IZ STRANIH MEDIJA/Crna Gora, kao i početkom devedesetih, “dragovoljni talac” politike srbijanskog režima!
Vrijeme:6 min, 47 sec
Crna Gora je opet, baš kao i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, dragovoljni talac politike srpskog režima. Vladajuća većina vjerno služi, a njene vođe u Beogradu i u Moskvi ljube razne lance… Jučerašnji odgovor službenom Zagrebu iz MVP-a Crne Gore ostat će kao svjedoštvo posrnuća i sramote crnogorske diplomacije. I anti-državne politike koju crnogorsko ministarstvo vanjskih poslova sprovodi – ističe komentator crnogorskog dnevnika Pobjeda Miodrag Vlahović u svom komentaru, objavljenom danas.
Bilo bi iznenađenje da [predsjednik vlade] Spajić ili [ministar vanjskih poslova] Ivanović, ili obojica, povodom ovakvih nesumnjivih reperkusija svoje pogrješne i anti-državne politike ponude ostavke. To se, vrlo vjerojatno, tj. sigurno, ne će dogoditi. I za to je potrebno znanje, odgovornost i hrabrost. O njima će suditi građani na sljedećim izvanrednim izborima. Oni su sada mnogo bliži nego što se to prije njihove brljotine sa Rezolucijom o Jasenovcu moglo naslutiti.
Treća prosvjedna nota iz Hrvatske, ovaj put povodom rezolucije-diverzije o Jasenovcu (ubacivanje imena drugih konc-logora ignorirat ćemo – kao dodatnu providnu provokaciju i nepametni pokušaj ,,zametanja tragova“), uz prethodna dva pisana diplomatska prosvjeda iz Bosne i Hercegovine, i to sve u roku kraćem od šest mjeseci, ukazuje na tešku degradaciju i ozbiljno urušavanje ostataka diplomacije, koja je, sada samo formalno, crnogorskog imena.
Jučerašnji odgovor službenom Zagrebu iz MVP-a Crne Gore ostat će kao svjedoštvo posrnuća i sramote crnogorske diplomacije. I anti-državne politike koju crnogorsko ministarstvo vanjskih poslova sprovodi.
Ako je prije bilo nedovoljno jasno, ili su se situacije mogle, bar donekle, pravdati neznanjem i neiskustvom novih nositelja vlasti, sada je ružna istina ogoljena do kraja: crnogorska vanjska politika razbijena je. Ona danas postoji samo na razini pukih fraza i opčih mjesta o tzv. stopostotnoj usklađenosti s vanjskom politikom EU-a i u repetitivnim praznim izjavama aktualnih crnogorskih dužnosnika kako je Crna Gora ,,pouzdani NATO saveznik“.
Riječi i formulacije važne su u diplomaciji, ali se vanjska politika – i politika u cjelini – jedne zemlje ne može zasnivati samo na pukim izjavama. Prije ili poslije – fraze se okrenu protiv onih koji ih ponavljaju, bez uvjerenosti i bez sveze sa stvarnošću.
Osveta ratnika za mir
Prihvaćanje spomenute rezolucije (čiji finalni tekst – provjerili smo to – još nije otisnut, pa se do njega ne može ni doći!) bilo je proizvod više čimbenika.
Nema posebne potrebe da oni ovdje budu ponavljani. I hrvatski dužnosnici – ali ne samo oni, već i mnogi drugi europski kolege i prijatelji – napravili su jasnu ,,paralelu“ s prihvaćanjem Rezolucije UN-a o Srebrenici, koja je, pored ostalog, uzdrmala redove srpskih/ruskih saveznika u Crnoj Gori. I koja je – iz navlastitih pobuda i potreba – bila i dominantni razlog da i službena Srbija, putem svog sveprisutnog predsjednika Vučića, bitno utječe na poslušnike i saveznike u Crnoj Gori da nametnu dokument koji je, pored ostalog zato što je i besmislen, prije koju godinu odbila da prihvati i sama Narodna skupština Republike Srbije.
Toj ,,robi“ davno je istekao rok čak i u Srbiji, ali je sasvim friška i originalna sabotaža za potrebe utjecaja na vazalnu Crnu Goru.
Ostvarivanje velikosrpskog nacionalističkog utjecaja u Crnoj Gori važnije je od logike i smisla, a autentični crnogorski državni i nacionalni interesi jesu povijesne mete – koje treba kompromitirati i obesmisliti. Tj. uništiti.
Crna Gora je opet, baš kao i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, dragovoljni talac politike srpskog režima. Vladajuća većina vjerno služi, a njene vođe u Beogradu i u Moskvi ljube razne lance…
Tako će vojvoda Mandić, potpomognut saveznicima iz srpsko-ruskog tabora politike u Crnoj Gori, i uz oduševljenje i aplauze pripadnika ,,vladajuće“ stranke europskog imena – čiji vrijednosni sudovi, politička logika, nastupi i retorika odišu mediokritetstvom i kič-malograđanskim elementima, ali i egzemplarno anti-europskim i nedemokratskim idejama i projektima – ostvariti osobnu osvetu za sve izgubljene i pogrješne ratove u kojima su on, kao i mnogi drugi stariji predstavnici kolovoške vlasti (ne samo bivši premijer Zdravko Krivokapić) oduševljeno sudjelovali – od agresije i pohare Dubrovnika i Konavala do rata protiv mrske im Alijanse.
U toj priči, da ne bude nikakve zabune, za politiku ,,nezainteresirani“ kripto-premijer Milojko Spajić nije samo nevoljni suputnik, već aktivni i zlonamjerni suučesnik. Njegovi postupci pokazuju ne samo neznanje i ignorantski odnos prema bitnim interesima naše zemlje i njezinih građana, već i besprizornu spremnost da se ignoriraju sva pravila, uzusi i norme, i da se Crna Gora i njena nezavisnost posve isprazne i obesmisle.
Njegove providne – pardon – laži o tome gdje se nalazi i kakve su mu obveze, ne ukazuju samo na nedopustivu neozbiljnost, već i na spremnost da se ruga najvišoj instanciji vlasti, Skupštini, ali i građanima – i to ne samo onima koji ne pripadaju politici koju promovira on, a koju motivira i koncipira vojvoda Mandić i njegovi bliži i dalji sponzori i naredbodavci.
Tako se Crna Gora, zahvaljujući politici čiji je politički izraz Mandić-Spajić, ali i Bečić i njegovi Demokrati, a i Knežević i roj opskurnih predstavnika još opskurnijih stranaka i obavještajno-propagandnih ekspozitura spomenutih adresa i njihovih službi, vratila u političku (samo)obmanu i destrukciju. Stariji će se sjetiti – opet su Dubrovčani/Hrvati ,,zapalili gume“ – dok velikosrpski nacionalisti i njihovo umiveno i ,,europsko“ krilo vode „rat za mir“!
,,Bizarno!“
Naša, tj. ,,naša“ diplomacija u tome sudjeluje pasivno i neuko – ministar vanjski Filip Ivanović šutio je povodom Rezolucije o Jasenovcu, nijednu izjavu nije dao, pa se onda nije usudio otići na Dubrovački forum, iako je imao uredni poziv, niti je imao kuraži/znanja da reagira na jasne poruke hrvatskih dužnosnika koje su se tamo čule… Pa se, na kraju, pošto je stigla i treća nota iz Zagreba, aktivirao, na vrlo pogrešan način, objašnjavajući Hrvatskoj da taj nepotrebni anti-europski dokument znači ono što u njemu nigdje ne piše, a da ne znači ono što je u njemu jasno napisano.
Rezultati takve bezlične i Crnoj Gori nelojalne politike hitro su stigli. Tu nema nikakva iznenađenja.
Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća, otkazao je posjet (danas će mu doći na noge predsjednik Jakov Milatović, koji treba i njemu i sebi, ali i građanima Crne Gore objasniti kako povezuje svoju bezrezervnu i upornu podršku uključivanju Mandićeva ZBCG-a [koalicija „Za budućnost Crne Gore“] u vlast, sa sadašnjom situacijom), dok je, to upravo doznajemo, u dokumentu Europskog vijeća, poslije Međuvladine konferencije na kojoj je prihvaćen IBAR za Crnu Goru, pasus o našoj zemlji – izbrisan!
Bilo bi iznenađenje da Spajić ili Ivanović, ili obojica. povodom ovakvih nesumnjivih reperkusija svoje pogrešne i anti-državne politike ponude ostavke. To se, vrlo vjerojatno, tj. sigurno, ne će dogoditi. I za to je potrebno znanje, odgovornost i hrabrost. O njima će suditi građani na sljeećim izvanrednim izborima. Oni su sada mnogo bliži nego što se to prije njihove brljotine s Rezolucijom o Jasenovcu moglo naslutiti.
Što nas dovodi do završnog dijela ovog teksta.
Naime, prije nekoliko dana, u razgovoru s jednim od boljih i kompetentnijih predstavnika diplomatske zajednice u Crnoj Gori, a koji se ticao rastuće diskrepancije između proklamiranih ciljeva crnogorske europske agende, s jedne, i krajnje ozbiljne krize u svim segmentima ekonomije, kulture, politike i sigurnosne situacije u našoj zemlji i, posebno, spremnosti nekih instancija u EU-u da sve to toleriraju i, što je još gore, ignoriraju, s druge strane, završni komentar našeg europskog prijatelja bio je kratak: ,,Bizarno! Sve je to bizarno“.
Mandić-Spajić Rezolucija o Jasenovcu, uz šutnje onih koji ne bi smjeli šutjeti, i uz likovanje onih koji ne bi smjeli utjecati na crnogorske političke tijekove, ipak je imala jednu pozitivnu posljedicu.
Spomenuta bizarnost i nesklad proklamiranog i stvarnog jasno je primijećena u Zagrebu, ali i na mnogim drugim adresama europske politike, sve do Brisela.
Zbirka prosvjednih nota napokon je proizvela posljedicu. Istinske europske snage u Crnoj Gori, ali i sve prijateljske instancije i adrese širom EU-a, sada imaju potrebu i interes da spriječe daljnje urušavanje i obesmišljavanje europske agende Crne Gore.
Povezano:
Pobjeda/Hrvatsko nebo
