MATE OMAZIĆ/Ne bojim se Sabora, nisam se bojao ni otvoriti farmu

Nedugo nakon što smo napisali poruku na WhatsAppu, s druge strane stigao je poziv. Mate Omazić bio je u obilasku farme goveda, jedne od, po mnogočemu, najposebnije u Bosni i Hercegovini. No, od srijede postao je zvijezda parlamentarnih izbora u 11. izbornoj jedinici, gdje mu je nedostajalo vrlo malo da se izravno plasira u Hrvatski sabor, piše Večernji list BiH.

S osme pozicije na listi HDZ-a ovaj rođeni Zagrepčanin, koji je svoju budućnost odlučio graditi u rodnom mjestu roditelja, Podhumu kod Livna, stigao je na četvrto mjesto s osvojenih gotovo 3000 preferencijalnih glasova. U slučaju da HDZ ponovno uspostavi Vladu, a netko od zastupnika iz 11. uđe u izvršnu vlast, Omazić bi mogao završiti u Saboru te zastupati interese Hrvata i raditi na njemu bliskim temama, poput poljoprivrede, energetike i europskih razvojnih projekata.

Mate Omazić čovjek je nesvakidašnjeg duha koji stalno pomiče granice. Nedavno je bio na poznatom Caminu, gdje je dva mjeseca pješice hodočastio 1500 kilometara od svetišta Gospe Lurdske u Francuskoj, Putem svetog Jakova kroz cijelu Španjolsku do Santiaga de Compostele te dalje uz Atlantski ocean, sve do svetišta Gospe Fatimske u Portugalu.

Večernji list: Jeste li iznenađeni rezultatima izbora i, prije svega, svojim rezultatom?

– Iskreno, jako sam iznenađen i istodobno jako zahvalan. Prihvatio sam ovaj poziv nekoliko dana prije Uskrsa i praktički imao sam svega desetak dana za kampanju. Išli smo u netipičnu kampanju punu pozitivnih poruka u koje iskreno vjerujem i koje istinski i zapravo živim. Rezultat govori da smo uspjeli ujediniti narod i pokazati snagu zajedništva ove županije. U sebi sam se potajno nadao dobiti povjerenje barem tisuću birača, a ovako sjajan rezultat zaista nisam očekivao. Za mene i ovaj kraj to bi bila poticajna i važna poruka i rezultat jer nitko do sada to nije uspio. Čini mi da nikada prije nitko nije imao više od 700 glasova. Ponavljam, želja mi je bila da idemo na više od tisuću, barem da se ne osramotimo i bit će dobro. Moj tim i ja dali smo sve od sebe da narativ kampanje uzdignemo iznad lokalnih podjela, motiviramo ljude, ohrabrimo ih i potaknemo snagu zajedništva te pokažemo da je sigurnost i stabilnost strateški interes.

Večernji list: Ali malo je reći da se niste osramotili. Malo je nedostajalo za izravan saborski mandat po broju preferencijalnih glasova jer po glasovima do ponoći bili ste broj jedan dijaspore. Svejedno, vidite li sebe u toj ulozi, poziciji?

– U poziciji saborskog zastupnika? Da! Ne bojim se i spreman sam sve svoje znanje, energiju i iskustvo maksimalno staviti na raspolaganje i služiti svom hrvatskom narodu.

Večernji list: Ako HDZ uspostavi vlast i neki od zastupnika s liste ode na izvršnu poziciju, otvara se još jedno mjesto iz 11. izborne jedinice. Je li to bila vaša ambicija ili ste htjeli poslati neku drugu poruku?

– Ja nisam političar niti sam ikada bio. Meni je bila čast zastupati našu županiju na listi i zaista sam potpuno iskreno i pošteno pristupio ovoj listi. Naravno da negdje u podsvijesti uvijek razmišljaš: “Što ako se to dogodi?” Ako to bude tako, ja sam spreman, ne bojim se i, kao u svemu u životu, dao bih sve od sebe i mislim da ne bih iznevjerio povjerenje koje sam dobio. Na povjerenje koje mi je moj narod ukazao gledam prvenstveno sa strahopoštovanjem, poniznošću i željom da uz svoj rad budem i dostojan tako velike odgovornosti.

Večernji list: Vaša životna priča slična je kao ovoga “zvjezdanog” političkog uspona. Puna preokreta. Rođen u Zagrebu, završio FER i ekonomiju u Zagrebu, postao menadžer, osnovao farmu u Livnu. Najprije, zašto ste se vratili u rodni kraj roditelja?

– Moji su roditelji podrijetlom iz Livna. Rođen sam u Zagrebu, odrastao tamo, završio srednju školu u Americi. Studirao sam na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Poslije toga sam upisao Ekonomski fakultet, gdje sam završio specijalistički poslijediplomski studij poslovnog upravljanja, također na Sveučilištu u Zagrebu. Radio sam deset godina u međunarodnoj korporaciji – od pripravnika došao do pozicije menadžera i direktora.

Večernji list: Što je prelomilo da jedan Zagrepčanin završi u Livnu?

– Trebala mi je promjena. Uvijek sam volio poljoprivredu i rad na zemlji. Kako sam često dolazio u Livno, stalno sam bio pod dojmom neiskorištenih prirodnih potencijala, a s time stalno slušao priče starijih ljudi kako su tu nekada pasle tisuće grla koje su othranile ovaj kraj. Nešto se u meni prelomilo i odlučio sam pokušati napraviti promjenu pa što bude. Kupio sam 30-ak junica i bika i pomalo počeo. To se već sedam godina razvija i vjerujem da ide u dobrom smjeru.

Večernji list: Vi ste postupili posve suprotno od većine Livnjaka koji su jako uspješni. Mate Rimac, Zlatko Dalić… uspjeh su postigli u Zagrebu, izvan Hrvatske, a vi ga gradite u Livnu?!

– Moja je ambicija bila stvoriti nešto pozitivno upravo ovdje. Nešto što je vezano uz moje korijene i tradiciju ovoga kraja. Zato sam odlučio da to bude poljoprivreda. Bio sam svjestan da je to najteži, najnepopularniji put, s najviše odricanja i žrtve, ali nisam se bojao. Poljoprivreda je težak, ali plemenit posao. Radiš na zemlji i proizvodiš hranu. Krenuo sam hrabro u tu poljoprivredu prije sedam godina, jednako kao i prije dva tjedna u politiku.

Večernji list: Jeste li se ikada pokajali, kazali sebi da ste pogriješili što ste izabrali, kako ste sami rekli, teži put?

– Moj odgovor je “da”. Poljoprivreda je jako težak i izazovan posao. U mnogo navrata došao sam do teške situacije i sam sebi postavio pitanje: “Što mi je ovo trebalo”, mogao sam odabrati puno lakši put i uživati u drugim poslovima, ali sam uvijek skupio snage i nastavljao dalje. Svugdje u svijetu poljoprivreda je težak posao. To su dugoročni projekti, niskoprofitabilni biznisi, velike investicije, ogroman rizik, a poglavito ovdje u Bosni i Hercegovini, gdje je poljoprivredni sektor u znatno nepovoljnijoj situaciji u odnosu na EU. Zato su svi poljoprivrednici ovdje u jako nezavidnoj poziciji jer svi mi igramo na istom europskom tržištu. Unatoč svemu, vjerujem da je sedam najtežih godina iza nas i to me veseli i ohrabruje. Nemam dvojbi da će i dalje biti iskušenja, ali ih se ne bojim. Na kraju, još jednom želim iskazati najiskreniju zahvalnost na povjerenju koje sam dobio diljem Hercegbosanske županije, ali i dijaspore općenito.

Također, hvala mom timu, hvala Hrvatskoj demokratskoj zajednici i gospodinu Zvonku Milasu, nositelju liste, na ukazanom povjerenju. Hvala vam. Idemo hrabro dalje!