Koliko je Commonwealth danas još uvijek relevantan?

Za Khalila Ibrahima, organizacija Commonwealth je aktivna, ali “ne stvarno”, kako kaže 32-godišnji aktivist iz Akre u intervjuu za Deutsche Welle: “Oni nude stipendije, prakse za mlade stručnjake iz zemalja članica, besplatne online kurseve.” I on je imao koristi od nekih kurseva. “Ali na političkom nivou, to je beskorisna organizacija.”

Nedostatak važnosti – premalo uticaja

Ni Eyram Yorgbe, 34-godišnja administrativna službenica jedne kompanije iz Gane, ne vjeruje ni u važnost ni u učinkovitost Commonwealtha, posebno za njene afričke članice. Neki tvrde da ova organizacija olakšava ekonomska partnerstva među svojim članicama. “Međutim, ovi partnerski odnosi uglavnom koriste razvijenijim ekonomijama unutar zajednice”, kaže Yorgbe za Deutsche Welle. Afričke zemlje su u Commonwealthu samo zbog svojih povijesnih veza s monarhijom. “Ali krajnje je vrijeme da preispitamo naše strategije.”

Od 56 članica, njih 21 se nalazi u Africi. Nijedna od ovih zemalja nema britanskog monarha kao državnog poglavara. Članstvo je tijekom desetljeća prošireno i na bivše kolonije koje nisu britanske, uključujući Mozambik (1995.) i Ruandu (2009.). Gabon i Togo su se pridružili kao najnoviji članovi 2022. godine.

Korist: Diplomatska mreža

Organizacija i dalje naglašava zajedničke vrijednosti. Ali prema navodima Philipa Murphya, direktora za povijest i politiku na Institutu za povijesna istraživanja na Sveučilištu u Londonu, postoji previše različitih zemalja i pristupa da bi se postigao jasan konsenzus o ključnim političkim temama dana, bilo da je riječ o ratu u Ukrajini ili čak klimatskim promjenama.

Moderni Commonwealth okuplja 2,5 milijardi ljudi, od kojih je više od 60 posto mlađe od 30 godina. Većina stanovnika živi na globalnom jugu i uglavnom potiče iz bivših britanskih kolonija. „To je relikt iz prošlosti, ali je korisna diplomatska mreža, posebno mreža Visokih komesara u Londonu”, ističe Murphy.

Posebno za većinu malih članica i otočnih država, pristup britanskoj vladi i ministarstvima vanjskih poslova i obrazovanja zemalja Commonwealtha je od koristi. Među njima su i bogate donatorske zemlje poput Kanade i Australije.

Tajništvo je preslabo

“Mreža je dovoljno važna da spriječi članove da napuste organizaciju ili je rasformiraju, ali Commonwealth je vrlo slab, što je povezano s njegovom poviješću”, zaključuje Murphy u intervjuu za DW.

Tsajništvo, osnovano 1965. godine, nije ovlašteno donositi političke odluke. Prema Murphyju, nikada nije imalo dovoljno jak mehanizam za provođenje politike koja bi obvezsls suverene članice da se pridržavaju zapadnih vrijednosti poput demokracije, ljudskih prava ili vladavine prava. Demokracija je često bila samo na papiru. Aktuelna kritika Commonwealtha često je usmjerena upravo na nedovoljno oštro osuđivanje kršenja ljudskih prava u pojedinim članicama i represivne homofobne zakone.

Novi članovi se pridružuju

Murphy tvrdi da je Commonwealth uspješno djelovao za vrijeme procesa dekolonizacije u bivšoj koloniji u tadašnjoj Rodeziji (današnji Zimbabve), a također je odigrao važnu ulogu u osiguranju mirne promjene vlasti u Južnoafričkoj Republici tijekom 1990-ih godina. Nakon toga, organizacija je izgubila na važnosti.

No savim umiruća ortganiztacija Commonwealth ipak nije. S vremena na vrijeme organizaciji se pridružuju nove članove. To nema veze s imperijalnom prošlošću Ujedinjenog Kraljevstva, već s interesima.

Pored Angole i Zimbabve se nalazi na listi čekanja za članstvo. Zemlja je 2003. godine isključena iz zajednice zbog teških kršenja ljudskih prava tijekom autokratske vladavine Roberta Mugabea. „To je bio vrlo rijedak oblik sankcije unutar zajednice”, kaže Murphy.

Zimbabve želi ponovo postati član

Od 2018. godine, internacionalno izolirana zemlja trudi se oko ponovnog ulaska. „Iz strateških razloga”, kaže politički analitičar Gibson Nyikadzino u Harareu: “Radi se o ugledu, biti član Komiteta nacija, kako bi imali pristup jeftinim tržištima sa niskim carinama.”

No neki aktivisti to smatraju suvišnim. Mlada odvjetnica Fortunate Nyamayaro smatra da „Zimbabve može biti samostalna zemlja i surađivati s drugim regionalnim blokovima, kao i sklapati bilateralne sporazume koji su obostrano korisni. Za mene je Commonwealth kolonijalno nasljeđe s kojim se Zimbabve ne mora identificirati.”