Opća audijencija/Mane i vrline – acedija

Papa Franjo nastavio je na redovnoj općoj audijenciji srijedom 14. veljače niz kateheza na temu “Mane i vrline”, posvetivši osmu katehezu acediji – to jest lijenosti kad osoba u duhovnom smislu, zbog udobnosti i pretjeranog sebeljublja, ne poduzima ništa za unaprjeđenje svoga duhovnog života, a koja se ubraja među teške grijehe.

Kako je objasnio Sveti Otac, u popisu grešnih mana pojam „acedija“ često se zamjenjuje drugim mnogo češće korištenim pojmom, a to je lijenost. „Zapravo, lijenost je više posljedica nego uzrok. Kad je neka osoba besposlena, indolentna, bezvoljna, kažemo da je lijena. Ali, kao što uči mudrost drevnih pustinjskih otaca, često je korijen te lijenosti acedija, što doslovno na grčkom znači ‘nebriga’. To je vrlo opasna napast s kojom nema šale. Tko postane njenom žrtvom nekako kao da ga shrva želja za smrću: osjeća odbojnost prema svemu; odnos s Bogom postaje mu dosadan; čak i najsvetiji spisi, koja su mu nekoć grijali dušu, sad mu se čine potpuno beskorisnima. Čovjek počinje osjećati žal za prošlim vremenom i mladošću koja je nepovratno prošla. Acediju se naziva ‘podnevnim demonom’: obuzme nas usred dana, u jeku svakodnevnih obaveza i poslova, a sati pred nama izgledaju monotoni, nemogući za preživjeti. U poznatom opisu monah Evagrije ovako predstavlja tu napast: ‘Pogled čovjeka koji pati od acedije stalno je uprt u prozor, a u svom umu on mašta o posjetiteljima […] Kad čita, često zijeva i lako ga svlada san, trlja oči, krši ruke i, kad digne oči od knjige, gleda u zid; zatim se ponovno vraća knjizi i još malo čita […]; napokon, nakon što mu glava klone, podmetne knjigu pod nju i zaspi laganim snom, dok ga glad ne probudi i ne natjera da zadovolji svoje potrebe’; u zaključku, ‘lijen čovjek ne izvršava hitro i spremno Božje djelo’“, citirao je poglavar Katoličke Crkve.

„Suvremeni čitatelji u tim opisima naziru nešto što jako podsjeća na zlo depresije, bilo s psihološkog bilo s filozofskoga gledišta. Naime, za onoga koji je obuzet acedijom, život gubi smisao, molitva postaje dosadna, svaka bitka se čini besmislenom (…) U vezi s tom grešnom manom, za koju shvaćamo da je vrlo opasna, duhovni učitelji pružaju različite lijekove. Želim istaknuti ono što mi se čini najvažnijim i što bih nazvao strpljivošću vjere. Premda kad ga ošine bič acedije čovjek želi biti ‘negdje drugdje’, pobjeći od stvarnosti, treba, naprotiv, smoći hrabrosti ostati i prihvatiti svoj ‘ovdje i sada’, svoju situaciju kakva ona jest, Božju prisutnost. Monasi kažu da je za njih najbolja učiteljica života njihova izba, zato što je to mjesto koje ti konkretno i svakodnevno govori o tvojoj ljubavnoj priči s Gospodinom. Zloduh acedije želi uništiti upravo tu jednostavnu radost toga ‘ovdje i sad’, tu zahvalnu zadivljenost stvarnošću; želi te uvjeriti da je sve uzalud, da ništa nema smisla, da se ne vrijedi brinuti ni za što i ni za koga“, kazao je Papa.

Objasnio je da kada se u životu susreće ljude koji „boluju od acidije“, za njih se kaže: „Ovaj je baš dosadan!“ „Ne volimo biti s njima; ljudi koji također imaju stav dosade koji šire oko sebe – to je acedija. Koliki su samo, postavši žrtvama acedije, nošeni nemirom bez lica i imena, bezumno napustili put dobra kojim su krenuli! Borba protiv acedije je presucddna bitka, koju se mora dobiti pod svaku cijenu (…) Vjera, mučena kušnjom acedije, ne gubi na vrijednosti. Štoviše, to je prava vjera, čisto ljudska vjera, koja unatoč svemu, unatoč tami koja je zasljepljuje, ipak ponizno vjeruje“, poručio je, među ostalim, papa Bergoglio.

Nakon kateheze i pozdrava, podsjetio je kako je započela korizma. „Oraspoložimo se da to vrijeme iskoristimo kao priliku za obraćenje i unutarnju obnovu u slušanju Božje riječi, u brizi za braću i sestre kojima je to najpotrebnije“, pozvao je, prenosi IKA.

nedjelja.ba / Hrvatsko nebo