SVETAC DANA “Sveti Ivan Bosco”

S devet godina imao je prvi od niza realističnih snova koji će kasnije utjecati na njegov život. U tome snu vidio je mnoštvo dječaka koji su psovali dok su se igrali. Među njima je zatim vidio veličanstvenog muškarca i ženu. Muškarac mu je rekao da će blagošću i milosrđem osvojiti te mlade ljude. Zatim mu je gospođa rekla da bude jak, ponizan i neslomljiv. Kad vrijeme dođe, sve će shvatiti. Nedugo potom sreo je putujući cirkus, gdje su ga zadivili njihovi trikovi i akrobacije. Odlučio ih je i sam naučiti, kako bi privukao druge i zadržao im pažnju. Tako je mladi Ivan prijateljima nedjeljom priređivao predstave, nakon kojih bi im izrecitirao propovijed koju je čuo ranije tog dana. Te bi predstave potom završavao molitvom. Predstave su se ponavljale kroz neko vrijeme, postigavši veliki uspjeh, i za to je vrijeme Ivan osjetio poziv za svećeništvo.

Međutim, u toj svojoj želji da bude svećenik, naišao je na gotovo nepremostivu zapreku. Ivan je bio siromašan i nije si mogao priuštiti obrazovanje za svećenika. Providnost se opet umiješala pa je našao nekog svećenika koji je pristao poučavati ga i dati mu nekoliko knjiga. Starija braća nisu blagonaklono gledala na njegovu želju da bude svećenik. Ivan je bio odlučan i, u dobi od dvanaest godina napustio je kuću da bi se zaposlio u nekom vinogradu. Tamo je radio dvije godine, dok nije susreo don Josipa Cafassa, svećenika koji mu je bio voljan pomoći, a koji je i sam kasnije proglašen svecem zbog svoga rada s osuđenicima i zatvorenicima. Konačno je Ivan 1835. primljen u sjemenište i nakon šest godina studija zaređen za svećenika 1841.

Prva služba bila mu je u Torinu, gradu koji je bio u zamahu industrijalizacije, tako da je imao i svoje siromašne kvartove i mnoštvo siromašnih. Upravo je u tim najsiromašnijim dijelovima grada Bosco počeo svoj rad sa siromašnom djecom.

Posjećujući zatvore, uočio je u njima velik broj dječaka u dobi od 12 do 18 godina, koji su tamo boravili u strašnim uvjetima. To ga je potaklo da pokuša sve kako drugi dječaci ne bi završili ondje. Obilazio je ulicama siromašnog dijela grada, susrećući mladiće i dječake u njihovom okružju, i nastojeći ih nenametljivo evangelizirati. Međutim, Don Bosco se nije brinuo samo za njihove duše. Nastojao im je naći i posao i odgovarajući smještaj. U tome poslu pomagala mu je i majka, koju su uskoro svi počeli zvati “Mama Margarita”. Nastojao je u pregovorima s majstorima popraviti i status šegrta, koji je tad bio jako loš, i u tome je postigao sjajan uspjeh. Kod mladića s kojima se susretao trudio se pobuditi i njegovati zvanje, ako bi osjetio da ga imaju, i pratio bi ih sve do svećeništva.

Don Bosco 1859. ustanovljuje Družbu svetog Franje Saleškog ili salezijance, s izričitom namjerom brige za mlade i rad s njima. To je i danas glavna misija salezijanskih redovnika. U godinama koje su uslijedile, don Bosco je uz pomoć svoje Družbe još više proširio svoju misiju. Don Boco je umro 31. siječnja 1888. godine. Blaženim ga je proglasio papa Pio XI. 1929., a kanoniziran je 1934. godine. Sveti Ivan Bosco zaštitnik je naučnika, urednika i izdavača, školske djece, mađioničara i maloljetnih delinkvenata.