Hrvati Gojka Šuška pamte po domoljublju, lakonskim rečenicama, političkom umijeću, a strani diplomati po vjerodostojnosti

Na današnji dan, 3. svibnja 1998. godine, preminuo je Gojko Šušak, ugledni hrvatski političar, legendarni ratni ministar obrane Republike Hrvatske i najbliži suradnik dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, piše Večernji list BiH.

Prošlo je više od četvrt stoljeća od Šuškove smrti, ali još uvijek nisu dovoljno rasvijetljeni lik i djelo ovog Širokobriježanina koji je 60-ih godina prošlog stoljeća emigrirao u Kanadu, a u domovinu se vratio s demokratskim promjenama. Henry Kissinger jedne je prigode rekao dr. Tuđmanu da će nakon smrti i nekog vremena biti hvaljen i slavljen od svojih sunarodnjaka, a tako se i dogodilo. Većina pripadnika hrvatskih političkih stranaka, povjesničara i političkih analitičara slaže se oko toga da dr. Tuđmanu, uz hrvatske branitelje, pripada golema uloga u stvaranju hrvatske države. No, po logici bi velike zasluge trebale pripasti i Gojku Šušku, prvom Tuđmanovu suradniku koji je bio na čelu hrvatske pobjedničke vojske.

Naš Goja

Prošle godine u povodu 25. godišnjice smrti Gojka Šuška Hrvatska pošta izdala je prigodnu poštansku marku s likom ovog hrvatskog političara i ratnog ministra obrane Republike Hrvatske, a na poleđini ove prigodne marke otiskana je njegova poznata rečenica: “Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen!”. Širokobriježani su posebno ponosni na svog sugrađanina kojeg zovu – naš Goja! Tako ga zovu i brojni Hrvati iz cijele Bosne i Hercegovine. Šušak je ostavio dubok trag u novijoj hrvatskoj povijesti, jedna je od najzaslužnijih osoba u stvaranju hrvatske države i osvjedočeni borac za opstojnost Hrvata u BiH. Rodio se 16. ožujka 1945. godine u Širokom Brijegu nedaleko od franjevačkog samostana i širokobriješke gimnazije, u kojoj je stekao srednjoškolsko obrazovanje prije odlaska na Fakultet strojarstva, a potom studij matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. U trećem razredu širokobriješke gimnazije bio je s Blagom Lasićem, nedavno preminulim profesorom i publicistom iz Uzarića kod Širokog Brijega, i Miljenkom Primorcem, sveučilišnim profesorom u Zagrebu, rođenim također u Uzarićima, ispitivan od djelatnika Udbe. Udba je u to vrijeme i srednjoškolce koji joj nisu bili po volji pozivala na “informativne razgovore”, zapravo unakrsna ispitivanja i maltretiranja. O tome nam je pričao bivši predsjednik Federacije BiH i ministar obrane HR HB Vladimir Šoljić, Šuškov veliki prijatelj, koji je tada bio širokobriješki maturant.

Da bi se netko u to vrijeme mogao upisati na fakultet, bio je, uz svjedodžbu o završenoj maturi, potreban dokument pod nazivom “karakteristike”. Gojko je znao da zbog problema s djelatnicima Udbe neće moći dobiti pozitivne “karakteristike” pa je tražio način kako doći do tog dokumenta. Prof. Stanko Jurilj, legendarni širokobriješki profesor hrvatskog jezika, kazao je kako bi dobro bilo da se Šušak prijavi na neku tadašnju omladinsku radnu akciju kako bi automatski dobio pozitivne “karakteristike”.

– Gojko je otišao na neku od tadašnjih omladinskih radnih akcija, ali zbog nekih razloga ipak nije dobio pozitivne “karakteristike” – rekao nam je Vladimir Šoljić.

No, Šušak se ipak uspio upisati na Strojarski fakultet u Rijeci, a poslije se prebacio na studij matematike i fizike na riječkom Pedagoškom fakultetu zahvaljujući upravo Šoljiću, koji nam je kazao:

– Ja sam bio student na Strojarskom fakultetu u Rijeci, a dekan je bio Miroslav Mikuličić. Jedne prigode dekan me pozove na razgovor i reče mi da je njemu Široki Brijeg svetinja te da mu se mogu obratiti u slučaju bilo kakvih problema na studiju. Ja dekanu rekoh kako imam prijatelja Šuška iz Širokog Brijega koji neće moći dobiti pozitivne “karakteristike” za upis na fakultet. Dekan Mikuličić mi reče da on kao dekan ima diskrecijsko pravo na upis dvojice studenata godišnje bez posebnih “papira”, da je potrebna samo svjedodžba o završenoj maturi. Tako je i bilo.

No, Gojka je Udba ispitivala i u Rijeci. Vladimir Šoljić se prisjeća:

– U studentskom domu gledali smo televizijski prijenos nogometne utakmice između Sovjetskog Saveza i Španjolske. Kad je Španjolska postigla zgoditak, Ljubušak Stanko Mišetić je zapljeskao. Tada se to nije smjelo. Udba je imala posebne metode pa nije na informativni razgovor odmah pozvala Stanka Mišetića, već neke druge studente, među kojima i Gojka Šuška. Na ispitivanju su djelatnici Udbe pitali Šuška tko je pljeskao golu Španjolske, a Gojko je u svom lakonskom stilu kazao: “Nemam pojma!”.

Godine 1968. Šušak je dobio poziv na odsluženje vojnog roka, ali umjesto u takozvanu JNA, preko Austrije otišao je u Kanadu.

– Gojku je pri odlasku u Austriju pomogao poznati hercegovački franjevac fra Ferdo Vlašić. Kad je stigao u Beč, stekao je dojam u razgovorima s austrijskim vlastima da bi mogao biti vraćen u Jugoslaviju pa mi je poslao razglednicu u kojoj je kratko stajalo: “Lorde, još jedan neuspio pokušaj, primi puno pozdrava”. Ispod kratkog teksta u njegovu stilu stajao je Gojkov potpis. Razglednica je poslana iz Beča 20. rujna 1968. godine. Gojko je mene inače zvao lordom – rekao nam je Vladimir Šoljić.

No, Šušak je ipak stigao u Kanadu. Bio je jedan od najaktivnijih osoba u Kanadi i hrvatskom iseljeništvu uopće, posebno na području prosvjete i kulture. S Franjom Tuđmanom upoznao se za njegova gostovanja u Kanadi 80-ih godina prošlog stoljeća i od tada je započelo njihovo prijateljstvo. Zahvaljujući tome što se iskazao u hrvatskim projektima u Kanadi, nakon povratka u domovinu postao je ministar iseljeništva u Vladi RH. Tuđmanu je bio osoba od posebnog povjerenja sve do Gojkove prerane smrti.

Strani diplomati koji su 90-ih godina djelovali na prostoru bivše države slagali su se oko toga da je Šušak bio najvjerodostojnija politička osoba u tom dijelu Europe. Nekima na lijevom političkom spektru Šušak nije po volji, mnogima i u političkom Sarajevu. No, po najrelevantnijim poznavateljima novije povijesti, Šušak je ujedno i jedna od najzaslužnijih osoba za obranu hrvatskih područja u BiH, pa tako i čitave BiH, što je omogućilo oslobađanje okupiranih dijelova RH i stvorilo uvijete za Daytonski mirovni sporazum.

U svom izlaganju o temi “Sjećanje na ratnog ministra obrane RH Gojka Šuška” u organizaciji Zavičajne zajednice Široki Brijeg u Zagrebu dr. Krešimir Ćosić rekao je kako je bio jedan od najbližih suradnika Gojka Šuška i naglasio to da je hrvatski ministar obrane stvorio pobjedničku hrvatsku vojsku koja je porazila agresora te istaknuo da je Šuškova ostavština pobjednička hrvatska vojska i članstvo u Sjevernoatlantskom savezu, odnosno NATO-u, naglasivši:

“Gojko Šušak uvijek je tražio rješenje, odnosno ljude koji su se znali nositi s problemom. Uspio je i pobijedio u ratu za koji su svi vojni stručnjaci smatrali da ga Hrvatska vojska neće moći dobiti.”

U dijelu javnosti u Hrvatskoj prema ratnom ministru obrane još postoji mnogo domovinske nezahvalnosti, a u BiH mnogi nisu skloni zahvaliti Šušku, unatoč tome što je više nego poznato to koliko se Šušku žurilo s Olujom radi spašavanja Bihaća. Postoje transkripti dostupni javnosti koji svjedoče o Šuškovu grozničavom traženju najhitnijih rješenja za spas Bihaća. Kolika je bila Šuškova uloga u operaciji “Oluja”, govori činjenica da je sastanak s najvažnijim hrvatskim vojskovođama o terminu i taktici Oluje dogovoren u njegovoj obiteljskoj kući u Širokom Brijegu.

Po mnogim najrelevantnijim svjetskim vojnim analitičarima, upravo je Šušak bio najuspješniji ministar obrane jedne države od vremena Drugog svjetskog rata pa se obrana Hrvatske u Domovinskom ratu izučava na stranim vojnim učilištima. Bio je svjestan činjenice da obrana Hercegovine omogućuje obranu Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine. Ugledni recentni povjesničari ističu to da je njegova uloga u svemu tome nemjerljivo velika. Kako su strani diplomati najviše vjerovali upravo Šušku, lako je zaključiti to od kolike je goleme važnosti njegov osobni doprinos i u mirovnim pregovorima. Šušak je posebno zaslužan za uspostavljanje dobrih odnosa RH i SAD-a.

Imali smo više puta priliku razgovarati sa Šuškom. Znao je važnost i moć medija te je svojim političkim utjecajem dao veliki doprinos u osnivanju novih hrvatskih medija i kulturnih institucija. Kad smo se 1993. godine sreli u dvorani “Vatroslav Lisinski”, u kojoj se održavao glazbeni festival “Stepinčeva katedrala”, odmah nas je pitao kako napreduje studio HTV-a u Širokom Brijegu, budući temelj TV-a Erotel. Kada smo ga zamolili da se fotografira s Matom Bulićem, tadašnjim pobjednikom Stepinčeve katedrale, i Draženom Zečićem za naslovnicu Hrvatskog lista, glasila HVO-a, odmah je pristao. Čim bi uhvatio malo vremena, došao bi u rodni kraj. Bilo mu je jako stalo do obnove zgrade širokobriješke gimnazije, u kojoj je maturirao. Strašno su ga pogađali plasirani stereotipi o hercegovačkim Hrvatima, koji su jedno vrijeme u dijelu lijevog političkog spektra bili prerasli u antihercegovačku histeriju. No, on je u svom lakonskom stilu uzvratio: “Ne možete toliko mrziti Hercegovce onoliko koliko Hercegovci vole Hrvatsku!”

Pomogao i BiH

Mnogima koji dobro poznaju političke zasluge Gojka Šuška i njegov golem doprinos u obrani Hrvatske te pravodobnoj pripremi bh. Hrvata za obranu od agresije, što je bilo od presudne važnosti za obranu Hrvatske i opstojnost BiH te postizanje mira, nije jasno kako i zašto od nekih još uvijek dolaze pokude za čovjeka koji zaslužuje pohvale. Nisu ni svjesni da je nezahvalnost najveća ljudska mana. Netko se usudio reći da je kod Šuška bilo i islamofobije. Demantiraju ga brojni ugledni Bošnjaci u Zagrebu, koji su jako zahvalni Šušku zbog njegova doprinosa u naoružavanju Bošnjaka u BiH, prihvatu stotina tisuća izbjeglica, liječenju Bošnjaka u bolnicama u Hrvatskoj. Mnogi su zaboravili činjenicu da je Gojko Šušak osobno zapovjedio da se Ejupa Ganića, koji je bio stradao u prometnoj nesreći, helikopterom Hrvatske vojske prebaci do bolnice.

Šuškov posljednji govor u Hrvatskom saboru odnosio se na ustavnu obvezu RH da se skrbi o hrvatskoj manjini u drugim državama, a posebno o Hrvatima u BiH kao konstitutivnom narodu. Mnogi koji rado blate Šuška, a hvale Sjedinjene Američke Države, zaboravili su činjenicu da je William Perry, ministar obrane SAD-a, nazočio pogrebu Gojka Šuška i citirao Shakespearea o Cezaru: “Otišao je čovjek kakva više nećemo vidjeti!” Te riječi i danas odzvanjaju Mirogojem. Netko je rekao da su najgluši oni koji ne žele čuti! Mnogo se toga još treba čuti i upamtiti kad su u pitanju lik i djelo Gojka Šuška. Jer tko povijest zaboravlja, osuđen je na to da mu se ona ponavlja!