Kako yugo-ljevičarska opozicija pomaže Plenkoviću pobijediti?

Šarena yugo-ljevičarska opozicija nedvojbeno pomaže Plenkoviću na dva načina, htjela to ili ne htjela shvatiti i priznati.

Prvi je način na koji mu pomaže taj da se uz Plenkovića, HDZ i njegovu vladu u velikoj mjeri sada ’lijepe’ kao ponovne pristaše i oni koji su politiku vladajućih do jučer oštro, žestoko i strasno kritizirali i odbacivali, iz mnogih razloga, a posebice zbog njezina ne-hrvatstva.

Kada prosječan hrvatski domoljub vidi tko sve i s kojim sve tezama udara na Plenkovića, iskreno se ustraši povratka yugokomunizma. Ustraši se da će na vlast doći još gori od onih kakvi su vlast imali do 1990. i kakvi su ju ponovno preuzeli 2000. I kaže sam sebi i drugima: Bolje i ovakav HDZ, bolje i koalicija s Pupovcem, Radinom i ostalima, bolje i globalizam i bezličnost i dženderizam i karijerizam i korupcija i sve ostalo nego da vlast preuzmu takvi. Bolje manje nego veliko zlo kakvo se pokazuje čim progovore Benčićka, Pejovićka, Oreškovićka, Matić i ostali iz tog društva, koje kipti od nesnošljivosti i mržnje.

Drugi je način samo pojavljivanje pred kamerama vodećih likova spomenute šarene protuhadezeovske opozicije iliti protimbe. Prosječnom odnosno većinskom normalnom Hrvatu, građaninu i čovjeku zaista se smuči kada ih sve vidi kao ekipu. Doslovce im se smuči život. Pa se i oni koji su izrazito ovakvi ili onakvi i veliki ljevičarski i ostali nezadovoljnici aktualne vlasti i njezinih marifetluka zapitaju: Za Boga miloga, zar ćemo državu predati na upravljanje takvima?! I oni i mnogi drugi pomisle si: Ako i jest pola toga od onoga što napadači govore istina o sadašnjoj vlasti pod ravnanjem AP-a, to je još mila majka u usporedbi s ovim što možemo očekivati od ovakve alternative. Možemo očekivati jedino diletantizam i kaos.

HDZ-ovi propagandisti sve te napade, prosvjede i pozivanje na izvanredne izbore razumiju različito.

Jedni, poput stanovitoga Marka Curaća na portalu hkv.hr, pozivaju na pravi „križarski rat“ protiv takvih destruktivaca i „državnih neprijatelja“. Takvi poput njega, kao što se vidi iz večerašnjeg mu (nedjelja, 18. veljače) komentara, spremni su orkestrirane napadače, političare i njihove medijske pokrovitelje i promicatelja progoniti ognjem i mačem, e da bi zaštitili HDZ od ove bezobrazne ujdurme. Spremni su ih i „hapsiti“, kao u neka prijašnja vremena, ne samo ona prije 1990.

Drugi, inteligentniji, trljaju ruke i uglavnom šute, osim ako dobiju nalog govoriti. Oni su svim tim „orkestriranim“ napadima u osnovi potiho zadovoljni. Zašto? Zato što razumiju ona oba razloga zadovoljstva koja su već navedena.

Istina, i jedni i drugi osjećaju oko srca strah i zebnju. Nikad se naime ne zna što sve iz ovoga može ispasti i hoće li Plenković skupiti potrebnu većinu. Ako do jeseni on još bude to što je sada i gdje je sada. No oni inteligentniji znaju da opozicijsko cirkusiranje i harangiranje pomaže HDZ-u zadržati vlast ili bar osvojiti vrlo visok postotak glasova onih birača koji nakon svega uopće izađu na izbore. Takvo nastupanje ljevičarskih ’aveti prošlosti’, koje  i izgledaju jako antipatično čak i same sebi, pomaže HDZ-u više od bilo koje, ma koliko skupo plaćene kampanje protiv njih. A kamoli od križarskog rata i politike „hapšenja“.

Hrvatsko nebo