Vladimir Trkmić: Dva velika grijeha

(Ne)poštivanje nedjelje i psovka

U  zadnje vrijeme vrlo često se u našem hrvatskom društvu raspravljalo o radnoj ili neradnoj nedjelji. Jedni su za, drugi protiv, a neki su suzdržani po pitanju neradne nedjelje. Oni koji su za neradnu nedjelju, to argumentiraju sa potrebom da je svakoj obitelji potreban jedan dan u tjednu kada će biti svi zajedno, i posvetiti se jedni drugima. Tako razmišljaju oni kojima je stalo do obitelji, obiteljskog zajedništva. Dakako da ima i onih drugih kojima je prvotno stalo do rada, zarade, profita, pa tek onda do obitelji. Dani u tjednu na ruskom jeziku zovu se: ponedjeljak  – понедельник, utorak  – вторник, srijeda  – среда, četvrtak  – четверг, petak  – пятница, subota  – суббота, nedjelja  – воскресенье. Nedjelja je „voskresenje“ – uskrsnuće, dan Isusovog uskrsnuća.

Nedjelja je na europskom kontinentu posljednji dan u tjednu, drugi dan vikenda, koji se nalazi između subote i ponedjeljka, a povijesno je prvi dan u tjednu, što se može vidjeti i na svim kalendarima izdanim prije 1962. godine. Smatra se praznikom – blagdanom u zemljama s kršćanskom tradicijom, kada kršćani najčešće posjećuju crkvu. Glagol dělati od kojeg dolazi riječ nedjelja u praslavenskom jeziku znači raditi. Taj glagol delati zadržao se u velikom broju slavenskih jezika. I dandanas je riječ delati izričaj u kajkavskim hrvatskim krajevima, a isto tako kod susjeda Slovenaca: „Nočem delati:“ Ne želim raditi. Dakle sam pojam riječi nedjelja u sebi nosi stvarnost značenja nedjelje: „ne delam“ – ne radim, neradni dan. Ako nedjelju želimo doživjeti kroz talijanski jezik, onda je ona „domenica“ – dan Gospodnji. Samo pojmovlje, poimanje zadnjeg dana, ili prvog dana u tjednu u sebi nosi nerad ili praznovanje. Sve spomenuto povezano sa kršćanstvom vrlo jasno daje do znanja da se nedjeljom ne radi – „ne dela“.

Nepoštivanje nedjelje i psovka

Nedavno sam čitajući naišao na poruke Majke Božje u La Saletteu vezano uz nedjelju i psovku. La Sa Salette  je  selo u francuskom dijelu Alpa, u pokrajini Dauphine. Udaljeno je oko pet kilometara od grada Corpsa, koji se nalazi na pola puta između Gapa i Grenoblea. Selo La Salette je smješteno u dolini, ali je na nadmorskoj visini oko 1100 metara. U povijest Katoličke crkve to je selo ušlo 19. rujna  1846. godine. Toga se dana Majka Božja  ukazala djevojčici Melaniji Calavat (15) i dječaku Maksiminu Giraudu dok su na pašnjaku u nenaseljenom dijelu Alpa čuvali krave. Crkva je istraživala komisijski ovu karizmu i poruke, i priznala njihovu vjerodostojnost 16. studenog 1851. Melanija je kao redovnica u samostanu kraj Napulja 1878. godine dala svjedočanstvo o ukazanju Majke Božje u La Salettu i ponovila sadržaj Poruke. Papa Leon XIII. primio  je vidjelicu Melaniju u privatnu audijenciju 3. prosinca 1878. i odobrio novi Red Majke Božje.

Dio poruka Majke Božje u La Salette 1846. godine

• »Ako se moj narod ne želi podčiniti, ja sam prisiljena pustiti da padne ruka mog Sina. Ona je tako teška i tegobna, da je ne mogu više zadržati.
• Već dugo patim zbog vas. Ukoliko želite, da vas moj Sin ne napusti, ja sam dužna moliti ga bez prestanka. A vi ostali toga ne činite. Treba da mnogo molite i da dobro činite, ipak nikada ne biste mogli nadoknaditi patnju koju sam ja za vas preuzela.
• Dala sam vam šest dana da radite, a za sebe sam zadržala sedmi dan, ali se na to ne želi pristati. To upravo veoma otežava ruku mog Sina.
• Oni koji tjeraju kolica, ne znaju govoriti drugačije, a da u govoru ne spominju ime mog Sina.
• Ukoliko plodovi trule, to je samo zbog vas.
• Učinila sam da to vidite prošle godine na krumpiru; vi za to niste marili; naprotiv: kad ste vidjeli da je krumpir truo, vi ste psovali i spominjali ime mog Sina. Krumpir će i dalje trunuti, a za Božić ga više neće biti«.
• Gospođa nastavi: »Ako imate žita, ne treba da ga sijete. Sve što posijete, sve će to životinje pojesti; a, ako donese plod, sve će se u prah pretvoriti, kad ga budete vršili. Doći će velika glad. A prije nego dođe glad, malu djecu ispod sedam godina zahvatit će groznica i umirat će na rukama onih, koji će ih držati; ostali će ispaštati glađu. Orasi će biti rđavi, grožđe će trunuti«.
• Starješine, vođe Božjega naroda, zanemarili su molitvu i pokoru, te im je đavao zamračio rasuđivanje. Postali su zvijezde lutalice koje će đavao svojim repom povući u propast. Bog će dopustiti staroj zmiji da unese razdor među vladare, u sva društva i sve obitelji. Ljudi će podnositi tjelesne i moralne muke. Bog će čovječanstvo prepustiti njemu samome, te će poslat kazne koje će slijediti jedna za drugom nakon trideset pet godina.
• Čovječanstvo se nalazi na pragu najstrašnijih kazni i najtežih događaja. Čovječanstvo se mora spremiti na to da će se njime upravljati gvozdenom palicom, te da će morati piti iz čaše Božjega gnjeva.
• Zle knjige će preobilovati na zemlji, dok će dusi tmine posvuda širiti posvemašnju mlitavost u svemu što se odnosi na čašćenje Boga. Zlodusi će imati veliku moć nad prirodom gradit će se čak i crkve gdje će se služiti tim zlodusima. Zlodusi će prenositi neke ljude s jednog mjesta na drugo, a među njima i svećenike, jer neće biti vođeni dobrim duhom Evanđelja, a to je duh poniznosti, milosrđa i revnosti za slavu Božju.
• Namjesnik će moga Sina mnogo trpjeti, jer će Crkva kroz neko vrijeme biti prepuštena velikim progonima. Crkva će proživljavati strašnu krizu. Budući da će istinska vjera u Boga biti zaboravljena, svaki će pojedinac htjeti biti samostalan i nadmoćan u svome narodu. Dokinut će se građansko, kao i crkveno pravo. Gazit će se red i pravda, te će se susretati samo ubojstvâ, mržnja, zavist, laž i razdor, bez ljubavi prema domovini i obitelji.
• Sve će građanske vlasti imat jedan te isti plan, a to će biti ukinuti i uništiti svako vjersko načelo, kako bi se napravilo mjesta za materijalizam, bezboštvo, spiritizam te poroke svih vrsta.
• Priroda traži osvetu spram čovjeka, te podrhtava pri pomisli što se mora dogoditi zemlji natopljenoj zločinima. Drhti zemljo i vi koji se Kristovima zovete, a koji zapravo iznutra obožavate sebe, drhtite, jer će vas Bog predati Svome neprijatelju, budući da su sveta mjesta zahvaćena korupcijom..
• Godišnja doba će se izmijeniti, zemlja će donositi samo loše podove, zvijezde će izgubiti svoje redovite putanje, mjesec će odražavati tek blijedi crvenkasti sjaj. Voda i vatra izazvat će na zemaljskoj kugli trzaje i stravične potrese koji će gutati čitave planine i gradove. Rim će izgubiti vjeru i postati sjedištem Antikrista.
• Upućujem žurni vapaj zemlji. Pozivam istinske učenike živoga Boga koji vlada na Nebesima; pozivam istinske sljedbenike Krista koji je čovjekom postao, jedinog istinskog Spasitelja ljudi; pozivam svoju djecu, istinske vjernike, one koji su mi se predali kako bi ih Ja mogla odvesti svom Božanskom Sinu… Naposljetku, pozivam Apostole posljednjih dana, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru poradi svijeta i poradi sebe: u siromaštvu i poniznosti, u preziru i tišini, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i jedinstvu s Bogom, u trpljenju, svijetu nepoznati. Vrijeme je da izađu i svijet ispune svjetlom. Dođite i otkrijte se, kako biste bili moja dragocjena djeca. Ja sam na vašoj strani i u vama, pod uvjetom da je vaša vjera svjetlo koje vas rasvjetljuje u ovim nesretnim danima. Neka vas vaš zanos učini gladnima slave i časti Isusa Krista. Borite se, djeco svjetla, vi malobrojni koji vidite. Jer, sada je vrijeme svih vremena, konac svih konaca.“

Ovo je samo dio od velikog broja poruka Majke Božje u La Saletteu. One se odnose na razdoblje od ukazanja Majke Božje 1846. god., pa sve do kraja 19 stoljeća. Ali ako ih čitatelj pažljivo čita one se odnose i na naše vrijeme. Pogotovo u djelu koji se odnosi na (ne)poštivanje nedjelje, psovku, klimatske promjene, nepravilne izmjene godišnjih doba, potrese i drugo. Prema spomenutim porukama M.B., i porukama koje ovdje nisu navedene (ne)poštivanje nedjelje i psovka su dva velika čovjekova grijeha koja uzrokuju mnoga zla u narodu.

Vjerovati, ili ne vjerovati

Poruke Majke Božje u Lurdu, Fatimi, La Saletteu ili negdje drugdje nas katolike ne obvezuju da u njih trebamo vjerovati kao da su one dogma. Ali one su čovjeku vjerniku, Bogu odanom poticaj na razmišljanje vezano uz katoličku vjeru, na sve ono što jest i što nije u duhu katoličke vjere. Dakako da Tradicija Katoličke crkve pokazuje i dokazuje da Dan Gospodnji – Nedjelju treba svatko od nas ponaosob vrednovati. Ali isto tako da oni koji proklinju Boga i Svetinje ne mogu očekivati Božji blagoslov i njegovu zaštitu u ovom vremenu, a isto tako ni u budućnosti. Ispitajmo svoju savjest kako se odnosimo prema nedjelji i bogopsovki.

Molitva Gospi za zaštitu i utjehu

Djevice Marijo,

Majko Božja, budi mi zaštita i utjeha u svim mojim teškoćama na mom životnom putu. Ti si moja Gospa, u čijoj brižnosti uvijek pronađem utjehu.

Neka Tvoja milost i blagoslov uvijek budu sa mnom, da se osjećam sigurno i zaštićeno.

Daj da i moji voljeni i ja budemo vođeni Tvojom ljubavlju i dobrotom u svakom trenutku našeg života.

Tvoja nježnost i zaštita su neprocjenjivi, o Marijo, zahvalan sam na Tvojoj neumornoj svjetlosti koja me štiti i vodi kroz svakodnevicu života, na putu do Krista.

Amen.

 Hrvatsko nebo