Nataša Božinović: „Razgovor s razlogom“. Slučaj Ivana Šojat i ostali

Za razliku od pozdrava Slava Ukrajini kojega na face postove lijepi cijeli svijet, mi svoj ZDS ne možemo ni zucnuti. Zorno je to manifestirala i bivša HOS pripadnica, a danas književnica Ivana Šojat gostujući kod prostodušne Jugoslavenke Morane Kasapović, voditeljice emisije „Razgovor s razlogom“. Inače, gosti te emisije u 80% slučajeva se kreću od jugoslavenskih do velikosrpskih nacionalista, pa i ta emisija pokazuje da je HTV debelo zaražena virusom jugoslavenstva, da se hrvatstvo  neprestano istiskuje i ponižava iz dana u dan. Kroz korisne budale djeluje za plakat spektakularno, cirkuski atraktivno.

Književnica  Ivana Šojat je Morani šprancano objasnila da ako ima ljudi kojima ZDS izaziva „nelagodu, budi jezu“, da promptno taj pozdrav moramo brisati s lica zemlje. Ona ga samo vezuje za NDH i iako je sudionica Domovinskoga rata, očito nije relevantna svjedokinja značenja toga pozdrava danas. Ima sinkopu glede ratnoga doba devedesetih, vraća se na SFRJ postavke, odnosno dozvoljava neprijateljsku šprancu definicije pozdrava. Samo ime Hrvatska nekim ljudima izaziva nelagodu, budi jezu, još i više nego ZDS, i himna,  i zastava, pa što ćemo Ivana, pobogu s tim? I to izbrisati? Stvarno, od jedne pripadnice HOS-a, nisam to očekivala.

Morana je bila nesvakidašnja. Baš se posvetila Šojatinu poniznu obraćenju, dala notu i hrabrosti i pohvale, ali nekako s visine, kao majka djevojčuri koja je konačno postala žena.  Pogledala sam pet minuta Dežulovića i Ivančića u istoj emisiji. Sasvim dovoljno za ocijeniti da je  njihovo velikosrpsko opredjeljenje uzela kao priznatu hrvatsku kulturnu baštinu kojoj ne treba korekcija kao Ivaninoj mladenačkoj ludosti, odlasku u HOS postrojbu. Općenito je dojam da je s dvojcem iz Ferala, bila oduševljena kao  novinarka srednjoškolskoga lista koja pravi intervju s rock zvijezdama, a ona je uz novinarski hobi i njihova groupie girl. Ne vjerujem ni da je inzistirala na njihovu srednjoškolskome obrazovanju. Neformalna diploma, magistar edukacije Jugoslavenstva, danas je više nego dovoljna za uspjeh.  S Ivanom, posebno u zadnjem dijelu emisije,  Morana je bila sličnija Aleksandru Stankoviću. A znamo, Aco s rijetkim domoljubnim gostima postupa kao da je domoljublje pripadnost organiziranom kriminalu.

Moram priznati da se s većinom Ivaninih stavova izrečenih u prve dvije trećine emisije, o temi feminizam, slažem. Međutim, treba reći da je način furanja teme feminizma od Morane, Veljače, Rade Borić, koga bilo s novo ljevičarskoga spektra,  zapravo u konačnici negacija ženskoga roda. Samo ekstrahiranje ženskih prava od cjelokupnosti ljudskih prava dovodi u modernome zapadnome svijetu do suprotnoga efekta, obespravljenosti. Obezglavljenosti. Ženstvo, dok istovremeno buja iracionalno osnaženo u svim književnim djelima, Netflix serijama, filmovima, predstavama, u stvarnosti se poništava s terorom rodnih ideologija, Me too pokretom i kulturom otkazivanja. O tome da žene gube sportska natjecanja od međuljudi, već sam pisala. Dolazi do općeg poremećaja društvenih prioriteta.  Žena koja dragovoljno pristaje na seks da bi uspjela u karijeri,  u odnosu na silovanu ženu, prva je na ljestvici društvenih interesa za ostvarivanje prava. U hrvatskome društvu ako silovana žena pripada desnome domoljubnome konzervativnome miljeu, ajme njoj. U najbolju ruku joj Vesna Pusić može reći da  paradira u traženju svojih prava  ruku pod ruku s LGBT prideom, a danas s Me too.  A nažalost, poneki pripadnici „naših“, oni koji su posljedica i korisne budale  neoljevičarskih izazivača kaosa, žrtvi mogu reći da  je dobila što je htjela jer je izazivala obnaženošću te kleknuti i moliti da više ne izaziva. Događa se i to, ali zatvaranje  svih vrata svemu vezanom uz tradicionalne identitete, pa tako i uz ženu, prvenstveno je uzrokovano terorom vladavine neoljevičarskog društvenog narativa.

Njihovo licemjerje se ogleda i u slučaju književnice Ivane Šojat. I sama  kao žena ratnica, i kao literarno poetska junakinja dobro došla u svim umjetničkim djelima vladajućega diktata,  u stvarnosti se pak mora ograđivati od svojih ratničkih dana. To je toliko agresivno da koliko god pretjerala u ograđivanju, stigma HOS-a i ZDS-a, pratit će ju i sputavati u karijeri.

Nažalost, kod nas je sustav novoga diktata debelo prožet i složno se isprepliće  sustavom vrijednosti i dogmama iz doba SFRJ. Zahvaljujući maskoti HOS-a koja asocira brkom na Hitlera i inoj ikonografiji NDH,  uspjelo se utjerati da  jedino to imamo u kulturnoj ponudi. Tako „zagađen“ čitav kulturni paket s predznakom hrvatski, lakše je izbrisati. Nije čudo da je Ivana bezglavo trkom, pobjegla od prijetnje spornim brkom.  U Ivaninome slučaju čitav paket uključuje i Ivanino ex članstvo u Društvu hrvatskih književnika (DHK), pa potom Ivanina  iskrena domoljubna emocija kojom se drznula uzeti oružje u obrani Hrvatske… Kad se sve zbroji, bogme je teško za izbrisati.

Osim voditeljice Morane,  „Inkluzivnost“ spram Ivane  deklariralo je i „njihovo“ društvo, Hrvatsko društvo pisaca (HDP). HDP ju je, kad se odrekla onih koji su je iz prve primili, surovo otkantalo. Tako je sada formalno u književnoj zbilji, u međuzbilji. Za ne vjerovat je da su stvarnu i spolno neopterećenu inkluzivnost, u slučaju Ivane pokazali jedino HOS ovi brčići. Ona kakva je bila, „drčna“ veli sama, nije htjela kuhati kave u ZNG-u, a ratovati rodno muški mogla je samo u HOS-u. Danas će za HOS reći: A što sam ja znala s 18? Izgleda puno više nego s 53!

Jeste li primijetili da kod svih društvenih fenomena koje polariziraju društvo, u konačnici uvijek na Hrvate i antihrvate, s kolokvijalno desne strane ipak češće dolazi glas razuma? Čak i stanovite kritike vlastitoga pola. Dok s njihove, nema rezerve. Hrvatima je cilj prosperitet Hrvatske. Kod ovih drugih, nema toga. Glede Turudića i Severine i svih mogućih slučajeva, nema kod njih dvojbe: svetica ili kurva? Seve im je čista svetica, a Turudić čisto ovo drugo.

Razumni Hrvati su za Turudića, ali s rezervom. Ne će svi slijepo reći da je lik super, da su mu one debilne poruke baš cool. Svjesni njegovih mana, većina će se zauzeti za njegove vrline tek kada im iz protivničkoga tabora ukažu koliko su isključivo agresivno protiv. Ne protiv njegovih mana, nego protiv njegovih prohrvatskih vrlina. Kod svih društvenih fenomena; bili nevažni poput Severine ili važni poput Turudića, antihrvati će upregnuti sve snage, i radničku klasu i poštenu inteligenciju, u bezuvjetnoj borbi protiv Hrvatske, pa makar Hrvatsku predstavljale institucije koje o njima skrbe više negoli o nama koji ih branimo.

Čitajući Pešordu, saznajem da je uz bivšu Štulićevu curu, jedna od potpisnica „za“ Sevu, i gđa Nataša Govedić, česta gošća emisija na trećem programu. Umiljatim glasićem kojega bi voljeli čuti na nekim od duhovnih seansi, Nataša je nedavno u emisiji Što je klasik predstavila Matoša. Možemo mi desničari misliti da je  Matoš neupitno naš koliko i Thompson,ali čekaj malo da ga se uhvate velikosrbi. Obrada je to vrhunske kvalitete. Jedino takav, Matoš može primirisati HTV u. Nazora smo im dali, Krležu isto. Ovaj partizan, onaj marksist. Svaki ima neku falingu. Kao da je to važno.  Da umetnem i ovo: za neke „naše“ i najveći čovjek u povijesti Hrvatske je samo partizan. Tuđman. I dok mi tako bauljamo, neprijatelj radi slijedeće:

U  emisiji Što je klasik?, Matošev je, da se tako multikulturalno izrazim,  patriotizam, gošća  Govedić pobila s kozmopolitizmom. Inače, to se ne pobija nego savršeno uklapa. Patriotizam i kozmopolitizam, mislim. Tko sebe ne pozna i ne voli, ne može ni druge.  Ali kad je Hrvatska u pitanju, nju treba pobiti. Ne samo s kozmopolitizmom, nego vidi vraga, i s Matošem. Svim sredstvima. Taj Matošev bijeg u Beograd, pokazala je Nataša Govedić, vrijedi mu tisuću puta više nego Šojatin bijeg od HOS-a. Samo Šojat  je hvala Bogu, živa. Svoja stavove kreira sama i donekle može utjecati na prikaz istih u medijskoj izvedbi, a Matoš je pokojni i ne može. Da je živ, kao hrvatski nacionalist, od  Jugo parazita bio bi bunkeriran i prešućivan, ali sada ga kao mrtvoga, mogu okupirati. To i rade. U tijeku je akcent borbe za Matošev  kozmopolitizam koji još do kraja ne isključuje domoljublje. Kozmopolitizam mu dokazuju brojnim njegovim dodirima  s najkulturnijom i belosvetskom nacijom toga doba, Srbima. Bojažljivo, po okrajcima, provuče se da Matoš onako usputno voli Hrvatsku kao sićušni egzotični zavičaj. Ali ne brinite, daljnjom obradom, zaboravit će Matoš i taj svoj zavičaj. Već je Marija Jurić Zagorka za Radu Borić i njenu svitu, samo i isključivo feministkinja. To što je bila nacionalistkinja,  naći će se načina izbrisati. Kao što je Staljin svoje naknadno nepoželjne i fizički eliminirane suradnike prebrisao s fotografija, tako će se za svaki domoljubni duh naći sredstvo brisanja, ispiranja, falsificiranja, prekvalificiranja…kakvo god.  Kao pokojni, naši velikani se ne mogu izjasniti o manipulaciji njihovim stavovima i emocijama za razliku od svih redom potpisnika konvencije za Sevku, i ostalih drugova aktivista, istinskih primitivaca. Oni kao živi imaju pregršt mogućnosti izjasniti se o svemu i lagati o svemu.  Pritisnuti i opijeni ljubaznošću komšija, duhovno su skroz naskroz zaglavili u bivšoj državi. Preziru i zavičajnu Hrvatsku, a kamoli u državnom smislu. I bez problema se  izjašnjavaju da ih boli k…. za Bleiburg, da  j… nas Vukovar, da im Hrvatska ništa ne znači, da ju mrze,  i nikome ništa. Pardon, eto ih na lopate na HTV-u, posebno HTV-u-3(prsta),  da dalje reklamiraju i promiču svoju slugansku odanost Beogradu. Ma koliko prozaični bili, zbog svoga salonskoga revolucionarna špirita, u javni prostor unose nemir i kaos. Da im sad ne laskam, ne radi se  o njihovoj moći koliko o sputanosti mlakonja u hrvatskim institucijama. Da ima tko pljesnuti rukama, razbježali bi se dok si reko keks.

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo