Poluotok „Oštra“, a ne poluotok „Prevlaka“!; hrvatski dio Boke, a ne „Boka i Prevlaka“!

U Hrvatskoj se pojmom „Prevlaka“ obično u javnoj i službenoj uporabi označava cijeli taj mali poluotok. No to je pogrješno i neznalački – stoji u stručnom osvrtu na portalu ZBH (Zajednica bokeljskih Hrvata). „Prevlaka“ je samo uzak pojas, spojnica odnosno „vrat“ između hrvatskoga kopna i tog poluotočića, kojeg je službeni naziv ne „Prevlaka“, nego „poluotok Oštra“. On završava šiljkom koji se naziva „rt Ponta Oštra“. Odale se vidi da je cijeli taj kopneni potez između rta Konfin i rta Ponta Oštra dio, na sjeveroistočnoj strani, obale u zaljevu Boka kotorska, kojemu pripada i odgovarajući dio mora. I sam zaljev pripada dakle – malim, ali važnim dijelom – i Republici Hrvatskoj. Dodajmo u ovom uvodu u članak koji prenosimo i to da razgraničenje RH/CG još nije riješeno; postoji samo protokol o privremenom režimu, a čiji je rok pravomoćnosti već davno istekao.

Zašto „hrvatski teritorij u Boki kotorskoj“, a ne „Prevlaka“

Tijekom srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku, mediji su svakodnevno izvješćivali o brojnim hrvatskim selima, zaseocima, prijevojima, visovima, šumama i inim krajevima koji su se nalazili u ratnoj zoni. Nerijetko su ta mjesta prethodno bila slabo poznata široj hrvatskoj javnosti te je s njihovom točnom lokacijom, poviješću, a ponekad i samim postojanjem i točnim nazivom bilo upoznato tek lokalno stanovništvo, te osobe iz određenih stručno-znanstvenih krugova. Toponimi poput Kruševa, Čepikuća, Sedramića, Rosinjače, Velog Vrha, Ljubova i mnogi drugi, u kratkom vremenu su postali mjesta od interesa i važnosti za cijeli hrvatski narod i tek obnovljenu samostalnu Hrvatsku. Na njima su se hrvatski branitelji borili, stradavali i pobjeđivali znatno brojnijeg te puno bolje naoružanog i opremljenog neprijatelja.

Sama Prevlaka, pak, nije bila mjestom poprišta borbi. Od samog početka rata to područje bilo je pod okupacijom JNA.¹ Neposredno prije općega napada na šire dubrovačko područje neprijateljske snage otvarale su vatru na vlastite postrojbe smještene u vojarni na „Prevlaci“, u sklopu Vojno-pomorskog sektora „Boka“. Zatim su tvrdile da su hrvatske snage, kojih nije ni bilo u neposrednoj blizini, odgovorne za te napade.² Na taj način neprijatelj je htio stvoriti jedan od lažnih povoda za pokretanje agresije na jug Hrvatske.

Iako je Domovinski rat davno završen hrvatskom pobjedom, a neprijatelj se još 1992. godine povukao s Prevlake, kako je bilo i predviđeno Vanceovim planom, pojam „Prevlaka“ se i dandanas često nađe u žarištu interesa javnosti, u vidu „još uvijek otvorenog graničnog pitanja između Hrvatske i Crne Gore“.

Cilj ovog kratkog teksta nije izlaganje i tumačenje povijesnih, pravnih, diplomatskih i ostalih zbivanja vezanih za Prevlaku zadnjih desetljeća. Za to bi bilo potrebno znatno opsežnije štivo, odnosno knjiga. Cilj je ukazati na neke elementarne podatke vezane za uporabu termina „Prevlaka“, te skrenuti pozornost na neke činjenice koje će, nadamo se, pomoći manje upućenim čitateljima u boljem razumijevanju onoga što se već kolokvijalno naziva „pitanjem Prevlake“.

Prije svega, valja napomenuti da na mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije³ pod natuknicom Boka kotorska piše, uz ostalo, da je to prostran i razgranat zaljev u južnome dijelu istočne obale Jadranskoga mora koji prodire oko dvadeset i četiri kilometra u kopno sjeverno i sjeveroistočno od crte rt Mirište – rt Ponta Oštra. Navodi se i da je zaljev dio Crnogorskoga primorja, ali i da njegov krajnji jugozapadni dio oko poluotoka Oštra pripada Hrvatskoj.

Dakle, preciznije rečeno, dio obale zaljeva Boke kotorske čini sastavni dio sadašnje hrvatske države. Taj dio obale prostire se od rta Konfin, smještenoga oko petsto metara jugozapadno od rta Kobila, pa sve do krajnje jugoistočne točke poluotoka Oštra. Poluotok Oštra povezan je Prevlakom sa Konavlima. Prevlaka je, pak, samo uski kopneni pojas širok sto sedamdeset metara koji s ostatkom hrvatskoga kopna spaja taj poluotok površine 0,933 četvorna kilometra. Inače, i sama riječ „prevlaka“ ili „istam“ označava uzak i izdužen dio kopna između dvaju mora koji spaja dva kontinenta ili dva veća kopnena područja.⁴ Poluotok Oštra, u svom najširem dijelu širok je četiri stotine osamdeset metara, a ukupno je dug dvije tisuće petsto metara. Poluotok Oštra završava rtom Ponta Oštra, koji ujedno čini i dio ulaza u Bokokotorski zaljev.⁵

Hrvatski teritorij u Boki kotorskoj vezuje, naravno, i dio hrvatskog mora unutar samog zaljeva i izvan njega. Godine 2002. potpisan je Protokol između Hrvatske i tadašnje SR Jugoslavije kojim je okončana UN-ova promatračka misija na krajnjem jugu hrvatskoga kopna i uspostavljen privremeni režim uz južnu granicu koji je još uvijek na snazi, a razgraničenju na moru još se nije pristupilo. Buduće razgraničenje mora u samom bokokotorskom zaljevu odnosi se na morski prostor koji se u literaturi spominje i kao Bokokotorska vrata⁶ ili vanjski zaljev Boke kotorske.⁷ Južna granična crta te morske površine definirana je spojnicom rt Ponta Oštra – (otok Lastavica, poznat i pod nazivom Mamula) – rt Mirišta, a sjeverna spojnicom rt Kobila – rt Đurov Kam (Kabala).

Međutim, u medijima u Hrvatskoj često se pojmom „Prevlaka“ označava cijeli poluotok Oštra, unatoč tome što on, kako je već spomenuto, izvorno označava kopnenu spojnicu između tog poluotoka i ostatka kopna. Osim toga, nerijetko se i samo pitanje razgraničenja između Hrvatske i Crne Gore krivo poistovjećuje s pitanjem „Prevlake“.

Iz navedenih podataka razvidno je da je Prevlaka zapravo samo jedan mali dio neprijeporno hrvatskoga teritorija koji čini sastavni dio hrvatske obale u samoj Boki kotorskoj. Uostalom, kopnena granica između Hrvatske i Crne Gore u osnovi je poznata i utvrđena, pa dvjema susjednim državama predstoji samo utvrđivanje granične crte na moru unutar zaljeva i izvan njega. Samim Bokeljima, Konavljanima, Dubrovčanima i osobama koje se iz stručnih razloga zanimaju za tu i slične teme, spomenuti zemljopisni pojmovi, njihovo značenje i međuodnosi uglavnom su jasni i zorni. Međutim, prosječno informiranima u Hrvatskoj ti toponimi uglavnom su nepoznati, a često ih i zbunjuje njihova proizvoljna i neprecizna uporaba.

Uz to, uvriježenom i nerijetko krivom uporabom prvenstveno termina „Prevlaka“ zapravo se zaobilazi mogućnost korištenja terminologijom kojom bi se moglo jednostavno, cjelovito i jasno opisati dio hrvatskog teritorija, tj. kopna i mora duž hrvatsko-crnogorske državne granice. Naime, umjesto toponima „Prevlaka“ valjalo bi se koristiti izrazima „hrvatska obala, hrvatski teritorij ili hrvatsko kopno u Boki kotorskoj“. U skladu s tim, buduće razgraničenje morskih površina bilo bi ispravno opisati kao razgraničenje hrvatskog i crnogorskog unutarnjeg mora u Boki kotorskoj te hrvatskog i crnogorskog teritorijalnog mora izvan nje.

1 Konavoski gerilci; Raguž, Vojna povijest, Magazin za vojnu povijest; Broj 2, svibanj 2011.

2 Rat za mir 2. dio; dokumentarni film, RTCG; 2010.

3 https://www.enciklopedija.hr/clanak/boka-kotorska

4 https://www.enciklopedija.hr/clanak/27975

5 Geografske osnove društvenogospodarskoga vrednovanja poluotoka Oštre (Prevlake); Jović Mazalin, Faričić; 2013. https://hrcak.srce.hr/file/169478.

6 Protokol o privremenom režimu uz južnu granicu (2002.) s posebnim osvrtom na odluke vlada Republike Hrvatske i Crne Gore o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika u Jadranu; Vesna Barić Punda, Valerija Filipović; 2015.

7 Raščlamba “Protokola” u svezi s granicom između Republike Hrvatske i Crne Gore; Radovan Pavić; 2010.

ZBH/Hrvatsko nebo