Oružje “made in BiH” preko NATO-a slati za “slavu Ukrajini”

Među brojnim zemljama čije se oružje i streljivo koriste na ukrajinskoj fronti je i Bosna i Hercegovina. Za sada nije riječ o nekim velikim količinama, ali dio onoga što proizvede namjenska industrija u BiH iskoristi se u Ukrajini.

Druga obljetnica početka ruske agresije na Ukrajinu prošla je u simboličnim porukama potpore vlastima u Kijevu, ali i u zabrinutim raspravama o nastavku naoružavanja ukrajinske vojske za iscrpljujući i, čini se, dugotrajni rat s ruskim snagama.

Nije tajna da stanje na bojišnici baš i ne ide u prilog Ukrajincima, koji jedan od glavnih razloga za to vide u nedovoljnoj količini naoružanja i streljiva. Saveznici sa Zapada obećavaju i šalju oružje, ali očito je to nedovoljno za ravnopravnu borbu s Rusima. Među brojnim zemljama čije se oružje i streljivo koriste na ukrajinskoj fronti je i Bosna i Hercegovina. Za sada nije riječ o nekim velikim količinama, ali dio onoga što proizvede namjenska industrija u BiH iskoristi se u Ukrajini.

U sumornoj ekonomskoj zbilji BiH upravo je namjenska, odnosno industrija oružja i streljiva, jedna od najaktivnijih i najpotentnijih. U bivšoj državi oko polovine ukupne količine oružja i streljiva proizvodilo se upravo u BiH, a unatoč ratnim razaranjima i poslijeratnim makinacijama, mnoge tvornice uspjele su preživjeti i značajno unaprijediti svoju proizvodnju. Za razliku od Ukrajine, BiH je, kao i Hrvatska, tijekom rata bila pod međunarodnim embargom na uvoz oružja pa se nedostatak pokušao nadomjestiti domaćom proizvodnjom.

To ratno iskustvo poslovanja očito je iskorišteno i u miru te danas tvornice, poput Igmana iz Konjica, BNT-a iz Novog Travnika ili Ginexa iz Goražda izvoze svoje proizvode u više od 100 zemalja. Kupuju ga mnogi, od članica NATO saveza do afričkih i arapskih vojski. Službeni zbirni podaci za prošlu godinu još nisu objavljeni, ali prema trendovima iz prve polovine 2023. godine, izvoz oružja i streljiva iz BiH mogao bi dosegnuti vrijednost od 150 milijuna eura. Značajno je to povećanje, ali i potvrda kontinuiteta rasta i razvoja vojne industrije u toj zemlji.

U bh. tvornicama proizvode se, među ostalim, i oklopna vozila, topnički sustavi velikog kalibra, pješačko oružje, razne vrste streljiva. Sve ono što danas treba ukrajinskoj vojsci. Službeno, međutim, Ukrajina nije na popisu zemalja u koje BiH izvozi oružje i vojnu opremu. Još prije desetak godina na državnoj razini usvojena je odluka o zabrani prodaje oružja i zbog poznatih srpskih stavova u BiH teško je očekivati da ta zabrana u dogledno vrijeme bude ukinuta. No, ako ne može izravnim, oružje i streljivo iz BiH do Ukrajine može obilaznim putem. Navodno, takva praksa već sada postoji pa se oružje proizvedeno u BiH izvozi nekim članicama NATO-a, koje ga potom usmjeravaju Ukrajini.

Odluči li Zapad ojačati ovaj “kanal opskrbe” svojim saveznicima u Ukrajini, to bi umnogome utjecalo i na samo stanje na bojišnici. Iziskuje to ne samo veće narudžbe od tvornica iz BiH nego i uklanjanje administrativnih prepreka za uvoz sirovina i repromaterijala za industriju koja postaje okosnica izvoza. Moralne dvojbe kod nekih u BiH trebala bi ublažiti notorna činjenica da će se oružje i streljivo “made in BiH” ipak koristiti u obrambenom, a ne osvajačkom ratu. Za “slavu Ukrajini”.

Takav “luksuz” međunarodna zajednica nije omogućila Hrvatskoj i BiH kada su se devedesetih godina suočile sa srbijanskom agresijom. Ako Ukrajina već ima mogućnost nabavljati oružje za obranu, zašto od toga neku (ekonomsku) korist ne bi imala i mala BiH? Svakako je bolje da BiH izvozi oružje i streljivo, a ne da ga gomila za “vlastitu uporabu”, koju neki proteklih mjeseci neodgovorno prizivaju opravdavajući to činjenicom što se susjedi Hrvatska i Srbija ubrzano naoružavaju. Nakon što je gotovo svaki dio BiH natopljen krvlju, njezini su narodi prije gotovo tri desetljeća kazali: “Zbogom, oružje.” Valjda i Ukrajinci uskoro dočekaju taj trenutak. Možda zahvaljujući i vojnoj industriji BiH.