Stotine sela u BiH prazne, umjesto zaborava, treba ih pretvoriti u turističke oaze

Vrijeme:3 min, 52 sec

 

POTENCIJAL ZA SEOSKI TURIZAM JE OGROMAN, NO ŠTOŠTA GA KOČI

Čak 500 praznih sela, a 1500 sela s manje od 10 stanovnika! To su približni podaci s popisa stanovništva iz 2013. godine. Kad bi se ponovno proveo popis, postoji bojazan da bi se ti brojevi i udvostručili. Međutim, nije to tema u kojoj se s nostalgijom prisjećamo vremena kad su ljudi uživali u životu na selima, iako priznajemo da to rado činimo, već o mogućnosti oživljavanja tih sela kroz turizam.

Naime, u Europi već sada postoje tvrtke koje takva sela oživljavaju tako što ih otkupe ili uzmu u najam, a onda ih osuvremene i stavljaju u svoju turističku ponudu. Može li se takvo nešto učiniti i u BiH? U razgovoru s jednim agentom za nekretnine doznajemo da može, a saznajemo i još mnogo toga.

Počelo od pandemije

– Sela su postala ponovno popularna nakon što nas je poharala pandemija koronavirusa. Mnogi su tek tada shvatili odakle dolaze i da su im bake i djedovi ili roditelji ostavili u nasljedstvo nešto oko čega oni ne vode brigu. Međutim, probudi se svijest u čovjeku i onda počne trezveno razmišljati. U onom vremenu, tko je bio na selu, imao je mir, ali i zdravlje s obzirom na to da se živjelo izolirano, nije se moglo ni razboljeti. Nakon što je pandemija završila, ti koji su aktivirali kuće na selu, nastavili su ih barem donekle održavati. Oni koji nisu ni u pandemiji to učinili, oni ozbiljno i ne računaju s takvim kućama, no dobro bi bilo da ih daju u najam ili ih prodaju radi sebe – priča nam sugovornik.

Pitamo ga tko bi, primjerice, uzeo u najam kuću koja je u poluraspadnutom stanju.

– Tu agenti za nekretnine vode glavnu riječ. Ja uvijek imam upite od ljudi koji traže nešto na selu i onda nađemo takvu poluraspadnutu kuću i onaj tko je iznajmljuje dadne je za manje novca ili odredi cijenu mjesečnog najma pod uvjetom da najmoprimac uloži sredstva u kuću i da mu se u toj vrijednosti odbije mjesečni najam. To su ugovori koji se potpisuju na više godina i to u svijetu lijepo funkcionira – priča nam sugovornik.

Uvjeren je da bi bilo i više obnova starih kuća, ali i prodaje onima koji žele nešto napraviti da su papiri jedan kroz jedan.

– Najgora je kuća u koju se ne ulazi. Dajte mi najluksuzniju kuću na svijetu, ako tri godine nećete ući u nju, ona kreće u raspadajuće stanje. Da se slikovito izrazim, one venu ako nema tko u njima biti, a naši stari udahnuli su toliko sebe u te kuće da se one još nisu srušile, no zub vremena nanio im je ogromnu štetu. Tužan sam kad vidim kuće u kojima raste korov, sve je porazbijano, uništeno, otpada materijal s njih… Pričamo o nekim neprijateljima, a ne vidimo da smo mi neprijatelji između sebe ako se ne možemo dogovoriti oko neke imovine koja nam je ostavljena u nasljedstvo i puštamo je da propadne. To su isključivo rodbinske veze, a takve kuće pokazuju kakve su one uistinu – priča nam sugovornik.

Objašnjava nam i koliko bi se u financijskom smislu moglo profitirati aktivirajući prazna sela.

– Tu se može napraviti grad u gradu. Vidimo da u posljednje vrijeme niču hobitske kuće jer je ljudima to zanimljivo. Također, vidimo što je Imotski, koji je susjedstvo Hercegovine i sličan mentalitet, napravio od starih kuća. Neki su se počeli vraćati iz Njemačke jer su shvatili da je u tome novac. Sad su tamo stotine nekad zapuštenih kuća prave vile s bazenima, a u vrtovima tih kuća nastali su voćnjaci. Stranci plaćaju jako puno novca da se tu odmore, uživaju, jer najam takve kuće nije nimalo jeftin. A onda traže i kuhare jer, ako su već platili odmor, traže da im netko i priprema jelo, pa tu profitiraju restorani. Zatim, kada ti gosti iziđu, to treba netko i očistiti pa ima onih preko granice, naših iz BiH, koji idu u Imotski i rade generalno čišćenje te su dobro plaćeni. Sve što vam pričam možemo raditi i mi u BiH, samo tu treba postojati interes svih. Promocija nam je slaba, ulaganja su nam mala, to treba mijenjati – objasnio je stručnjak za nekretnine s kojim smo nadugo i naširoko obradili ovu temu. Profesor Vedran Zubić nedavno je pisao o temi turizma i objasnio što turisti danas traže.

Drukčiji oblik odmora

– Nekadašnji turisti, uglavnom djelatnici nekog fizičkog rada, tražili su stacionarni turizam gdje bi se odmarali na nekoj plaži. Danas dominira potreba fizičkog umora radi psihičkog odmora. Mijenjaju se poslovi, pa samim tim i oblik odmora i rekreacije potencijalnih turista. Sve više dominira spoznajni i adrenalinski turizam… – kazao je. Stoga…

Autor:Željko Andrijanić
večernji.ba / Hrvatsko nebo