Migracije – rat drugim sredstvima?

„Orbanizacija“ Europe, ipak…

I, ma koliko politički korektni (…) Europljani nastojali okačiti zvono na predsjednika mađarske Vlade, sad već mnogi idu njegovim stopama. U Njemačkoj, nekoć glasovitoj po politici (širom) „otvorenih vrata“, već ima (ozbiljnih) zagovaratelja prisilne deportacije migranata.

Jedan je Milanović, ne, doduše, ovom prigodom sveprisutni Zoran, nego Marko, prošloga tjedna u Hrvatskom saboru podsjetio na Viktora Orbana u najboljim danima, i to govoreći na goruću temu u Hrvata – uvoz radne snage. „Mlade i radno sposobne Hrvate i Hrvatice raselili ste svojim politikama i korupcijom, a kao zamjenu uvozite jeftinu radnu snagu iz kulturološki neprihvatljivih zemalja kako bi krpali svoj propust“, obrecnuo se taj zastupnik na vladajući HDZ i pripadajuće mu satelite tijekom aktualnoga sata.

Nisu svi teroristi, ali…

I, jasno, nisu ni oni ostali dužni tome zastupniku Hrvatskih suverenista. Tako je akademik Željko Reiner, prilično uznemiren, što mu inače nije karakterna crta, uzvratio kako nije vjerovao da će nešto ovakvo čuti na Trgu Sv. Marka. A hadezeov, neki kažu nažalost, ključni partner Milorad Pupovac (SDSS) – također, malo ganut, malo iznerviran – drži kako je rasprava (tvrdnja) o tomu tko ovdje pripada kulturološki ili ga se pak automatski identificira s terorizmom apsolutno nedopustiva. Slijedom čega su suverenisti bili prinuđeni pravdati se kako nikoga nisu (automatski) proglašavali teroristom te, kako – za što su ih, također, neki optuživali – ne misle da bi hrvatski vojaci na hrvatskim granicama trebali pucati po migrantima. Iako se u dijelu Europe, pa i hrvatskom susjedstvu, afirmirala teza kako je migrantski pritisak u biti rat drugim sredstvima.

Ono što oni predlažu samo je da Hrvatska vojska pomogne policiji u zaštiti hrvatskog teritorija. „Nije svaki migrant terorist, ali postoje terorističke organizacije kojima je cilj ući u Europu preko ilegalnih migracijskih putova“, obrazlaže svoj stav Milanović Litre.

Relevantnost rečenom (vladajućem) tandemu politički korektnih (…) Hrvata daje samo to što su saborski zastupnici. Po prirodi svoga posla, međutim, „slučaj migranti“ promatraju više-manje na teorijskoj razini. Ušuškani u saborske klupe i sa (sigurne) distance, ne znajući, naime, dovoljno dobro situaciju na terenu. Medijska izvješća, uostalom, govore kako se stanovnici Karlovačke i Primorsko-goranske županije te – čak! – južnih dijelova Zagreba ne osjećaju sigurno, boje se za svoju djecu i svoju imovinu. U prilog čemu ide i prošlotjedno izvješće HRT-a iz zagrebačke Gajeve ulice. Tako su primjerice u ponedjeljak zaštitari na vratima zgrade u toj središnjoj gradskoj ulici spriječili useljenje stranih radnika.

Uranili, zoru prevarili!

Poslovni prostor od 202 m² naprosto je preko noći prenamijenjen u stambeni – ubačeno je 40 kreveta na kat. Dakle, najmodavac je kanio useliti 80 novih stanara. Inače, treći kat koji je, eto, bio namijenjen za nesuđene najmoprimce ima crvenu naljepnicu i vrlo je upitne statike nakon nedavna katastrofalnog potresa. Cijena najma, po aktualnim zagrebačkim prilikama, je 230 – 250 eura po radniku. Pa, dok statika izdura… Inače, pravilnik MUP-a o smještaju stranih radnika je u izradi. Uranili, zoru prevarili!

I kako smo ovdje već spomenuli mađarskog premijera, koji svakoga dana ima sve više razloga likovati, poručujući: „Što sam vam govorio?!“, kažimo kako se, dok su se u Zagrebu koplja lomila, u Budimpešti sastao sa slovačkim kolegom Robertom Ficom. Bila je to prigoda da dvojica premijera izraze svoje neslaganje zbog, vele, superdržavnih inicijativa u Bruxellesu da se legitimira ilegalna migracija. Inače, policije ovih dviju zemalja iznimno dobro surađuju u zaštiti zajedničke granice – još od vremena kada je Orban upozoravao na prijeteći problem, slijedom čega Mađarska (pa ni Slovačka) nemaju naročitih problema s migrantima.

I, ma koliko politički korektni (…) Europljani nastojali okačiti zvono na predsjednika mađarske Vlade, sad već mnogi idu njegovim stopama. Francuska, zemlja u kojoj je, kako ovih dana pišu tamošnji mediji a prenosi Večernji list, svaki deseti stanovnik migrant i koja ima golem problem s integracijom migranata i njihovih potomaka, bjelodano svjedoči o „orbanizaciji“ (i stare) Europe.

I Francuzi progledali

Francuski je Parlament, naime, prihvatio novi zakon o migracijama koji znatno pooštrava uvjete doseljavanja u Francusku i pravila za nezakonite migrante. Primjerice, uvedene su migracijske kvote i ograničavaju se socijalne beneficije za migrante koji će morati biti legalno prijavljeni u Francuskoj pet godina ili raditi 30 mjeseci kako bi se kvalificirali za odgovarajuće socijalne naknade. Ograničava se, također, i poznato načelo ius soli, zapravo stjecanje državljanstva rođenjem, po kome djeca rođena u Francuskoj automatski „postaju Francuzi“.

Prema novom zakonu, tinejdžeri migrantskog podrijetla kada budu između 16 i 18 godina, morat će zatražiti državljanstvo, ali državljanstvo će biti uskraćeno onima koji su osuđeni za kaznena djela. Istina, francuska se ljevica protivila ovomu, ali su ih zastupnici vladajuće stranke predsjednika Emanuela Macrona, konzervativnih Republikanaca te krajnje desnog Nacionalnog okupljanja (RN) uvjerljivo nadglasovali, slijedom čega je Marine Le Pen slavodobitno obznanila kako je riječ o ideološkoj pobjedi.

Nije, međutim, ni Francuska – „najgora“. Još potkraj listopada prošle godine Njemačka je navijestila uvođenje radne obveze za podnositelje zahtjeva za azilom, i to odmah nakon dolaska iz prihvatnih centara u gradski smještaj, stoji u dokumentu koga su premijeri saveznih pokrajina potkraj godine poslali Saveznoj vladi. Ukratko, čekanje na, primjerice, tečajeve jezika i integracija ne smije više biti razlog za odlaganje integracije u tržište rada“, navodi Augsburger Allgemeine Zeitung, dodavši kako ove (drastične) promjene migracijske politike u Njemačkoj podržava i Socijaldemokratska partija Njemačke.

Raste popularnost AfD-a

Uz to, dio rečenoga dokumenta premijera saveznih pokrajina, koje su odgovorne za smještaj i zaštitu izbjeglica, vjerojatno bi potpisao i, po nekima, sporni mađarski premijer. Predlaže se, naime, uvođenje bonova za hranu i potrepštine umjesto novca. „Uvođenjem novčane karte za hranu i robu spriječio bi se odljev novca u inozemstvo“, kazao je, kako prenosi Hina, ministar unutarnjih poslova središnje njemačke Savezne Pokrajine Tiringije Georg Maier. Prema procjeni njemačkih, ali i europskih medija, politika prema useljenicima postala je jedna od najvažnijih unutarnjopolitičkih tema u Njemačkoj, poglavito nakon sve veće popularnosti desno-populističke Alternative za Njemačku (AfD).

Na krilima činjenice kako ima sve više pristaša, AfD je potkraj prošle godine okupio bezmalo kompletnu ekstremnu desnicu kako bi razmotrili planove za deportaciju milijun migranata iz Njemačke. Prije 20-ak dana medijska je kuća Correctiv otkrila detalje desničarskog summita u Potsdamu održanog lani u studenome, a na kome su sudjelovali članovi AfD-a, neki članovi SDU-a te konzervativna grupa Werteunion. Zapravo, čelnik austrijskog desnog pokreta Identitarian Martin Selner potvrdio je da je uistinu bilo riječi o deportaciji za koju je, doduše, korišten eufemizam – remigracija. Pri čemu – ovoga puta bez eufemizma! – nije isključena ni sila. A, po otkriću Correctiva, tri su ciljane skupine: tražitelji azila, stranci s pravom ostanka i „neasimilirani građani“.

Ta je okolnost bila povod da sredinom siječnja tisuće ljudi, uključujući i njemačkog kancelara Olafa Scholza i ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock, iziđu na ulice predgrađa Berlina kako bi prosvjedovali protiv ekstremizma krajnje desnice. Štoviše, gradonačelnik Potsdama Mike Schubett kazao je kako desničarski planovi podsjećaju na najmračnije poglavlje njemačke povijesti. Što, međutim, nije utjecalo na pad popularnosti AfD-a. Dapače!

Uza sve rečeno valja kazati i kako je Danska uvela nultu stopu azila za one zemlje za koje je ocijenila da više nemaju problem s ratom; Italija i Slovenija izvele su vojsku na granicu… Tako je sad već bjelodano kako je vrijeme glasovitih (širom) „otvorenih vrata“ Angele Merkel zameo vjetar. I ne, vidjeli smo, samo u Njemačkoj.

Velike teme…

Migrantska se politika pak ne može promatrati bez one – demografske. Zapravo, može, ali je to onda – pogrešno. O čemu je nedavno u Glasu Koncila govorio akademik Anđelko Akrap. Referirajući se na aktualno hrvatsko medijsko (pa, dakle, i društveno) ozračje, kazao je kako su sve prisutnije teme o svjetskim problemima na koje, inače, Hrvati kao malobrojni narod nemaju gotovo nikakva utjecaja te kako se na taj način bježi od stvarnih hrvatskih problema. Iz dana u dan se, drži taj akademik, piše o nestašici radne snage, a tek onako usput o potrebi zaustavljanja demografske erozije.

„Nije preteška riječ ako kažemo da sadašnje iseljavanje ima učinke gospodarske i demografske kataklizme jer je iz ostarjele hrvatske dobne strukture u relativno kratku roku jednostavno ‘isisano’ više od 300 000 osoba u najvitalnijoj životnoj dobi“, tvrdi Akrap.

Istovremeno, prema podatcima s kraja prošle godine u Bosni i Hercegovini, u odnosu na posljednji popis stanovništva, broj stanovnika se smanjio za više od 152 300, ili 4,31%. A ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić naglašava kako je kroz ovu zemlju (samo) prošle godine prošlo više od 70 000 migranata, a otprilike njih polovica ostala je u BiH. Ove bi se godine trebao promijeniti Zakon o azilu jer je to područje među 14 prioriteta koje BiH mora ispuniti na (famoznom…) europskome putu. Preporuka je Europske komisije kako je potrebno osigurati efikasnu koordinaciju upravljanja granica i na svim razinama osigurati funkcioniranje sustava azila.

BiH, međutim, nema problem s „kulturološki neprihvatljivim migrantima“, jer su oni u nas u nekoj vrsti čekaonice ne bi li se kako probili do zapadne Europe. Njemačke ponajprije. No, vidjeli smo, i tamo im spremaju novi paket – dobrodošlice. Što bi ih možda neplanirano moglo zadržati ovdje otkud godinama bježi i domicilno, naročito mlađe, stanovništvo. Znakovito, i u nas se, kao, eto, i u Hrvatskoj radije govori o velikim temama: rusko-ukrajinskom ratu, krizi u Gazi – a, evo, počeo je i iransko-pakistanski sukob. Brigama nikad kraja…

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

nedjelja.ba / Hrvatsko nebo