„Radin sebe smatra Talijanom i upravo zahvaljujući tome već punih 30 godina guli hrvatski proračun“

– Iz moje drage rodne mi Istre, svakodnevno mi stižu više nego uznemirujuće vijesti: Furiosso-odioso Radinelli, podržavan potomcima prekrštenih Hrvata – u prijevodu izdajicama hrvatskog naroda, tim bolesnim fašistoidnim podrepašima i uvlačilovićima, po „stoti put“ kreće u pohod na Hrvatski sabor. U Istri je doista lijepo biti talijanaš. Da, dobro ste pročitali, jer u Istri nema niti jedan jedini posto pravih Talijana. Ali, talijanaša ima, nažalost, na izvoz – piše na portalu “epoha” uoči preksutrašnjih izbora u Hrvatskoj Marko-Ivan Pekica, pa nastavlja:

Onih preko 30 tisuća useljenih „oriđiđi“ Talijana u vrijeme dolaska Mussolinijeve Italije u Istru je padom Italije (8. rujna 1943. godine) dalo nogama vjetra i vratilo se tamo od kuda su došli.

Onih nekoliko koji su u Istri stekli bogatstvo ili su se oženili Hrvaticama, ostalo je u Istri. Takvih je doista vrlo neznatan broj.

No, za divno čudo, u Istri fašizam i nakon 80 godina ne prestaje postojati, nego njegove pristaše i dalje šire klice crnokošuljaštva i nacionalnog razdora.

Etnocentrizam za njih je i dalje ispred ravnopravnosti i uzajamnog uvažavanja.

Za nagradu svim strahotama koje su njihovi preci činili, u suradnji s Mussolinijevim koljačima, hrvatska država velikodušno im daje i financijski podržava dječje vrtiće, škole, klubove, novinska glasila, tv i radio emisije itd, itd.

To smo mi, to je Hrvatska danas.

Ali, ni to im nije dosta. Hrvatski sabor darovao im je i pravo na drugi službeni jezik u Istri.

Sramota nad sramotama!

Veći grijeh Hrvatski sabor nije nikada i nikada više neće učiniti.

Molim vas lijepo, ja moram reći, mi smo ludi narod, jer da nismo, kako bismo mogli u hrvatskoj Istri jezik okupatora proglasiti službenim jezikom.

Žalosno je ako smo to učinili u čast Antona Martija (Martinčića), Marija Bogliunija (Boljunčića), Nela Milottija (Milotića), Fulvija Tomizze (Tomice), Alide Valli (Valić), Marija Andrettija (Andretića), Igora Galla (Peteha), Giovannija Sossija (Sošića), Radossija (Radošića), Matteonija (Matića), Porettija (Poropata), Stefanuttija (Štefanutića), Basanesea (Basanića), Lidije Bastianich (Baštijanić), da dalje ne idem i ne nabrajam, jer bih trebao puno vremena i prostora za nabrojati svih 115 tisuća prekrštenih Hrvata i Slovenaca u Istri.

To, nažalost, vrijedi i za naselja i gradove (Pola, Rovigno, Parenzo, Torre, Umago, Albona, Orsera…).

Prezime Radin, nije, na svu sreću, potalijančeno.

To je prezime toliko jako hrvatsko da su im preci morali biti vrlo marni i radišni ljudi.

To prezime možemo s lakoćom pronaći u Puli, Rijeci, Šibeniku, Zagrebu i u BiH.

Ali, zahvaljujući njegovom demokratskom pravu, gospodin Radin sebe smatra Talijanom i upravo zahvaljujući tome već punih 30 godina guli hrvatski proračun i puni svoje džepove.

Kako vidimo, njegove su namjere da to želi činiti i dalje.

Saborska plaća je vrlo ugodna i teško joj se oduprijeti. To možemo vidjeti i po velikom broju ljudi koji žele ući na proračunsku platnu listu. Nije ih toliko briga za narod koliko za dobru plaću, podrazumijeva se.

Mene osobno to strašno boli, jer sam zahvaljujući precima Radinovih sljedbenika (hrvatskih talijanaša) u tragičnoj šajinskoj noći 9. siječnja 1944. godine, izgubio cijelu obitelj.

Moj današnji prilog ne mogu završiti, a da se ne osvrnem i na karnevalsku predizbornu atmosferu.

Poltronijada je prerasla u pljuvačnicu, vrijeđanje i sramotno ponašanje velikog broja onih koji nam se nude kao nove spasonosne vođe drage nam Hrvatske.

Programi, gdje su vam draga gospodo, programi?

Gdje vam je uljudno ponašanje? Gdje vam je uvažavanje i poštovanje do vaših političkih suparnika?

Što vi to nudite napaćenom hrvatskom narodu?

Kada će to vaše toliko obećavano sutra postati naše sretno danas?

Hrvatskom narodu prije donošenja odluke za koga će glasati veliki francuski politički strateg gospodin Jacques Seguela već nam je davne 2000. godine u svojoj knjizi „La vertige des urnes“ savjetovao:

Glasajmo za čovjeka, ne za stranku;

Glasajmo za ideju, a ne za ideologiju;

Glasajmo za budućnost, a ne za prošlost;

Glasajmo sociološki, a ne politički;

Glasajmo za legendu, a ne za banalnost;

Glasajmo za neobično, a ne za obično;

Glasajmo za pobjednika, a ne za luzera;

Glasajmo za vrijednost, a ne za image (To je ujedno bio i tihi šapat kreatorima političkih kampanja kako brže i lakše stići do cilja – pobjede).

Uz najljepše želje i veliku nadu da će Hrvatsku prestati razarati mržnja, netrpeljivost, lopovluk, laž i oholost, želim vam puno sreće, radosti i veselja.

Uvjeren sam da ćemo izabrati najbolje.

A, talijanašima i Radinovim sljedbenicima i opet poručujem:

Vratite se izvoru, tamo je voda najbistrija.

epoha.com.hr/Hrvatsko nebo