Je li u domoljublju spas?

Ukrajina i (nažalost) svijet u kome živimo

Nadolazeća skupina Domoljubi za Europu inzistirat će, ma što Bruxelles mislio o tomu, na (nacionalnom) identitetu i suverenitetu. Istovremeno, osovina Moskva – New Delhi – Teheran mobilizira poklonike u borbi protiv, vele, američke hegemonije. Misle li, nakon svega toga, u Kijevu kako se svijet i dalje okreće oko Ukrajine?

Iako drugi krug izbora u Francuskoj nije završio kako je to priželjkivala – i najavljivala! –  liderica desničarskog Nacionalnog skupa (RN) Marine Le Pen, ništa se, u biti, na tome spektru europske političke scene nije promijenilo. Samo dan-dva nakon, ipak neočekivanog, raspleta na izborima što ih je raspisao Emmanuel Macron poslije kraha na europskim izborima, europski  je Parlament dobio novi, desničarski zastupnički klub Domoljubi za Europu koji je istisnuo klub Europskih konzervativaca i reformista (ECR) s trećeg mjesta po snazi i imat će 84 zastupnika.

Neka Unija „federira“

Nova skupina, koju je inicirao mađarski premijer Viktor Orban, za predsjednika je izabrala Jordana Bardellu iz RN-a, koji je najbrojniji s 30 zastupnika. Slijede mađarski Fidesz s 11, talijanska Lega s osam, češka populistička stranka ANO sa sedam zastupnika, Austrijska slobodarska stranka (FPÖ), španjolska ultrakonzervativna stranka Vox i nizozemska krajnje desna stranka s po šest zastupnika, belgijska stranka Vlaams Belangs tri, češka populistička stranka Zakletva i automobilisti te portugalska Chega imaju po dva, Danska narodna stranka (DF) i Latvija na prvom mjestu imaju po jednog zastupnika.

Promovirani im je cilj borba protiv ilegalne imigracije, kao i prijenos više ovlasti iz Bruxellesa natrag na države članice. E kako bi, ‘ajde da parafraziramo zaboravljenog asa hrvatske komunističko-socijalističke epizode Vladimira Bakarića zvanog inače Svileni, federacija, tj. Unija, federirala. Ili, kako je to artikulirao predsjednik novog kluba Bardella, Domoljubi predstavljaju nadu za desetke milijuna građana u europskim državama koji cijene svoj identitet, suverenitet i slobodu.

„Kao domoljubne snage radit ćemo zajedno kako bismo ponovno preuzeli naše institucije i preusmjerili politike da služe našim nacijama i narodima“, istaknula je ta mlađahna, 27-godišnja politička zvijezda (u usponu), dometnuvši kako pripada novoj generaciji nacionalista s malo toga zajedničkog s rasističkim i antisemitskim imidžem koji se povezivao s utemeljiteljem i bivšim liderom Nacionalne fronte Jeanom-Marie Le Penom koji je u svibnju 2015. suspendiran iz stranke. Mada, ostao je počasni predsjednik…

Izići iz sjene

Ovo političko preslagivanje, međutim, korespondira s munjevitom, pa onda, dakle, i neočekivanom političkom ofenzivom rodonačelnika Domoljuba za Europu, mađarskoga premijera koji se – šokirajući briselske birokrate – u pravome diplomatskom blitzkriegu uprizorio prvo u Moskvi, a odmah potom i u Pekingu. I tako vratio Moskvu na diplomatsku scenu. Naime, odmah poslije Orbana, Kremlj je pohodio indijski premijer Narendra Modi, i to baš 9. srpnja dok su 900 kilometara dalje ruski projektili padali na ukrajinske gradove, a u jutarnjem napadu poginulo je najmanje 37 ljudi, dok ih je 170 ozlijeđeno, ponajviše u dječjoj bolnici. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kritizirao je taj – prvi poslije početka ruske agresije – posjet svog indijskog kolege Putinu.

„Veliko je razočaranje i razoran udarac mirovnim naporima vidjeti vođu najveće svjetske demokracije kako grli najkrvavijeg kriminalca na svijetu u Moskvi na takav dan“, napisao je na X-u Zelenski što, jasno, nije ganulo nikoga ni na „mjestu zločina“, ni u New Delhiju. Uz to, stigavši u američku metropolu, taj je, sad već, svjetski putnik, govoreći na Institutu Ronald Regan, izrazio razočaranje činjenicom da zapravo cijeli svijet čeka studeni i američke predsjedničke izbore. Upozoravajući pritom kako je (rana) zima daleko te je vrijeme izići iz sjene i donijeti snažne odluke.

Čista desetka…

No ma što ukrajinski predsjednik mislio o studenome, ishod tih izbora mogao bi imati značajne posljedice za NATO i budućnost Europe. Primjerice, potencijalni povratnik u Bijelu kuću – Donald Trump prijeti u kampanji da će uništiti načelo uzajamne samoobrane koje je u temeljima NATO-a, ako članice ne budu izdvajale 2% BDP-a za obranu. Propitkivao je, također, količinu vojne pomoći koja se šalje Ukrajini. Istovremeno, aktualni predsjednik Joe Biden, prema općoj ocjeni, iskoristio je trodnevno obilježavanje obljetnice Saveza na njemu domaćem terenu kako bi nazočne uvjerio u vodstvo SAD-a, ali – možda i još više! – i na vlastitu sposobnost vladanja.

„Kao domoljubne snage radit ćemo zajedno kako bismo ponovno preuzeli naše institucije i preusmjerili politike da služe našim nacijama i narodima“, poručuje lider Domoljuba za Europu Jordan Bardella

A sve to nakon katastrofalnog nastupa na TV debati s Trumpom prošlog mjeseca, tijekom koga je djelovao umorno i zbunjeno i nakon čega su mu upućeni pozivi da odstupi. U takvim okolnostima, uistinu je teško vjerovati – a i Zelenski je svjestan kako je prošlo vrijeme njegove opće omiljenosti – da će Ukrajina i dalje biti u središtu pozornosti. Ima svijet, ma koliko to cinično djelovalo dok gledamo žestoko granatiranje ukrajinskih gradova, i prečih briga.

Naime, dok se Zelenski pripremao za Washington, početkom srpnja u glavnom gradu Kazahstana Astani održan je dvodnevni summit Šangajske organizacije za suradnju (SCO), foruma koga su 2001. osnovale Kina i Rusija kao čuvara sigurnosti u euroazijskoj regiji. Blok je to koga, uz rečene utemeljitelje, čine bivše sovjetske republike u središnjoj Aziji: Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan i Tadžikistan te Indija, Iran i Pakistan, a nakon kazahstanskog okupljanja ojačan je još i Bjelorusijom. Sad ih je, dakle, okruglo – deset, a to što je odmah nakon Astane Modi sletio u Kremlj, samo je još jedna potvrda kako misle ozbiljno.

Nove sile osovine?

U završnoj izjavi s ovoga skupa, države članice naglasile su svoj angažman na stvaranju poštenog, multipolarnog svjetskog poretka utemeljenog na ključnoj ulozi Ujedinjenih naroda, međunarodnog prava i težnji suverenih država prema obostrano korisnom partnerstvu. Ovo je, dakako, diplomatska formulacija ili, svejedno, fraza. U biti, taj (hipotetski…) multipolarni svijet i za Putina i za kineskog lidera Xi Jinpinga alternativa je američkoj hegemoniji u svijetu. I kad smo (već) kod svijeta u kome, eto, živimo, vrlo je zanimljiva, u kontekstu Astane i znakovita te podjednako i uznemiravajuća, procjena donedavnog glavnog zapovjednika britanske vojske generala Patricka Sandersa koji drži kako se svijet suočava s najopasnijim trenutkom od 1945. U razgovoru za Times, taj general koji je do lipnja bio načelnik Glavnog stožera britanske vojske, tvrdi kako su Rusija, Kina i Iran nove sile osovine.

„One su međuovisnije i usklađenije nego što su bile izvorne sile osovine (Rim – Berlin – Tokio, op.a.)“, kazao je nastojeći dokazati kako ga je većina razumjela da Rusija, Kina i Iran predstavljaju danas veću prijetnju negoli nacisti ’39. U takvim okolnostima Sir Sanders strahuje kako bi u roku od pet do 10 godina mogao izbiti treći svjetski rat koji se – progovara iz njega vojničina! – može izbjeći jedino ukoliko članice NATO-a značajno poboljšaju svoje naoružanje. U protivnom, veli, samo ćemo ohrabriti Moskvu, Peking i Teheran…

Njemačka puška na njemačkom ramenu

Dojam je, međutim, kako su toga britanskoga časnika ozbiljno shvatili u Berlinu. Brojne su, naime, agencije prenijele prošlotjednu izjavu generalnog inspektora Bundeswehra Carstena Breuera koji drži kako popunjavanje redova vojske po načelu dragovoljnosti služenja nije dovoljno. Uz to, taj najviše rangirani časnik u Njemačkoj vojsci, prilikom ponovnog uvođenja vojnog roka, preferira model obveznog služenja i za muškarce i za žene. Po Breureovim procjenama, Njemačkoj je potrebno više od 400 000 vojnika, s privremenim ili stalnim ugovorom, te još 100 000 rezervista.

Slijedom čega treba podsjetiti kako je 2011., tijekom mandata konzervativnog ministra obrane Karla-Theodora zu Guttenberga, obveza služenja vojnog roka suspendirana na rok od 55 godina, što je de facto značilo njezino ukidanje. Sada u Berlinu nedvojbeno smatraju kako bez komponente obvezna služenja nema mirne Njemačke.

Svijet kakav je bio 22. veljače 2022. kada je Rusija počela agresiju na Ukrajinu i ovaj danas nisu ni slični. A kakav će biti nakon američkih izbora? Bolji?! Ma, samo da ne bude gore – što bi u Sarajevu kazali: „Samo nek’ ne puca!“ I da se pokaže kako je Sir Sanders, ipak, pretjerao s trećim svjetskim ratom.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

nedjelja.ba / Hrvatsko nebo