„Karamarka u prvi red, Pupovca skrijte u garderobu; čim prođu izbori, vratit ćemo ga u prvi red!“

Nije nimalo ni nepoznato ni upitno tko je i čiji je Zoran Milanović, ni tko je Stipe Mesić, koji se požurio iz dalekog Azerbajdžana poslati mu poruku potpore. Ne, u pogledu Milanovića dvojbi nema. Ni u pogledu SDP-a, ni Možemo, ni Mrak Taritaš, ni Freda Matića, ni Ive Josipovića, ni Beljaka ni ostalih s njima u kompi. Hrvatski domoljubi i katolici mogu se samo ispovraćati na toliko toga što su takvi dosad izbljuvali. No tko je Andrej Plenković, to nije na prvi pogled razvidno. Isto kao što se naširoko ne zna ni što je HDZ, od Ive Sanadera i Jadranke Kosor naovamo.

Što se upravo sada događa? – Događa se to da se zaslugom Milanovićeve najave kandidature i ambicije da izgura Plenkovića iz fotelje predsjednika vlade i sam u nju zasjedne najednom probudilo snažno hrvatstvo i slobodarstvo i pravedništvo i osjećaj ugroze od crvene i ruske opasnosti u „Lisinskom“, a i na sve strane. Veliku potporu HDZ-u nasuprot onom „gadu“ Milanoviću daju ne samo ljuti dosadašnji desničari i kritičari Plenkovićeva HDZ-a, nego rame uz rame s njima i ljevičarski profesori s dužim ili kraćim komunističkim repom ili identitetom: od riječkog pravnika i pisca Ustava Branka Smerdela i riječke profesorice ustavnog prava Sanje Barić do umirovljene zagrebačke profesorice politologije i povijesti Jugoslavije Mirjana Kasapović. I od nacionalističkog stručnjaka za NDH Tomislava Jonjića do soroševskih liberaloidno-globalističkih stipendista i plaćenika iz udruge Gong.

Kolike je samo inače suprotstavljene pojedince i skupine Milanovićeva objava povezala sada njegovom zaslugom protiv njega, a ujedno i odlučno za Plenkovića i njegov HDZ, a onda valjda i za široku „domoljubnu koaliciju“, valjda i za široku „narodnu frontu“ protiv SDP-ove i proruske nemani s Pantovčaka, takvo što do prije dva-tri dana nitko ne bi mogao ni zamisliti.

Nijedan užas koji se hrvatskom narodu dogodio unatrag četvrt stoljeća nije izazvao ni blizu tako široku i tako žestoku i nemilosrdnu reakciju protiv uzročnika  užasa, protiv onoga što je doktorica Kasapović upravo označila kao „pakt pučističke hunte koja je odlučila na vlast doći neustavnim sredstvima“.

Dramski zaplet nastavit će se, i ne treba niti se može unaprijed znati kako će se rasplesti. Vidjet ćemo. No ono što već danas vidjesmo, to je ovo: U „Lisinskom“ se u prvom redu među dvije, tri tisuće hadezeovaca okupljenih na izvještajnom saboru HDZ-a našao i prije osam godina odbačeni i iz svega izbačeni Tomislav Karamarko. Veliki lustrator i poklonik i zaštitnik velikog desničara i njegova ministra Zlatka Hasanbegovića. Karamarka poimence posebno je kao svoga prethodnika pozdravio Plenković. Poslije toga Karamarko je, svjestan što to politički znači za njega kao stranačkog ’disidenta’, dao objavu na fejsu kako bi svojim pratiteljima razjasnio zašto se tamo uopće pojavio, s kojim ciljem i kojim zamislima. Naravno, Milanović je taj koji ga nagoni da sada predlaže da se opet stvori široka nacionalna i desna koalicija stranaka i strančica – pod vodstvom HDZ-a. Nakon svega!

Ni od toga što sada snuje i kuje Karamarko s Plenkovićem i HDZ-om kao središnjom osovinom ne možemo još znati na što će izaći. No jedno znamo jer to vidimo vlastitim očima: Nigdje u dvorani ni u javnosti ni danas ni ovih danas Milorada Pupovca i njegova SDSS-a. A on je već u dvama mandatima ključni koalicijski partner i oslonac vladavine Andreja Plenkovića i HDZ-a. Gdje ga nestade i zašto? Zato da ne krnji novu svehrvatsku slogu! Kao da je u ovoj etapi prijeke mobilizacije svekolikih Hrvateka i Hrvatića, a  radi obrane od crvene ugroze, vrhovnik izdao nalog: „Karamarka u prvi red, Pupovca skrijte u garderobu; čim prođu izbori, vratit ćemo ga u prvi red!“

Hrvatsko nebo