IZ STRANIH MEDIJA/DIE WELT: Za što se zauzima stranka za koju je glasovao svaki treći Francuz

S novim parlamentarnim izborima u Francuskoj, predsjednik Macron odvažno se kladi: desničarski nacionalni Rassemblement National (RN) [Nacionalno okupljanje] mogao bi utrostručiti svoja mjesta u parlamentu. Pogled na stranačke stavove pokazuje da bi to radikalno promijenilo smjer francuske politike – piše u komentaru proteklih izbora za Europski parlament Martina Meister u njemačkom dnevniku Die Welt.

Šok još nije probavljen. Najavu Emmanuela Macrona da će raspustiti Nacionalnu skupštinu i organizirati nove izbore nakon enormnog izbornog poraza njegove stranke i povijesne pobjede francuskih desničarskih populista komentatori u Francuskoj opisuju kao opasnu partiju pokera.

Ljevičarski dnevni list „Libération” govori o „neodgovornom kamikaza-potezu“. Drugi pozdravljaju činjenicu da je predsjednik izvukao zaključke iz političke krize koja tinja već neko vrijeme. Oklada je riskantna. Ako pogledate kartu Francuske nakon europskih izbora, ona je obojena tamnoplavom bojom. Povremeno se ističu sićušni otoci drugih boja, izborne jedinice u kojima većinu imaju socijaldemokrati ili Macronovi pristaše. To ne znači da je Rassemblement National (RN) Marine Le Pen automatski zajamčena apsolutna većina u parlamentu. No ni to se ne može isključiti.

Da je tako, Macronu ne bi preostalo ništa drugo nego mladog stranačkog čelnika i Le Penova nasljednika Jordana Bardellu postaviti na čelo vlade. Čini se da pretpostavlja da će s većim odazivom birača rezultat biti drukčiji. Osim toga, izbori se odvijaju u dva kruga, što je desnim populistima već duže vremena otežavalo život i osiguravalo njihovu nedostatnu zastupljenost u Narodnoj skupštini. Ali zašto bi Francuzi svoje nezadovoljstvo izražavali samo na EU-izborima? Po istraživanju koje su francuski konzervativci naručili od instituta Ipsos u prosincu i koje namjerno nisu objavili, francuski desničarski populisti imali bi priliku osvojiti 243 do 305 od 577 mjesta u parlamentu. Za apsolutnu većinu potrebno je 289 mandata.

RN trenutno ima 89, što je deseterostruko povećanje u odnosu na prethodno zakonodavno razdoblje. Poznati vatrogasni zidovi već će se srušiti 2022. Osim toga, Marion Maréchal, vodeća kandidatkinja mlade, desničarske ekstremističke stranke Reconquête i nećakinja Le Pen, na večer izbora pozvala je na koaliciju sa strankom svoje tete. „RN više nije ono što je nekad bila: antisemitska stranka koju su prije više od 50 godina osnovali Jean-Marie Le Pen i Pierre Bosquet, član Waffen-SS-a, odjela Karla Velikog.

Kada je njegova kći Marine preuzela vodstvo stranke 2011., ono što je u Francuskoj poznato kao dedijabolizacija Front National (FN), preimenovano je 2018. u Rassemblement National (nominalno „konfederacija“, a ne „fronta“ ) počeo. Radikalna čistka imala je svoju cijenu. Marine Le Pen također je isključila osnivača stranke Jean-Marie Le Pena, vlastitog oca. Ostaje stranka koja obećava jednostavna rješenja za složene probleme.

Odnos prema Europskoj uniji

Le Pen je uvjerena da je Francuska jača sama nego u Europskoj uniji. Ona želi „europski savez slobodnih i suverenih naroda“. Od svog zahtjeva za Frexitom, napuštanjem EU, odustala je tek nakon dva izgubljena predsjednička izbora kada je shvatila da Francuzi to ne žele. Moto je sada da će se EU reformirati iznutra. U stvarnosti, to odgovara à la carte članstvu: želite iskoristiti prednosti, a ne prihvatiti nedostatke. Tijekom predizborne kampanje Jordan Bardella, uspješni glavni kandidat i Le Penin politički posvojeni sin, to je jasno rekao.

Opisao je to kao „strategiju trobojnice“: pod zeleno stavlja ono što misli da je dobro u EU i želi održati, poput programa Erasmus ili suradnje u istraživanju, industriji i civilnoj sigurnosti. Narančasto je ono na što želite pristati pod novodiktiranim uvjetima i pravilima. To uključuje Schengen, Frontex i također europsko unutarnje tržište, ponovno osmišljeno pod okriljem „ekonomskog patriotizma“ koji favorizira lokalne tvrtke. Crveno uključuje sve ono što desničarski populisti odbijaju: migracijsku politiku EU-a, Green Deal, energetsku politiku, vojnu suradnju i svaki oblik širenja ili produbljivanja. Aludirajući na šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen, Bardella to naziva „vonderleyenizmom“ ili „samoubojstvom Europe“.

Francuska bi se mogla razviti u zapadnu Mađarsku: Le Pen bi, poput Viktora Orbana, učinila sve što je u njezinoj moći da blokira sve što se ne uklapa u njihovu ideologiju. Razlika je u tome što je Francuska jedna od zemalja utemeljiteljica EU-a i drugi najveći pridonositelj. Migracija ili re-emigracija? Bardella pakt o migracijama, koji je EU nedavno donio nakon godina spora i protiv kojeg su glasali zastupnici RN EU, opisuje kao „pakt poplave”“ Tijekom predizborne kampanje pozivao je na “dvostruku granicu”: osim sustavnog odbijanja izbjegličkih brodova i protjerivanja migranata na vanjskoj granici EU-a, zauzimao se za drugu, nacionalnu granicu.

Strancima s dozvolom boravka u Njemačkoj ili Italiji tada ne bi bio dopušten ulazak u Francusku. Zapravo bi se morala obnoviti kontrola na granicama. „Za vladu imigracija nije problem, već projekt”, rečenica je koju Bardella ponavlja u svakoj prilici. Ako Le Pen pobijedi na predsjedničkim izborima 2027., najavila je održati referendum. Kad je riječ o imigraciji, francuski ustav trebao bi imati prednost nad odlukama Europskog suda, a trebala bi se promijeniti i pravila schengenskog prostora. „Samo bi Francuzi trebali primati socijalnu pomoć.“ Pravo na socijalne naknade stranci bi trebali imati tek nakon pet godina rada u zemlji. „Nacionalna preferencija“ trebala bi se primjenjivati i na dodjelu radnih i socijalnih stanova.

Le Pen strogo odbacuje projekt re-emigracije poput onoga o kojemu je navodno raspravljao AfD. „Ne odobravam tu ideju“, rekla je, dodavši: „Mi branimo sve Francuze, bez obzira na to kako su stekli svoje državljanstvo.“ „Krajem svibnja, zastupnici iz Europske unije izglasovali su izbacivanje svojih kolega iz AfD-a iz svoga kluba frakcije Identitet i demokracija (ID).”

Odnos prema Rusiji

Le Pen nikada nije skrivala svoje divljenje Vladimiru Putinu. Voljela je isticati da se osjeća bliže „patriotskom i ekonomskom modelu Rusije“ nego onom EU-a. Putin joj je na takvu stavu zahvalio osobnim pozivom u Kremlj i milijunskim kreditima ruske banke. Zauzvrat, Le Pen je podržavala despota kad god je to bilo moguće. Našla je riječi hvale za potporu Rusije ubojitom Assadovu režimu u Siriji. Aneksiju Krima 2017. također nije smatrala nezakonitom. Le Pen je promijenila stav kada je izbio agresorski rat protiv Ukrajine. Ono što je Putin učinio smatrala je „kriminalnim“ i relativizirala vezu koju je godinama održavala s Moskvom.

Od tada su Le Pen i Bardella redovito upozoravali na eskalaciju sukoba i kritizirali predsjednika Macronam, kojeg su optuživali za zlouporabu rata u Ukrajini u svrhu izborne kampanje. Macron opetovano prelazi crvene crte, posljednji put s najavom isporuke borbenih zrakoplova Mirage i slanjem francuskih vojnih trenažera u Ukrajinu. Le Pen je školovana pravnica i voli tvrditi da prirodno poštuje vladavinu prava. Hoće li to i učiniti, ostaje vidjeti. “Nacionalna preferencija” u dodjeli socijalnih naknada, radnih mjesta i socijalnog stanovanja u suprotnosti je s francuskim ustavom. Ako treba, ona to želi promijeniti referendumom.

Ono što izaziva nepovjerenje jest postupanje stranke s medijima, koje smatra previše kritičkima. Ponovljeni su slučajevi u kojima je novinarima jedne privatne televizije ili lijevih ili lijevo ekstremističkih medija uskraćen pristup tiskovnim konferencijama ili izbornim događanjima. To nije dobar znak za slobodu izražavanja, koja se cijeni u Francuskoj – zaključuje  komentatorica njemačkog dnevnika Die Welt.

Die Welt/Hrvatsko nebo