CRNA LISTA Sankcije su rušile predsjednike, na Balkanu neke pretvorile i u svece
Vrijeme:3 min, 32 sec
Američka crna lista uspjela je preplašiti dio dužnosnika kako bi se odmaknuli od Dodika, ugroženi su projekti, no češće su takvi potezi, kakve su bile smjene, politički pomogli “negativcima”
Proširenje kruga kompanija i pojedinaca kojima je SAD uveo sankcije ima za cilj povećanje pritiska na Republiku Srpsku. Međutim, sankcije kao učinak proizvode dodatnu odlučnost RS-a da se brani i još veću podršku SNSD-u i predsjedniku Miloradu Dodiku, što će pokazati i predstojeći izbori, izjavila je izaslanica u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Snježana Novaković Bursać, piše Večernji list BiH.
Dodala je kako nije ugodno ni lako nositi se s teretom sankcija i ograničenjima koja one nose, ali donositelji odluka o sankcijama “ne računaju na to da sila i pritisak kod srpskog naroda izazivaju proporcionalan otpor, posebno u situacijama samoobrane i obrane kojoj svjedočimo”, ocijenila je Novaković Bursać.
Iste politike
Nove sankcije nastavak su pritiska prema predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku i njemu bliskih ljudi u cilju njegova političkog sklanjanja te pokušaja da se tako modeliraju procesi u Bosni i Hercegovini. Umnogome su ove sankcije slične potezima Ureda visokog međunarodnog predstavnika u BiH, koji je od 1997. godine smijenio više od 160 dužnosnika u Bosni i Hercegovini, političara, direktora i dužnosnika u javnim poduzećima, sveučilištima, školama, pa čak i bolnicama. Međunarodna zajednica opravdavala je te poteze kazavši kako su bili potrebni kako bi se izgradili mir i stabilnost te zemlja usmjerila prema euroatlantskim integracijama. Gotovo 30 godina od početka ovoga treniranja demokracije promjene su primjetne, no ne i one ključne na koje su ciljali međunarodni mentori koji su provodili eksperimente u laboratoriju zvanom Bosna i Hercegovina. Dapače. Brojni su potezi pomogli daljnjoj dezintegraciji, a kamoli izgradnji društva razumijevanja i države u kojoj tri dominantne nacionalne politike vide zajednički nazivnik. Više od tri desetljeća tog pokušaja preodgajanja i danas se jasno mogu iščitati – kako kod Srba dominira ona politika koja je svoj stav jasno iskazala i na referendumu o neovisnosti Bosne i Hercegovine 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine. Tada je velika većina Srba bojkotirala referendum izjasnivši se jasno za ostanak u tadašnjoj krnjoj Jugoslaviji, odnosno u državnim vezama sa Srbijom. Bošnjačka politika iz toga vremena, kao i danas, dominantno smatra kako Bosna i Hercegovina treba biti nacionalna država ovoga naroda jer druga dva imaju nacionalne države sa sjedištem u Beogradu i Zagrebu. Hrvatska pak iz prikrajka još uvijek mašta o autonomiji. Po mogućnosti teritorijalnoj. Koliko god utišavale vatru, odnosno mijenjale protagoniste u BiH, bio to Dodik, čiji je dolazak na vlast sponzorirala upravo američka administracija, ili pak smjena cijeloga vodstva Hrvata i tenkovski udar na Hercegovačku banku iz 2001. godine te nedavno detroniranje SDA Bakira Izetbegovića, nisu uspjele riješiti temeljne probleme koji nisu razriješeni ni Daytonskim mirovnim sporazumom. Kako god, bitan problem Dodiku predstavljaju pokušaji američke administracije da sankcijama motivira suradnike, dužnosnike, poslovne partnere da mu okrenu leđa. I posve izvjesno, uspjet će se u tome, o čemu govori i jedan nedavni slučaj kako je kompanija koja je u Banjoj Luci radila pozornicu za stranački skup, što uključuje i razglas, rasvjetu…, odbila da joj se plati račun.
Stanje u proračunu
Radije je to besplatno učinila nego da se eventualno nađe na popisu sankcioniranih. Još teži je problem to što su se pod svojevrsnim sankcijama našli brojni projekti koje su trebale financirati međunarodne institucije, što je onda utjecalo i na smanjenje prihoda, a onda posljedično utječe i na stanje u proračunu i financiranju javnih institucija. U takvo što su se prešutno uključile i banke, koje pak ne žele više sudjelovati u emisiji rizničkih zapisa, uz čiju pomoć su se izmirivale financijske obveze. Poseban je problem to što su sankcije pogodile i pojedince koji su ostali bez mogućnosti, primjerice, korištenja bankarskih usluga. Posjedovanje računa u banci nije temeljno ljudsko pravo, ali jest, primjerice, dobivanje plaće. No plaću preko banke, a u FBiH čak ni na druge načine, nije moguće dobiti zbog straha raznih kompanija, uključujući banke, od američkih sankcija koje mogu teoretski rezultirati i ukidanjem njihova međunarodnog swift koda. Praksa je, međutim, pokazala da koliko god ovo kažnjavanje bilo kratkoročno učinkovito, na Balkanu se samo jedna stvar ne smije ignorirati. A zove se inat. Upravo su oni koje su stranci kažnjavali postajali sveci u narodu. Još za svoga života.
