Samo je Austro-Ugarska pronašla ubojice u Sarajevskom atentatu, socijalistička i današnja BiH nisu

Kao i u SAD-u, duga je povijest političkih atentata u BiH, a u manjem broju njih otkriveni su ubojice i nalogodavci, osobito u vremenu dok je bila socijalistička republika ili pak danas neovisna država. Dva su sarajevska atentata izazvala veće potrese, piše Večernji list BiH.

Ubojstvo i početak rata

Jedan je globalno poznat i bio je okidač za početak Prvog svjetskog rata. To je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, koji se dogodio prije nešto više od 110 godina, 28. lipnja 2014. godine. Počinitelji su bili pripadnici organizacije Mlada Bosna koje je opskrbila i obučila tadašnja srbijanska tajna služba. Nadvojvoda Franjo Ferdinand bio je nećak tadašnjeg cara Franje Josipa i nosio je titulu Thronfolger (hrv. prijestolonasljednik) jer stari car nije imao muških nasljednika nakon samoubojstva njegova sina Rudolfa. Kobnog dana Franjo Ferdinand je sa svojom suprugom došao u posjet Sarajevu. Atentatori su imali široko zasnovani plan s čak 6 ubojica naoružanih i raspoređenih po ruti kojom je trebao proći nadvojvoda u vozilu. U posljednjem pokušaju Franju Ferdinanda i suprugu ubio je Gavrilo Princip. Ubojice i nalogodavci su otkriveni i osuđeni.

U Socijalističkoj Republici BiH, koja je tada bila dio Jugoslavije, mnogi su vjerovali, a to je slučaj i danas, da je Džemal Bijedić bio žrtva jednoga drugog atentata, onoga u zraku. No, to nikada nije službeno potvrđeno. Dapače. Unatoč više teorija urote oko stradavanja ovoga uglednog bošnjačkog političara, službena je varijanta da je Bijedić poginuo u zrakoplovnoj nesreći nakon čudnog otkazivanja veze sa zemljom te nakon što je pilot promašio trasu za šest kilometara i udario u brdo nadomak prilazu Sarajevu. Kada se dogodio taj incident Džemal Bijedić bio je predsjednik Saveznog izvršnog vijeća, odnosno premijer tadašnje Jugoslavije. Inzistirao je na posebnosti BiH u okviru jugoslavenske zajednice. Mnoge kontroverze obilježile su tu nesreću, od umiješanosti Titove supruge Jovanke Broz i pojedinih krugova u Beogradu koji su navodno Bijedića vidjeli kao Titova nasljednika.

Nakon rata u BiH najzvučniji i nikada razriješeni atentat koji je izazvao velike međunacionalne napetosti i prijepore dogodio se na hrvatskog doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara u proljeće 1999. godine. Do danas slučaj nije rasvijetljen, a ubojice pronađeni i nalogodavci kažnjeni. Koliko god su bile “primitivne” metode atentata na Franju Ferdinanda, izvršitelji su ga počinili izravno na sarajevskim ulicama, razlika između toga i atentata na Jozu Leutara je u tome što su očito počinitelji imali potpis različitih režima odnosno države. Tadašnja austrougarska vlast uhitila je i procesuirala pripadnike terorističke organizacije, dok je pak dio struktura poslijeratne vlasti u BiH sudjelovao u prikrivanju ubojica i nalogodavaca. Kao i dio međunarodne administracije koja je tada bila angažirana u BiH. Ovaj slučaj ponovno se našao na meti istražitelja, no bez stvarnoga učinka. Nažalost, proročanskima su se pokazale riječi Leutarova sina Ivice koji je bio uvjeren da će se nalogodavci i ubojice njegova oca pronaći onda kada izvan vlasti bude državna mafija.

Čini se da to još nije slučaj. Ponajprije zato što do sada nitko nikada nije provjerio spis iz sudskog postupka u kojemu su predstavnici obrane uspjeli dokazati da je cijeli slučaj bio velika namještaljka. Posebno je zanimljiv dio sa zaštićenim svjedokom kojega su pronašli predstavnici federalnoga MUP-a i tajne bošnjačke policije AID kako bi pokušao optužiti šestoricu Hrvata i odvući trag s pravih počinitelja.

BiH danas – mrak i dalje traje

Brojne su teorije zašto je ubijen u atentatu autobombom Jozo Leutar. Jedna od njih je da je istraživao trag donacija i njihovih zloupotreba, a koje su stizale u BiH tijekom rata, a druga da je pak bio na tragu ubojicama, također atentata na dvojicu hrvatskih policajaca, inače povratnika u središnju Bosnu – Ante Valjana i Perice Bilića – nedugo nakon završetka rata. Značajan doprinos u rasvjetljivanju niza atentata, a među kojima su i oni koji su pokušani na njega, je kaznena prijava koju je nedavno podnio Edin Garaplija, višegodišnji dužnosnik AID-a, koji je istraživao zločine što ih je počinila postrojba “Ševe” kojom je zapovijedao bošnjački državni i obavještajni vrh. Među najčešćim počiniteljem niza zločina Garaplija je spomenuo Nedžada Herendu, kojega su, očito, državne parastrukture evakuirale izvan BiH s obzirom na to da bi mogao biti “nezgodan svjedok”. Među osobama koje su također likvidirane u atentatima bio je drugi čovjek nekadašnje tajne bošnjačke službe Nedžad Ugljen, ali i ratni sarajevski kriminalci Mušan Topalović Caco te Ramiz Delalić Ćelo.