Plenkoviću, izađi na dvoboj, potuci Milanovića i zatim normaliziraj odnose među vršnim pozicijama izvršne vlasti!

Bilo kako bilo, HDZ je i dalje „u gabuli“: izbori se pomalo bliže, Plenković i njegova vlada sebe prikazuju kao neusporedivo bolje i uspješnije od dosadašnjih vlada i od „nesposobne“ opozicije – a nemaju protulijek za „divljaka“ Milanovića, kako ga atribuiraju. Još pet godina Milanovića na Pantovčaku donijelo bi još pet godina izglednih blokiranja važnih odluka i imenovanja za koja se traži „supotpis“ dvojice predsjednika. Posebice na mjesta šefa načelnika Glavnog stožera, za šefove vojne (VSOA) i civilne obavještajne službe (SOA), za nove veleposlanike i generalne konzule. Zato bi zaista imalo smisla, a to uvjerljivo potvrđuje i anketa tportala, da tako popularni i ponosni Plenković izađe na dvoboj, potuče Milanovića, ukloni iz politike glavu „crvenog zmaja“ te zatim u miroljubivoj kohabitaciji s HDZ-om i nekim novim predsjednikom vlade normalizira i stabilizira odnose među obama vršnim pozicijama izvršne vlasti u hrvatskoj državi.

HDZ još uvijek ne zna koga će kandidirati na izborima za predsjednika Republike, koji će se održati vjerojatno potkraj godine. Dosad su, kako je potvrdio predsjednik  HDZ-a, „testirani“ neki mogući kandidati. Anketirani su birači, što putem anketnih kuća, što putem anketa na medijskim portalima.

Jutarnji list proveo je među svojim čitateljima prvo anketu koja je pokazala da najviše čitatelja želi dr. Dragana Primorca za kandidata. Zatim je druga anketa pokazala da Primorac dobiva razmjerno dosta glasova, da pobjeđuje Milanovića, ali ipak ostaje opravdana bojazan da će kada izađe na poprište i kada mu se po medijima počne „vaditi utroba“ ipak izgubiti od Milanovića.

U javnosti su se dosad spominjala, ali uglavnom i odbacivala razna imena mogućih stranačkih kandidata, posebice ova: Ivan Anušić, Davor Ivo Stier, Kolinda Grabar Kitarović, Oleg Butković, Ivan Medved, Tomislav Karamarko, Jadranka Kosor. No čini se da se nijedno od tih imena nije u provjerama pokazalo kao pobjedničko, a Anušić navodno ne bi ni pristao biti kandidat. Zato je vrh HDZ-a najprije posegnuo i za testiranjem nestranačkog Mire Gavrana, koji je u prvi trenutak razmjerno dobro prolazio u anketama, ali je njegova politička popularnost među biračima HDZ-a naglo splasnula. U spomenutoj anketi Jutarnjeg lista uvjerljivi je pobjednik među svim navedenim HDZ-ovim imenima bio Dragan Primorac, a Gavran se vrlo nisko plasirao.

Je li Primorac stranački ili nestranački, to se zapravo ne zna. On se naime još g. 2009., iako član HDZ-a, kandidirao za predsjednika države nasuprot službenom kandidatu te stranke dr. Andriji Hebrangu. To mu je svakako velika mrlja u očima hadezeovaca. To je, tvrdi se, imalo za posljedicu da je tada „izbačen“ iz stranke. Točnije, to bi po automatizmu moralo biti tako čim se netko kandidira za bilo koju dužnost mimo kandidata njegove/njezine stranke. No zna se i da neki koji su to učinili ipak nisu isključeni iz stranke, a za neke druge zna se da su se nakon napuštanja članstva ili isključenja opet u stranku vratili, primjerice Zdravka Bušić, Mario Kapulica i Milan Kovač, koji su u međuvremenu bili više godina članovi Pašalićeva „Hrvatskog bloka“. A Tomislav Karamarko godinama je slovio kao bivši hadezeovac, koji je g. 1999./2000. vodio predizbornu kampanju za Stipu Mesića i opozicijsku šestorku, nasuprot HDZ-u, pa je desetljeće nakon toga, kao „nestranački“ ministar unutarnjih poslova, postavljen na to mjesto od Sanadera, učlanjen u HDZ po odluci Jadranke Kosor, Sanaderove nasljednice, a onda je na stranačkim izborima pobijedio i nju i dr. Milana Kujundžića i preuzeo vodeću poziciju. Tada se prisjetio da on, zapravo, nikada formalno i nije istupio iz HDZ-a, još otkako je krajem 1989. bio izabran u vodstvo zagrebačke organizacije te stranke.

Najnovija anketa tportala bacila je novo svjetlo na mogući rasplet ove već preduge trakavice i za HDZ neugodne neizvjesnosti, zbog koje gubi na ugledu i povjerenju. Ona je pokazala da bi Plenković uvjerljivo „potukao“ Milanovića kada se osobno kandidirao za predsjednika Republike.

Ta anketa neizravno pokazuje – po svega 6,4 posto glasova za “nekoga trećeg” – i to da nitko treći u sadašnjem rasporedu stranačko-političkih i aktivnih biračkih blokova nema ni najmanje šanse, nikakvi dakle Jonjići, Mateši, Kolakušići, Benčićke i kako se sve ne prezivaju.

Bilo kako bilo, HDZ je i dalje „u gabuli“: izbori se pomalo bliže, Plenković i njegova vlada sebe prikazuju kao neusporedivo bolje i uspješnije od dosadašnjih vlada i od „nesposobne“ opozicije – a nemaju protulijek za „divljaka“ Milanovića, kako ga atribuiraju. Još pet godina Milanovića na Pantovčaku donijelo bi još pet godina izglednih blokiranja važnih odluka i imenovanja za koja se traži „supotpis“ dvojice predsjednika. Posebice na mjesta šefa načelnika Glavnog stožera, za šefove vojne (VSOA) i civilne obavještajne službe (SOA), za nove veleposlanike i generalne konzule. Zato bi zaista imalo smisla da tako popularni i ponosni Plenković izađe na dvoboj, potuče Milanovića, ukloni iz politike glavu „crvenog zmaja“ te zatim u miroljubivoj kohabitaciji s HDZ-om i nekim novim predsjednikom vlade normalizira i stabilizira odnose među obama vršnim pozicijama izvršne vlasti u hrvatskoj državi.

Hrvatsko nebo