Izetbegović bestidno laže, čak i o presudi Ustavnog suda po apelaciji njegovog oca Alije

Bakir Izetbegović, lider oporbene SDA, bremenite brojnim kriminalnim i korupcijskim aferama, ponovo, po tko zna koji put, laže. I lažima pokušava srušiti dogovor čelnika vladajuće koalicije postignut, istina ne još i potpisan, prošlog četvrtka u Laktašima. Izetbegović pri tom svoj hegemonistički pristup predstavlja kako nešto što je ne samo nacionalni interes Bošnjaka, probosanskih snaga i države, već i u skladu s Ustavom.

“HDZ je, kaže Izetbegović, u intervju njemu bliskom Faktoru, imao različitih prijedloga i oni su uvijek polazili od pogrešne i protuustavne pretpostavke da tri člana Predsjedništva BiH predstavljaju tri konstitutivna naroda, da Hrvat u Predsjedništvu predstavlja Hrvate pa ga oni trebaju i izabrati. -To nije tako, ma kako to nekome logično zvučalo, i presudu po tom pitanju je donio Ustavni sud BiH 2000. godine. Srbin, Bošnjak i Hrvat u Predsjedništvu predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane, i svi građani moraju imati utjecaj na njihov izbor. Sva tri člana Predsjedništva moraju ovisiti o izbornoj volji svih građana, ne samo o volji birača iz jednog konstitutivnog naroda, tvrdi Izetbegović.

Sve što je čelnik SDA izrekao je gola laži i prozirni pokušaj obmanjivanja javnost kako bi se osujetila realizacija dogovora lidera Trojke, HDZ-a i SNSD-a. Upravo suprotno Izetbegovićevim tvrdanjama Ustavni sud BiH po apelaciji njegovog oca Alije 2000-te godine u presudi U-5/98 eksplicitno je naveo kako je konstitutivnost (ustavotvornost) tri naroda “natkrovljujuće načelo” Ustava BiH. A Konstitutivnost podrazumijeva i zahtjeva;

-legitimno predstavljanje
-međusobnu jednakopravnost tri konstitutivna naroda.

Državni i entitetski domovi (konstitutivnih) naroda i tročlano Predsjedništvo BiH su izborna tijela koja je Ustav BiH namijenio legitimnom predstavljanju međusobno jednakopravnih konstitutivnih naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Stoga svaki konstitutivni narod mora u Izbornom zakonu BiH imati zajamčeno pravo i mogućnost samostalno izabrati svoje predstavnike u ta tijela. Svako kršenje toga prava istovremeno krši i temeljno ili natkrovljujuće načelo Ustava BiH, a time i sam Ustav.

S obzirom na to da je Ustav BiH sastavni dio Daytonskog mirovnog sporazuma, kršenje načela legitimnog predstavljanja i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda nužno je okarakterizirati kao antiustavan i antidaytonski čin. Načelo međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda ogleda se i kroz načelo pariteta u izvršnoj vlasti u BiH. Entitetskim ustavima i Ustavom BiH točno je propisano koliko ministarskih pozicija pripada svakome konstitutivnom narodu, odnosno njegovim legitimnim predstavnicima u Vladi FBiH i Vladi RS, kao i na koji način se princip pariteta koristi u Vijeću ministara. Stoga se, u skladu s ustavima i Daytonom, izvršna vlast na državnoj i entitetskim razinama mora formirati od stranaka koje imaju većinski bošnjački/hrvatski/srpski izborni legitimitet. Svaki oblik kršenja toga načela je neustavan i antidaytonski čin, kao što je neustavan i antidaytonski i svaki pokušaj i oblik dekonstituiranja nekog konstitutivnog naroda.

Dakle, presuda Ustavnog suda BiH, po apelaciji Bakirovog oca Alije, više nego jasna, kao i presuda Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića, u kojoj Ustavni sud BiH nalaže Parlamentarnoj skupštini da izmjeni Izborni zakon BiH kako bi se osiguralo “što potupnije” predstavljanje konstitutivnih naroda u domovima naroda i u svim drugim administrativnim-političkim razinama, a to znači i Predsjedništvu BiH.

Nasuprot presudama Ustavnog suda BiH stojhi Izetbegovićeva prozirna podvala da tri člana Predsjedništva BiH ne predstavljaju tri konstitutivna naroda već “državu i sve građane”. Kad bi to bilo tako ne bi postojala tri, već jedan član Predsjedništva. Tri člana Predsjedništva korespondiraju upravo s odredbom o jednakopravnosti tri konstitutivna naroda; Bošnjaka, Hrvata i Srba. A oni ne mogu biti jednakopravni ako jedan narod ( Bošnjaci) bira dva, a drugi konstitutivni narod (Hrvati) ni jednog člana Predsjedništva BiH.

Izetbegovićeva teza kako će Dodik i Čović, realizacijom dogovorom iz Laktaša, ovladati ključnim institucijama Predsjedništvom BiH, Ustavnim sudom BiH i Središnjim izbornim povjerenstvom BiH sračunata je na to da se Trojku prikaže kako “izdajnike” Bošnjaka koji državu izručuju u ruke neprijateljima. Tako on, naime, i njegovi politički i medijski sateliti, tretira druga dva naroda, samo što to ne kaže izravno, već spominjući njihove političke predstavnike. To bi se tako moglo i tumačiti da je BiH bošnjačka država, ali nije, ona je jednako hrvatska i srpska, kao i bošnjačka, od ZAVNOBiH-a do Daytonskog sporazuma i Ustava BiH. No, Izetbegoviću to ne vrijedi objašnjavti budući je on odlučan ustrajati u politici proizvodnje neprijatelja bez obzira kolika bila cijena te politike, a ona se mjeri i stotinama tisuća onih koji su napustili ovu zemlju u proteklih 30 godina. Na, sreću u tome je sve usamljeniji.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

hms.ba / Hrvatsko nebo