Goldsteinovi u boju protiv hrvatskog naroda
Vrijeme:13 min, 2 sec
“Slavko i Ivo Goldstein vode veliku bitku protiv hrvatskog naroda” – izjavio je Marko Veselica predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika na svečanoj sjednici u povodu 12. obljetnice osnutka Društva 18. 2. 2002., u Glasu Slavonije.
O Goldsteinima
Izvorni članak prof. Marijan Krmpotić: Goldsteini, što bi svi Hrvati morali znati o Karlovčaninu Danijelu Goldsteinu alias Ivinu, na čiji zahtjev je predsjednik Sabora 2011.godine, pokojni Boris Šprem ukinuo pokroviteljstvo Hrvatskog Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu ( pokroviteljstvo vraćeno 4.veljače 2016.godine, odlukom predsjedništva Sabora, sa dva glasa protiv HNS-ova Vesna Pusić i SDP-ova Milanka Opačić)
https://hr.metapedia.org/wiki/Goldsteini
Autorizirani izvorni članak: prof. Marijan Krmpotić, Zagreb.
Djed Ivo Goldstein, lažna ustaška žrtva
Ivo Goldstein, karlovački knjižar, otac Slavka Goldsteina i Daniela Goldsteina alias Ivina i djed Ive Goldsteina bio je komunist i agent Kominterne. Iz svoje knjižare i papirnice u Karlovcu raznosio je prije početka 2.svjetskog rata, po Kordunu i Banovini marksističku literaturu i komunističke letke. Komunističkog agenta ,knjižara Ivu Goldsteina nitko nije vidio u gradu od onog dana kada su ustaše došle do Karlovca. Njegovi sinovi braća Goldsteini Slavko i Daniel, domislili su se da su im oca uhvatile ustaše i zaklali na Jadovnu.
Međutim, ni na jednom popisu uhićenih Židova u Karlovcu i iz Karlovca odvedenih po ustašama nema imena Ive Goldsteina!
Provjerila i zabilježila pravednica među narodima Ljubica Štefan u svojoj knjizi: “Istinom i činjenicama za Hrvatsku”, HKZHS 1999. str. 169.
Gosp. Bogdan Sudić mlađi, susjed Goldsteinovih u Karlovcu koji se kao dječak igrao sa Slavkom i Danielom u istom dvorištu sjeća se da je gospođa Lea Goldstein, zabrinuta za muža, zamolila njegova oca ustaškog poručnika, da ode u Ustaški Stožer propitati se za njezina muža da mu odnese u zatvor što mu treba. Međutim, u Ustaškom Stožeru su rekli da Ivo Goldstein nije kod njih u zatvoru i da ga i oni traže. Dakle, po svemu sudeći, Ivo Goldstein je po partijskoj direktivi, čim je Hitler napao SSSR, pobjegao kradomice iz Karlovca u šumu. Najvjerojatnije, na svoju nesreću, Ivo Goldstein je na Kordunu, nabasao na četnike među kojima je bilo seljaka iz obližnjih srpskih sela koji su ga prepoznali kao Hrvata komunističkog agitatora, pa je ne zna se gdje, netragom nestao.
Zato se jako dobro zna da je ustaški tabornik u Karlovcu gospodin Marijan, Mane, Bilović, Židovki gospođi Lei Goldstein, rođenoj Bril, majki dječaka Slavka i Daniela Goldsteina Ivina, kada ga je došla moliti da joj spasi djecu, dao propusnicu da može pobjeći s djecom u Kraljevicu na područje Hrvatske pod nadzorom Italije, kako bi nju i njezinu djecu spasio od eventualne hude kobi ustaških vlasti u Karlovcu.
Tako je ustaški tabornik g. Marijan, Mane, Bilović spasio žive glave Lei Goldstein ženi Ivana Goldsteina i njezinoj djeci sinovima komunističkog agenta Kominterne: Slavku i Danielu, izlažući pogibelji svoj život i svoju obitelj, radi spašavanja obitelji karlovačkog Židova Ive Goldsteina, u Karlovcu svima znanog kano agitpropa Kominterne.
Nezahvalna braća Goldstein
Nema toga čime bi se Goldsteini mogli odužiti g. Marijanu, Mani, Biloviću za svoj spas i spas svoje majke. Ali, Goldsteinovima nikada nije ni palo na pamet da se zahvale gospodinu g. Marijanu, Mani Biloviću kome duguju život, a kamoli da ga predlože za “pravednika među narodima”. Dapače, prema izjavi kćeri Marijana, Mane, Bilovića, gđe Nede Fancev rođ. Bilović, otac joj je po „oslobođenju“ bio osuđen na 7 godina robije. Nije bio osuđen na smrt, jer su se za njega zauzeli mnogi Karlovčani koje je za rata pomagao i spasio.
A braća Goldsteini su se oglušili na molbe obitelji Bilović da im pomognu oca izvući iz logora, dok se Slavko Goldstein po Karlovcu kočoperio u odori partizanskog oficira i, pričalo se među kolegama, sa samokresom na stolu ispred profesora, djevojke su polagale razrede partizanske gimnazije.
A obitelj Bilović? Žena s troje djece, Ljerka i Neda bile su izbačene iz škole, mali Ante imao je tek tri godine, ostali su 1945. na cesti. Pomagali su im prijatelji i dobri ljudi da nekako prežive.
Točnost ovih navoda svatko može provjeriti. Kći Mane Bilovića gđa Neda Bilović udana Fancev i danas je još živa. Ta težko bolesna gospođa u poodmaklim godinama živi u Zagrebu, ulica kralja Zvonimira 62. I kaže da joj se pred desetak godina na vratima s buketom cvijeća pojavio Slavko Goldstein da joj se kao zahvali i ispriča. Zalupila mu je vratima pred nosom.
Braća Goldstein „ratovali“ sakriveni u sjeniku
Slavko i Daniel Goldstein preživjeli su rat uglavnom skriveni na sjeniku u nekog seljaka na partizanskom području. Daniel Goldstein alias Ivin rado se pravi važan svojom pubertetskom partizanštinom, pa tvrdi kako je on bio uz teško ranjenog Juru Francetića u blizini Slunja! A njegov stariji brat Slavko, jednom, godinicu nakon Domovinskog rata javno se u novinama i pohvalio da je u izbjegličkom logoru na Gazi u Karlovcu prepoznao seljaka koji ih je skrivao od ustaša za NDH i izložio zbog njih sebe i obitelj životnoj opasnosti.
Premda tad već dobrano imućan, Slavko Goldstein tog seljaka s Korduna ipak nije izvukao iz izbjegličkog logora i primio u svoj dom iz zahvalnosti što je obitelj tog seljaka njih Židove prigrlila i s njima u strahu dijelila zalogaje kruha.
Godinu ili dvije nakon 1945. braća Goldsteini više nisu bili u Karlovcu. Uskoro se po gradu pričalo da su optirali u Izrael. Slavko se svojim prijateljima dičio da je odmah po dolasku u Izrael unovačen i bačen na položaj sa snajperskom puškom u podijeljenom Jeruzalemu gdje je strijeljao prolaznike na palestinskoj strani grada. Daniela su strpali u kibuc. Nisu dugo ostali u Izraelu. Karlovčani su ih tračali, govoreći da su u Izraelu bili građani bez partizanskih povlastica djece palog borca, pa su se brzo vratili u Zagreb k mami.
Braća Goldstein u Jugoslaviji
S Danijelom Goldsteinom alias Ivinom već diplomiranim povjesničarom, piše M. Krmpotić, radili smo zajedno u Institutu za Historiju radničkog pokreta, Opatička 10. Ironijom sudbine sjedili su u istoj sobi Daniel Ivin, Bruno Bušić, Marijan Stričević i ja Marijan Krmpotić. Direktor Instituta Franjo Tuđman otjerao ga je iz Instituta 1965. pošto mu je iza leđa subverzivno podmetnuo političku spačku očito po naputku srbenda iz CK kojima je smetala nacionalna osviještenost Franje Tuđmana. Naime, otišao je u Zadar na sastanak s Mihajlom Mihajilovskim radi osnutka nekakva političkog disidentskog časopisa, lažući da je došao kao predstavnik Tuđmanova Instituta. Dakako, kad je stigao u Zadar Mihajlo Mihajilovski već je bio uhićen. Daniela Ivina pokupila je milicija i šupirala ga natrag u Zagreb. Franjo Tuđman htio ga je odmah izbaciti iz Instituta, ali iz CKSKH je došao nalog da se Daniela Ivina iz Instituta može udaljili samo sporazumnim raskidom radnog odnosa. Nikakvim izbacivanjem! Poslije nekog vremena u Institutu je netko spomenuo da je Daniel Ivin u Engleskoj i da te tamo oženio.
Kada je nakon Tuđmana i Krmpotić bio izbačen iz Instituta po komesaru Dušanu Bilandžiću detaširanom iz Beogradu od CKSKJ za direktora Instituta u Opatičkoj 10 s partijskim zadatkom da pomete palubu od tuđmanovaca, Kolega sa studija maspokovac generalni direktor RTVZ Ivo Bohjanić pokupio ga je sa Zavoda za zapošljavanje natrag na TVZ gdje su obojica tri godine kasnije nekako preživjeli Karađorđevo. Nije bio izbačen na cestu kao 1968. već samo unižen na mjesto za sekretara Igranog programa kod urednice drugarice Palme Katalinić.
„Kadli tamo iznebuha, jednog dana kod Palme Katalinić eto Zore Dirnbach!
Dovela je sa sobom za ruku Daniela Goldsteina, alias Ivina. Pravio se da me ne pozna. Drugarica Zora Dirnbach, dramaturginja u Igranom programu i prijateljica Slavka Goldsteina, tada predsjednika njihove Židovske općine, došla je zamoliti Palmu Katalinić da potpiše lažnu potvrdu da njoj, Zori Dirnbach, Daniel Goldstein, alias Ivin pomaže u prepravljanju i popravljanju dramskih tekstova za televiziju. Danielu Goldsteinu, alias Ivinu trebala je potvrda da negdje nešto radi kako bi od Grada mogao dobiti stan. Prvi stan ostavio je prvoj ženi, a on je još nezaposlen. Drskost Danijela Goldsteina prešla je sve granice nakon smrti dr. Franje Tuđmana kad se počeo pričati notorne laži kako je dr. Franjo Tuđman za svoje stručne radove prvo pitao za mišljenje njega Daniela Ivina !? Uz to danas se Daniel Ivin kiti da je i književnik, a zar mu njegovu jedinu knjigu nije na pol napisao genijalni stariji brat Slavko?“
Goldsteini pod zaštitom tadašnjeg, žali Bože, predsjednika RH Stjepana Mesića
Nije tada Daniel još znao da će ga uskoro po „genijalnosti“ zasjeniti sin brata Slavka Ivo Goldstein, profesor bizantologije diplomirane u Beogradu. Taj Ivo Goldstein, toliko je opsjednut velikom bitkom protiv povijesne istine hrvatskog naroda da svojevoljno patvori suvremenu hrvatsku povijest u svojim knjigama napisanim u stilu povijesnih pisanija svoga oca samozvanog povjesničara, inače nakladnika sa srednjom školom Slavka, koja po svojoj povijesnoj znanstvenoj argumentiranosti podsjećaju na povijesne romane Marije Jurić Zagorke.
Kad se profesor Ivo Goldstein poprilično umislio tražio je bez natječaja katedru suvremene hrvatske povijesti na sveučilištu u Zagrebu i drugovi su mu je dali. Kad mu je to prošlo, umislio da mu je mjesto među besmrtnicima u HAZU. Ali, akademici su mu tajnim glasovanjem uskratili ulaz u Akademiju. Da ga utješe, njegovi će ga drugovi poslati u Pariz za veleposlanika da tamo nauči francuski.
Ivu Goldsteina predsjednik Milanović predložio je za veleposlanika u Grčkoj koji je u vrijeme dok je bio hrvatski veleposlanik u Parizu, u centralnoj sobi za prijeme u veleposlanstvu na kaminu imao sliku Josipa Broza Tita.
„Kako je svijet malen potvrđuje i slučaj s mojim bratićem inženjerom u Geotehnici koji mi se potužio da su dobili za direktora nekog Danijela Ivina koji nema veze s poslom i ništa ne radi nego samo putuje u London na račun poduzeća. Bilo je to za vrijeme predsjednikovanja na Pantovčaku Stjepana Mesića velikog prijatelja Slavka Goldsteina koji je morao svog mlađeg brata promašena povjesničara Danijela Goldsteina, alias Ivina, negdje uhljebiti. I drugovi ga dobro uhljebiše! A gdje drugdje negoli u tvrtki koja ima posla s naftom. I Daniel Goldstein alias Ivin, promašeni povjesničar, postao je preko noći uz blagoslov predsjednika Stipe Mesića kojem je zbog poslovnih veza sa svjetskim teroristom i krvavim libanonskim diktatorom Gadafijem, predsjednik u Nadzornom odboru Geotehnike. Nafta, doduše, nema veze s diplomom Daniela Goldsteina alias Ivina, ali ima sa Stipom Mesićem i Janafom.
Ali, tko da vjeruje tom “Jutarnjem listu” kojeg je 4. 12. 2003. drug Stjepan Mesić nazvao običnim smećem nakon što su novinari objavili njegove mutne transakcija s libijskom naftom i prijateljem mu Gadafijem.
Ali vrag ne spava i u Geotehnici su radnici uskoro svog novog šefa Daniela Goldsteina, alias Ivina uhvatili u krađi. S kim? Zajedno sa Željkom Dobranovićem, bivšim predstojnikom Ureda predsjednika Stjepana Mesića. Oštetili su tvrtku za oko 390.000 kn. I radnici Geotehnike tužili ga sudu. Ali, Daniel Golstein, alias Ivin pod moćnom je zaštitom, pa državni odvjetnik Mladen Bajić nikako da tužbu protiv Daniela Goldsteina izvadi iz ladice.
Daniel Goldstein izbačen iz HHO
I besramnik Daniel Goldstein, alias Ivin, stric Ive Goldsteina, kad je postao uvjeren da su njegovi zaštitnici toliko moćni da tužba protiv njega za krađu u Geotehnici ne će nikada ugledati svijetlo dana iz ladice državnog odvjetnika Mladena Bajića, drsko se kandidira za predsjednika HHO za ljudska prava i bi, navodno, izabran! A onda na njegovu sramotu puče bruka i skandal u HHO-u! Netko od članova HHO-a otkrio je kriminalnu prošlost Daniela Goldsteina, alias Ivina i Daniel Goldstein je zbog lažnog predstavljanja, naglavačke izbačen ih HHO-a.
Po tom se i novinar D. Butorac javio u Jutarnjem listu 12. 4. 2012. člankom: “Kako Ivin može gostovati na HTV-u kod Ace Stankovića, a ne može na sud?” Izostanak sa suda je Ivin pokušao opravdati naglim pogoršanjem zdravstvenog stanja s jakim vrtoglavicama i općom malaksalošću. Ali nije bio malaksao i nije mu se vrtjelo u glavi kad je po direktivi iz Iblerova trga po dogovoru s vodstvom SDP-a harangirao da Hrvatski sabor ukine službenu komemoraciju žrtvama na Bleiburgu.
I kako javlja Jutarnji list 13.10.2012. “Daniel Ivin, bivši šef HHO-a jučer je na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno osuđen na 11 mjeseci uvjetno uz rok kušnje od tri godine”. Ostali kradljivci moraju u zatvor. Daniel Goldstein-Ivin iako glavni krivac, dobio je uvjetnu kaznu, jer je tako zbog Danielovih poodmaklih godina i problema koje ima s glavom i u glavi, urgirao za njega brat mu Slavko savjetnik predsjednika Republike i predsjednika Vlade SDP-a Zorana Milanović.
Pravomoćno osuđen na 11 mjeseci zatvora s rokom kušnje od 3 godine, Danijel Goldstein-Ivin traži ukidanje pokroviteljstva nad Bleiburgom
Da, da, to je taj isti mali Židov Daniel Goldstein-Ivin, koji poput svog brata Slavka ne posustaje u bitci protiv hrvatskog naroda, a po direktivi svojih moćnih zaštitnika otvorenim pismom od predsjednika Hrvatskog Sabora Borisa Šprema traži da Sabor ukine svoje pokroviteljstvo nad Komemoracijom hrvatskim žrtvama palim na Križnim putovima od Beiburgu do raspeća na Kalvarijama po Srbiji, jer to građane stoji pola milijuna kuna, kako bi se zatro svaki trag srbokomunističkim ratnim i poratnim genocidnim zločinima nad Hrvatima koji su se borili protiv komunizma, a čiji su potomci u Domovinskom ratu porazili do nogu velikosrpskog agresora na svoju domovinu Hrvatsku.
O karlovačkim Goldsteinima – braći Slavku i Danielu Goldsteinu, alias Ivinu kazivali su: Đurđa Deur, Svetozar Petrović;, Stanko Lasić, Antun Žvan, Valentin Sinotreppo, Mladen Berleković, Sveto Tomić, dr. Petar Šarinić, Jelena-Ljalja Gorodeck, Bogdan Sudić – Braco, Neda Bilović-Fancev, Palma Katalinić, dr. Miroslava Despot rođ. Blis i Marijan Krmpotić.
“Veliki i hrabri ” borci za iste ideale
Stjepan Mesić. “Borili smo se za iste ideale”, a Goldstein je ispisao jednu od slavnih stranica političke povijesti Hrvatske,
Ah da “borili su se za iste ideale”!? Naročito Slavko Goldstein koji je kao “hrabri partizanski borac” proveo rat na sjeniku jednog seljaka na Kordunu!?
Ustvrdio je kako Slavko Goldstein u epohalnoj knjizi “1941. – godina koja se vraća”, predviđa ono što se danas događa.
A što se to događa? Za jugo-komuniste šokantno, neprihvatljiva država Hrvata!
Borili su se za iste jugo-komunističko- titoističke ideale, ne Hrvatske!
I tu žestoku borbu za očuvanje jugo-komunističko-titoističkih ideala, protiv Hrvatske i hrvatskog naroda nastavlja Slavkov sin Ivo Goldstein.
Njegov veleposlanički mandat u Parizu bio je popraćen općim zgražanjem. Prigovoreno mu je diletantsko baratanje francuskim jezikom i odsutnost diplomatskih kompetencija i vještina čime je diplomatski osramotio Hrvatsku te držanje uokvirene fotografije Josipa Broza Tita u sobi za prijem hrvatskog veleposlanstva.
Prof. dr.sc. Ivo Goldstein svojim je primitivnim i prostačkim ponašanjem pokazao je, (psovao, urlao, tjerao, naguravao i vikao van, starijem gospodinu, članu Hrvatskog žrtvoslovnog društva) svu bijedu i teror komunističke ideologije: skučenost uma, totalitarno i jednoumno razmišljanje, diktaturu, netoleranciju, primitivizam i nekulturu. A taj i takav čovjek je profesor na Filozofskom fakultetu, podučava mlade ljude, ispituje ih i ocjenjuje!
Kako on može studentima biti etički i moralni autoritet?
Može samo u Hrvatskoj, u kojoj nitko od javnih osoba ne snosi nikakvu odgovornost za svoje ponašanje!
Goldstein nije i neće nikada postati akademik HAZU, ne zbog svog antisemitizma, nego zbog svoje ideološke indoktrinacije koja mu ograničava znanstvenu objektivnost i stručnost. Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. napisao je sljedeće:
“Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”
Lili Benčik/hrvatskepravice
domoljubni.hr / Hrvatsko nebo
