Antikulturno ZLO zvano ‘ORJUNA’ osnovana je 25.1.1921…(Organizacija jugoslavenskih nacionalista) ekstremna teroristička protuhrvatska organizacija nastala s ciljem zaštite nakaradne unitarističke jugoslavenske države
Vrijeme:7 min, 26 sec
Ostatci ove prljave organizacije i nakaradne ideološke paradigme i danas su vidljivi u RH
Antikulturno ZLO zvano ‘ORJUNA’ (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) ekstremna teroristička protuhrvatska organizacija nastala s ciljem zaštite nakaradne unitarističke jugoslavenske države, osnovana je 25.1.1921.
Osnovana je pod imenom “Jugoslavenska napredna nacionalistička omladina”. Usko je surađivala s četnicima i jugoslavenskom vojskom; zahvaljujući toj suradnji dobivali su tijekom 1920-ih godina oružje, mogli su se održavati vojne vježbe i nekada provoditi terorističke akcije protiv hrvatskih rodoljuba Ostala je općenito poznata pokratica “ORJUNA”. Njezini članovi, a onda i drugi antikulturni nasilnički jugoslavenski i jugoslavensko-integralistički, monarhistički članovi zvani su “orjunaši”.
Orjunaški zločinci bili su zagovornici koncepta autoritarne države suprostavljene demokraciji i parlamentarizmu, te su – posve slično fašistima i nacistima – imali dobro uvježbane i organizirane naoružane skupine (“akcijske čete”) za pritisak i teror Makar zabranjen 1929. godine tijekom šestosiječanjske diktature (kada je država raspustila većinu građanskih udruga), njezino članstvo je ostalo u prisnim odnosima sa zločinačkim jugoslavenskim državnim aparatom, au Drugome svjetskom ratu su u značajnom broju stupali u četničke postrojbe – te je u Dalmaciji bilo više četničkih postrojbi popunjenih uglavnom Hrvatima – orjunašima. Osnovana 25. siječnja 1921. godine u Splitu pod imenom Jugoslavenska napredna nacionalistička omladina; ime je promijenjeno u svibnju 1922.godine, kada dobije novi statut i prestaje okupljati samo “omladinu”.
Osnivači ove ogranizacijske nakaze bili su skupina mlađih sljedbenika Svetozara Pribićevića (zadrtog velikosrbina), pripadnici borbenog krila Demokratske stranke; službeni vođa ORJUNE bio je Milan Pribićević, 2 godine mlađi Svetozarov brat (1877. – 1937.) Stranka je na izborima za ustavotvornu skupštinu takozvane “Kraljevine SHS” 1920. godine snažnim promoviranjem jugoslavenstva osvojila većinu glasova Srba prečane te dio glasova Hrvata, osobito u Dalmaciji, koji su težili snažnoj državi koja bi ih zaštitila od Italije.
Značajnu ulogu u osnivanju Orjune imala je skupina Hrvata prebjeglih s područja koja je nakon Prvoga svjetskog rata pripojena Italiji.
U veljači 1922. godine na čelu joj dolazi književnik dr. Mirko Korolija, kojeg srdačno prima takozvani “kralj”, Aleksandar I. Karađorđević. Poticaj za osnivanje Orjune bio je donošenje Obznane, kojom je zabranjen rad Komunističke partije Jugoslavije.
Orjuna je osnovana s ciljem borbe protiv snaga koje ugrožavaju novu državu: komunizma i “separatizma”, odnosno hrvatskog nacionalnog pokreta uopće.
Kao i Demokratska stranka, zastupa centralističko (unitarističko) uređenje države i ideologiju “integralnog jugoslavenstva”: svi Jugoslaveni čine jedinstvenu naciju, u kojoj se postupno trebaju izgubiti posebnosti tri postojeća “plemena”. Središnji ideološki koncept Orjuninog unitarnog jugoslavenstva bilo je stvaranje nove unitarne (jugoslavenske) IZMIŠLJENE nacije Protuhrvatstvo ovih nakaza proizlazi iz vrednovanja hrvatskoga nacionalnog identiteta kao nepodobnog za oblikovanje jedinstvene jugoslavenske nacije. Uz naravno, obveznu favorizaciju srbskog nacionalnog mentaliteta Orjunaški antikulturni prljavi zlotvori su u Osijeku 1923. godine izveli atentat i usmrtili hrvatskog aktivista Stjepana Veselića , bacili bombu na tiskaru Hrvatskog lista i srušili Frangeš-Mihanovićev spomenik Umirućem domobranu Orjuna se od početka služila političkim nasiljem i terorom protiv političkih protivnika. Članovi su organizirani u desetine, koji poduzimaju batinaške napade Nisu stali samo na tome: prigodom rudarskog štrajka u Trbovlju (Slovenija ) 1924. godine Orjunaši su bombama i revolverima napali radnike i zapalili Radnički dom.
U doba izbora često napadaju i sve skupove hrvatskih stranaka
Česti su ulični sukobi ORJUNA-e s organizacijom Hrvatska nacionalna omladina (HANAO
Orjunaški primitivci napadali su također stranke i organizacije nacionalnih manjina: Nijemaca, Mađara i Rumunja!
Orjunašku bandu financira i tzv. pokrajinska vlada za Hrvatsku i Slavoniju iz fondova za “Istru i nacionalnu propagandu”. Orjunaši surađuju s četničkim organizacijama i militarističkom Narodnom obranom. Po mnogo čemu je imala karakteristike fašističkog pokreta.
Zagovarala je rasno i integralno jugoslavenstvo, a neistomišljenike je tjelesno i oružano terorizirala, a ideološki je zahtijevala istrijebiti sve “elemente koji koče državno postojanje i narodno jedinstvo”
Veliku i posebnu mržnju prljava ORJUNA je pokazivala prema ustanovama, organizacijama i osobama koje su im ideološki bile suprotne, posebice prema kleru, frankovcima, separatistima, komunistima, Trumbiću i Radiću, jer su se isti odupirali velikosrpskoj dinastičkoj hegemoniji
Svojstveno im je veličanje srbstva u kulturnom i političkom smislu, Srbije u kojoj vide mesijansku ulogu, odanost dinastiji i Kralju (Kraljevine SHS, op.a.) kojega su nazivali i smatrali “velikim genijem, najsjajnijim simbolom, idealom vaskresenja i vladarom nedostižnih moralnih visina”
Jedna od upadljivih i značajnih osobina orjunaša, kako ondašnjih, tako i njihovih kasnijih sljedbenika po ponašanju, je ta što su se držali svake ideje koja je negirala hrvatsku državnu ideologiju
Prema gradu Zagrebu, koji je predstavljao moguće središte hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta, osjećaju gađenje i upravljaju mržnju prema njemu, a s druge strane zagovaraju potpunu odvojenost Dalmacije, koju ne smatraju hrvatskom pokrajinom
Ideološki su pokazivali neke istovjetnosti s autonomašima i talijanašima iz Austro-Ugarske “Slaveni možda, Hrvati nikada”
Od početka je ORJUNA razvila najužu suradnju s četničkim pokretom.
Najistaknutiji četnički vojvode Kosta Pećanac i Ilija Trifunović-Birčanin sudjelovali su u ORJUNI koja ih 1924. godine obojicu imenuje za “velike čelnike”.
Postojali su i izravni kontakti s fašistima.
Tako se npr. dr.Mirko Korolija, predsjednik JNNO od veljače 1922. godine i kasnije Orjune, javno hvalio svojim dopisivanjem s Benitom Mussolinijem
Osim Dalmacije, uporišta ova organizacija je imala i u Sloveniji
U Srbiji ima izvjesno uporište među studentima beogradskog sveučilišta; izvan njega nema veće značenje. Vladajuća Narodna radikalna stranka osnovala je organizaciju Srpska nacionalna omladina (SRNAO) kao protutežu pokretu integralnog jugoslavenstva.
Nakon raskola u Demokratskoj stranci 1924. godine, većina članova Orjune podržalo je vođu prečana Svetozara Pribićevića. Na parlamentarnim izborima 1925. i 1927. godine podržavali su kandidate njegove Samostalne demokratske stranke.
Vodstvo ORJUNE nije podržalo drastični politički zaokret Pribićevića koji ubrzo nakon izbora 1927. godine sklapa sporazum sa Stjepanom Radićem (Seljačko-demokratska koalicija). Ostaju vjerni starom opredjeljenju i metodama.
Cyprian P. Blamires u svojoj Enciklopediji svjetskog fašizma iz 2006. predstavlja ORJUNU kao “najizrazitiji fašistički pokret u Jugoslaviji”, čija je ekstremna nasilnost i samovolja u poduzimanju militantnih akcija naposljetku potaknula jugoslavenske vlasti da je od 1925. izvrgnu pritiscima, a naposljetku raspuste 1929.
Orjuna je pozdravila “Šestojanuarsku” diktaturu, ali je ipak bila zabranjena, zajedno sa svim “plemenskim” strankama i organizacijama. Takozvani “kralj” Aleksandar I. Karađorđević odrekao se njihovih usluga jer su bili omrznuti, ali ne i njihovih ideja i metoda.
“Integralno jugoslavenstvo” proklamirano je kao službena državna ideologija, a politički teror države (koji je i ranije postojao) sustavno je organiziran. Međutim, od izvorne zanesenosti jugoslavenskom idejom nije u stvarnosti ostalo ništa: to je sada samo maska za velikosrbske koncepcije; to je Valja primjetiti kako su vlasti u isto vrijeme raspustili i »Udruženje srpskih četnika Petra Mrkonjića za Kralja i Otadžbinu« – ne zato što su bile protiv djelovanja četništva (dapače, bila je to jedna od rijetkih udruga političkog karaktera, također bio razlog za zabranu Orjune). koja nije raspuštena ), nego zato što su htjeli da se svi četnici ujedine u “izvorno” četničko “Udruženje četnika za slobodu i čast otadžbine” – kojega je 1921. godine u Srbiji osnovana Demokratska stranka – dakle ista stranka koja je iste te godine bila osnovala i ORJUNU.
Članovi ORJUNE su jednostavno upućeni neka se pridruže jedinstvenom monarhističkom četničkom pokretu – što su oni redom i učinili, te su se poslije u II. svjetskom ratu u znatnom broju (i etnički Hrvati, poput Grge Angjelinovića) djelatno priključili četničkim postrojbama. Najugledniji četnički vojvoda Ilija Trifunović-Birčanin je 1941. godine iz Srbije došao u Split – grad u kojem je bilo najveće orjunaško uporište – kako bi uspostavio kolaboraciju s Talijanima, te uspostavio važno četničko zapovjedništvo u Splitu (koje je, kolaborirajući s Talijanima kontaktiralo is Britancima , koji su Birčaninu podmornicom poslali radio stanicu kojom je on održavao vezu s izbjegličkom vladom u Londonu, koja je u Birčaninu imala najveće povjerenje) i osnovao više četničkih postrojbi sastavljenih od Hrvata – orjunaša Odvratno!
Djelovanje Orjune i kasnije četnika u Splitu aktivno su podupirali književnici, poput Nike Bartulovića, Đure Vilovića, Mirka Korolije, Ćire Čičin-Šaina, Sibe Miličića i drugi. Redovito su pisali ekavicom. Bivši katolički svećenik Đuro Vilović radio je u stožeru Draže Mihailovića. U Splitu je tada djelovao Četnički odbor predvođen vojvodom Ilijom Trifunovićem – Birčaninom. Načelnik njegovog stožera bio je Radovan Ivanišević. Procjenjuje se kako je među četnicima tada bilo više od dvije tisuće Hrvata. Zapravo IZRODA! Tijekom Drugog svjetskog rata priključili su se redovima vojske Draže Mihailovića također i brojni Hrvati , Slovenci pa čak i bosanski muslimani – uglavnom članovi akcijskih četa Orjune. Osobe poput Zvonimira Vučkovića Feliksa zauzimale su ključna mjesta u četničkoj hijerarhiji. Zvonimir Vučković bio je zapovjednik Prvog ravnogorskog korpusa, nosio je naslov četničkog vojvode i bio Mihailovićev bliski suradnik.
Stanoviti broj Hrvata iz Dalmacije vjernih (srbskom) takozvanom “kralju” osnovao je Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenski bataljon i Odred vojvode Birčanina, koji djeluju u sklopu Dinarskog četničkog korpusa na čelu sa srpskopravoslavnim raspolaganjem Momčilom Đujićem. Dalmatinsko orjunaštvo koje je izvorno u velikoj mjeri bilo motivirano traženjem snažne južnoslavenske protuteže talijanskim posezanjima na Jadranu, zajedno s drugim četnicima je tijekom Drugog svjetskog rata naveliko surađivalo s talijanskim fašistima – s čijom je ideologijom i političkim metodama zapravo i imalo mnoge sličnosti.
Ostatci ove prljave organizacije i nakaradne ideološke paradigme i danas su vidljivi u RH…
(Djelomični Izvori-/hr.wikipedia.org-historija-info)
domoljubni.hr / Hrvatsko nebo
