Z. Meter, Geopolitika.news: Neopravdano ispod radara! Veliki dijelovi svijeta okupljaju se kako bi smijenili američko vodstvo

“Pravi problem u ovoj američkoj strategiji nije ostarjela Europa, koja je „šaptom pala“, već to što se zemlje globalnog Juga njoj sve više otvoreno suprotstavljaju tj. ne žele se uvlačiti u bilo kakve međusobno suprotstavljene tabore glavnih globalnih igrača, gdje bi one – kako je povijest pokazala – u pravilu izvlačile deblji kraj. Ali što je sada sve vidljivije i za SAD neugodnije, ključne zemlje Globalnog juga sve se više i brže približavaju uvjetno rečeno istočnom taboru združenom u BRICS. Toga je Washington itekako svjestan i to bi želio izbjeći jer će mu se, u protivnom, dugoročno obiti o glavu” – upozorava javnost u najnovijoj analizi geopolitički stručnjak Zoran Meter na specijaliziranom portalu Geopolitika.news.

BRICS blok postaje zastrašujući za SAD

U potpunoj medijskoj tišini, dok je sva pozornost zapadne javnosti bila usmjerena na summit NATO saveza u Washingtonu i prije toga summit G7 u Italiji i na Ukrajinu, u Rusiji je nedavno održan jedan ključni sastanak, ali potpuno „ispod radara“. Toliko je važan da se na njega osvrnuo čak i ugledni američki liberalni Newsweek u autorskom tekstu Adama Gallagheara, vanjskopolitičkog analitičara koji pokriva američku vanjsku politiku na Bliskom istoku i geopolitiku općenito.

Najprije ćemo se upoznati što o svemu tome misli navedeni autor, a nakon toga, o svemu ću donijeti i vlastitu analitičku prosudbu odnosno zaključak.

Lipanjski globalni summit ministara vanjskih poslova BRICS-a i partnera te organizacije ukazuje na rastuće nezadovoljstvo američkom politikom u svijetu, konstatira Adam Gallagher, na dublje geopolitičke podjele koje sve više definiraju svjetsku politiku i prijete interesima SAD-a. Mediji i promatrači pomno su pratili mirovne samite G7 i Ukrajinu. Ali u istom tjednu, ključni sastanak ispod radara održan je u zapadnoj Rusiji, gdje su se ministri vanjskih poslova BRICS-a okupili sa svojim kolegama iz gotovo dvadesetak zemalja globalnog Juga. Pokazalo se da sve više nacija oštećenih američkom politikom traži alternative vodstvu Washingtona i žele biti dio trenda dedolarizacije.

Žele korjenite promjene

BRICS, od kad je utemeljen 2006., nastojii reformirati međunarodne financijske institucije poput MMF-a i Svjetske banke, a 2014. godine osnovao je i Novu razvojnu banku. Međutim,  nikada nije dobio zamah ili koherentnost kao sada. Početkom ove godine važne regionalne sile Iran, Etiopija, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) (i Saudijska Arabija, op.GN.) službeno su se pridružile skupini. Prije sastanka u lipnju, ruski veleposlanik u Kini rekao je da je “broj država zainteresiranih za BRICS mnogo veći nego što ovaj entitet sada može apsorbirati”, pri čemu se gotovo 30 zemalja nada da će dobiti pozivnicu. Zemlje poput Turske, članice NATO-a koja je dugo tražila prijem u Europsku uniju , i Tajlanda, koji je kroz povijest bio zadovoljan sjediti na geopolitičkoj margini, sada se žele pridružiti BRICS-u – navodi Gallagher.

Najviši diplomati BRICS-a i Globalnog juga govorili su o potrebi izgradnje novih sigurnosnih, upravljačkih i financijskih arhitektura kako bi se zamijenili sadašnji sustavi pod vodstvom SAD-a za koje vjeruju da služe samo zapadnim interesima. BRICS ističe brige i pritužbe zemalja Globalnog juga u prvi plan, što se rijetko događa na međunarodnim forumima pod vodstvom Zapada. Zapravo, protuzapadne pritužbe su politička vrijednost koja spaja članice BRICS-a i zemlje Globalnog juga.

Impresivni podtaci

Države BRICS-a čine više od 40 posto svjetskog stanovništva, 28 posto svjetske gospodarske proizvodnje i 47 posto globalne sirove nafte. Prošireni BRICS s više proizvođača nafte i regionalnih sila trebao bi posebno zabrinjavati SAD, jer bi mogao unaprijediti dedolarizaciju, stoji dalje u tekstu.

Jedan od načina na koji skupina potkopava dominaciju dolara je poticanje “pojačane upotrebe lokalnih valuta u trgovini i financijskim transakcijama između” zemalja BRICS-a, navodi se u zajedničkoj izjavi s njihovog lipanjskog sastanka. Kina je bila na čelu ovih napora dok nastoji internacionalizirati svoju valutu. Od ruske invazije na Ukrajinu 2022., Kina je pojačala upotrebu juana za kupnju ruske robe, posebno nafte, a juan je preuzeo američki dolar kao primarna valuta u kinesko-ruskoj trgovini. Kina je u pregovorima s drugim velikim proizvođačima nafte poput Irana, Iraka i Saudijske Arabije o prelasku na opsežniju upotrebu juana za podmirenje naftnih transakcija.

Godine 2023. je, prema procjenama, 20 posto globalne nafte kupljeno i prodano u drugim valutama osim američkog dolara. Zemlje poput Irana i Rusije, pod teškim američkim sankcijama, nisu jedine koje se žele diverzificirati. Čak i Brazil, UAE i Saudijska Arabija pokušavaju se zaštititi od utjecaja zapadnih sankcija na trgovinu naftom i drugom robom. Kako bi se dodatno udaljila od dolara, Kina rasprodaje svoju imovinu u američkim dolarima, a Kina i Rusija kupile su posljednjih godina.

Ovaj napor da se potkopa dolar imat će ozbiljne posljedice za SAD i njegovo gospodarstvo, posebno u ovom inflacijskom dobu. Od 1970-ih, američki dolar je primarna valuta – poznata kao petrodolar – za naftne transakcije. To potiče potražnju za dolarom i pomaže mu da održi svoju vrijednost i ulogu svjetske globalne pričuvne valute. Kao rezultat toga, SAD općenito ima niže troškove zaduživanja, može imati deficite i tiskati novac po vlastitom nahođenju, podupirući životni standard Amerikanaca.

Veliki dijelovi svijeta okupljaju se kako bi zamijenili američko vodstvo

Ali američka politika, posebice politika sankcija, potkopava dolar, a time i američko gospodarstvo i globalni položaj Washingtona. Američke sankcije pokrivaju 29 posto globalne ekonomije i 40 posto svjetskih rezervi nafte. Refleksno i ekstenzivno uvođenje sankcija od strane Washingtona u cjelini je krajnji neuspjeh. SAD često koristi ovaj alat kako bi prisilio države da promijene svoje ponašanje, ali rijetko djeluje – pogledajte samo Kubu.

Ne samo što ove sankcije nemaju željeni učinak, već one “nenamjerno stvaraju ‘osovinu izbjegavanja’” između Rusije, Irana, Venezuele, Sjeverne Koreje i Kine, koje se udružuju kako bi ublažile svoj ograničeni pristup Zapadnim tržištima.

Toliko dugo su se SAD smatrale “nezamjenjivom nacijom”. Međutim, mnoge nacije u današnjem multipolarnom svijetu vide američku hegemoniju koja se održava kao uznemiravanje i licemjerje. Oni uočavaju licemjerje u nepomirljivim stavovima Washingtona o ratovima u Gazi i Ukrajini i osjećaju da se poredak temeljen na pravilima odnosi samo na protivnike Zapada – navodi autor američkog liberalnog medija i upozorava kako SAD mora preispitati svoje nepokolebljivo opredjeljenje za primat, svoje klečavo korištenje sankcija i svoj licemjerni stav o “poretku temeljenom na pravilima” prije nego bude prekasno. Jer „veliki se dijelovi svijeta okupljaju kako bi zaobišli američki dolar i zamijenili američko vodstvo“.

Prosudba

Formiranje multipolarnog svijeta je nezaustavljiv proces i činjenica s kojom se već pomirio i sam Washington. Ali pritom nije odustao od pokušaja zaštite svoje dominacije koju sada pokušava obraniti forsiranjem nove blokovske podjele svijeta. U tu je strategiju vješto upregnuo i Europsku uniju, iako će – vrijeme će to prije ili kasnije pokazati – potonju to skupo koštati, a već je košta i sada a da „prava igra“ zapravo još nije ni počela.

Europske elite jednostavno se nisu pokazale doraslima ovom ključnom povijesnom trenutku i isto takvim globalnim geopolitičkim procesima koji će za dugo vrijeme oblikovati izgled svijeta. Sve ono što će od sada raditi EU činit će se po direktivama Washingtona – i to uz gromoglasan pljesak europskih elita namijenjen prije svega domaćoj javnosti kako bi pred njom izgledalo kao i da oni, koji su “šaptom pali” o nečemu ravnopravno odlučuju. Kada američki interesi i interesi ključnih europskih država budu kompatibilni bit će relativno dobro, a kada ne, zna se na čiju će štetu ta proturječja ići.

Međutim, pravi problem u ovoj američkoj strategiji nije ostarjela Europa, koja je „šaptom pala“, već to što se zemlje globalnog Juga njoj sve više otvoreno suprotstavljaju tj. ne žele se uvlačiti u bilo kakve međusobno suprotstavljene tabore glavnih globalnih igrača, gdje bi one – kako je povijest pokazala – u pravilu izvlačile deblji kraj. Ali što je sada sve vidljivije i za SAD neugodnije, ključne zemlje Globalnog juga sve se više i brže približavaju uvjetno rečeno istočnom taboru združenom u BRICS.

Toga je Washington itekako svjestan i to bi želio izbjeći jer će mu se, u protivnom, dugoročno obiti o glavu. O tome su najbolje svjedočili i donedavni intenzivni kontakti visokih američkih državnih dužnosnika s kineskim kolegama u Pekingu. Međutim, oni američki pritom nisu željeli pokazati ni najmanji interes za popuštanje u svojim stavovima koji primarno polaze od dominacije, koju, kako Washington smatra – još uvijek može osigurati vještom kombinatorikom politike, diplomacije, trgovine i sankcija.

Ali to je krajnje rizična igra, pa bi, kako pokazuje i ovaj tekst američkog medija – predugo oklijevanje suočavanja sa stvarnošću na kraju po Washington moglo završiti bolnim otriježnjenjem.

Povezano:

BRICS i povezivanje zemalja Globalnog juga: krupni izazov dominaciji Zapada

Geopolitika.news/Hrvatsko nebo