke.

U Sarajevu već vlada panika jer strahuju da bi Bošnjaci i njihovi interesi mogli postati kolateralna šteta obnovljene ljubavi Zapada i Dodika zasnovane na litiju. Kako su u politici samo interesi vječni, možda ti strahovi i nisu neutemeljeni. Posebno ako srpska slamka spasa bude napravljena od “sirovine budućnosti”.

Autor:Jozo Pavković

večernji.ba / Hrvatsko nebo