Nataša Božinović: SMIŠLJAJUĆI NOVOGODIŠNJU HRVATSKU BAJKU (politički korigiranu Snjeguljicu)

Hrvati se spram jugoslavenskih nacista i šovinista odnose kao dijete bez matere željno majčinskih emocija, pa prihvaća maćehu u svim oblicima, jer ne zna za drugo. A kad zla maćeha od glupoga oca dobije potvrdu da se bez nje ne može, onda se razmaše u najgorim varijantama.

Trenutno je hrvatstvo, Snjeguljica u šumi, prepuštena na milosti i nemilost lovca.  Snjeguljičina ljepota je skrivena daleko od javnosti, ali ogledalo pokazuje svu maćehinu moralnu ružnoću. Jugoslavenska podlost i prizemnost  ne dozvoljava da se Snjeguljičine  vrijednosti izraze na pravi način.  Glupi Snjeguljičin ćaća predstavlja vladajuće strukture duboke i plitke države, a lovac bi trebao biti nekakav junak čija će se materijalna pojavnost iskristalizirati u budućnosti. Spasitelji; sedam patuljaka, reinkarnacija su dvije sestre: Tuge, Buge i  petero braće: Kluk, Lobel, Kosjenac, Muhlo i Hrvat. Simboliziraju ponovni dolazak, revitalizaciju, spasenje Hrvata…, kako hoćete. I oni se, kao i lovac, još boje maćehe i njenih moći, ali mi znamo kako bajka završava, pa nema straha.

Kvaliteta života mlade Snjeguljice s patuljcima u šumi daleko od urbanih uvjeta pokazuje  nam se kroz njen zdravi ten i razigrane sportske gene. Gene kamene. Ona razdragana i sretna spretno skače po šumi i tako izrasta u mladu ženu. Dobiva erotsku potentnost, buja poput netaknute prirode. Nije zatrovana  gradskim plinovima, smradovima i političarima. Daleko je i duboko u šumi… I čini se… Snjeguljica je zaštićena, konzervirana za sva vremena. Samo glupa i neobrazovana. Bajkovito rečeno; mlada, nevina i naivna. Spremna svakome zlotvoru otvoriti vrata male lijepe bajkovite kućice. Toliko sam uronila u bajku da sam zaboravila da Princ uopće dolazi. Sad kad sam se sjetila, iznerviralo me što Princ kasni, što je mogao uletjeti prije maćehine jabuke koju je naivna Snjeguljica  pojela.  Ne dozvoliti da otrov potekne njenim žilama te ju učini impotentnom, uspava i tako glupu i tupu, hibernira.

Pitam se, kojeg je vraga prije činio? Molio po trgovima??? Gledao prpošne cajke??? Ili je Princ utekao drugim malourbanim mogućnostima, pa mu ni Zakon o hrvatskome jeziku ne treba, predmet Povijest u školi mu ne treba, hrvatski spomenici….. itd. Ništa tome liku ne treba, a kamoli strastvenost pri kreiranju ili konzumiranju kakva vrhunskoga umjetničkoga djela? Ili je toliko utekao mozgu, da je identitetski, osim nacionalno, i rodno  zbunjen da je uhvatio last minute let za Rim, osobno se zahvaliti današnjem pomodnome papi Franji što blagosilja homoseksualni odnos, odnosno samo pozitivno iz toga odnosa, ili …. hm, ne znam… to ni sama ne kužim.

Vrtjelo se Princu još po glavi: kako uopće naći djevu bajnu, onu pravu,…  u moru istih, operativnim zahvatima dorađenih,  tehnološko-ideološko kloniranih,  I što uostalom kad je nađe, kako je osvojiti, kako joj pristupiti…itd?

Smoren raznim pitanjima i ambivalentnošću svjetovno crkvenih autoriteta, umoran je zaspao i usnuo san, a možda je i mjesečario, pa se u nekom trenutku probudio.

Uglavnom…,  u šumi je i luta. Neki ga nagon nedefiniran nosi. Požuda je to zdrava potentna, bijela, heteroseksualna muškarca za obnaženim ženskim tijelom i ne treba je se sramiti, a kamoli krivnju prebacivati na objekt nagona. Samo se ljudski kontrolirati.

U mojoj verziji, nagon pripada, ispričavam se otkazateljima,  bijelom Princu. Ako redateljica dokumentarca o crnoj Kleopatri bude pričala svoju Snjeguljicu, ona će slobodno ubaciti crnoga Princa, ali to je potpuno irelevantno za ovu priču poput hrvatskih Black Lives Matter klečevaca s Tomaševićem na čelu. U biti je čitavi ovaj pasus irelevantan i može ga se izbaciti, ali ga ostavljam da zorno pokaže kako svakakvi umeci koji se dodvoravaju političkim novogovorima kvare prvotno dobro zamišljene koncepte bilo kakvih djela, pa i ovo moje djelce. (Ovdje čak ima i više takvih pasusa). Ono što je relevantno je da u stvarnosti, navode portali, counsel otkazatelji otkazuju  braću Grimm. Razno razne prikaze Prinčeva poljupca bez pristanka uspavane Snjeguljice, smatraju silovanjem.

I tako… da nastavim ovu svoju bajku… koja se, iako ukroćena novogovorima, račva čak u tri  verzije.

Prva bi mogla biti polumračna;  da je Princ lutajući šumom našao Snjeguljicu u staklenome lijesu na proplanku kao u pravoj bajci. Istina, malo više obnaženu jer se odjeća počela raspadati. Princ se odmah zaljubio. A meni se pri tom otelo: „Hvala Bogu, nije gej!“. Tko se ne bi zaljubio u uspavanu krasoticu, kao svi normalni kad vide Hrvatsku. Nadalje, onaj spomenuti ljudski nagon Princa,  počne odmah silinom silnom, lijes obijati. Pri tomu se čak i porezao te opsovao svoje roditelje što su ga mazili i pazili te mu nisu dali da savlada tradicionalne muške vještine koje bi mu sada, pri obijanju lijesa,  dobro došle.  Za nezgodu, prohujao je njime mali elektricitet,  u narodu zvana „struja“. Sasvim dovoljna da nježni Princ jaukne od boli koja nije neka bol, ali dovoljna da ga zaustavi u obijanju, da se sputa i zapita: „Ne mogu je poljubiti, jer ona u ovome zamrznutom stanju, ne može reći DA. Ne mogu je protresti, dati joj umjetno disanje, bez njena jasnoga dopuštenja.“.  Sklupča se tako nemoćan…Godine su prolazile, on je lutao i redovito lijes obilazio. Ne znajući što će i kako će.  Naposljetku oboje, on sklupčan podno lijesa, a Snjeguljica u lijesu, istrunu. U onom je Prinčevom, neslavnom pokušaju obijanja lijesa propušten zrak te je omogućeno i njeno raspadanje, pa su se zajedno stopili s prirodom i ostali neznani kroz stoljeća za nekog budućeg arheologa koji bi se mogao zvati Tuđman. Ovdje se možemo samo nadati da Tuđman iz budućnosti ne nosi to ime jer je tuđi čovjek, kako stvarnom Tuđmanu znaju zamjerati  neslane šaljivdžije sa svih ideoloških spektrića, nego nosi to ime, jer je glavom i bradom Hrvat, potomak jednoga od sedam, kasnije oženjenih i plodnih patuljaka.

Druga verzija bi bila Tik-Tok region verzija. Nije joj ovdje mjesto, ali navukla sam se jer me prekomjerno putem mreža granatiraju s Tik-tekovinama istočnih susjeda. Svaka moja obrana od toga bi mogla biti otkazana uz argumentaciju da sam skučeno neuključiva konzerva ili još teže, da sam ja ta koja prekomjerno granatiram, pa sam se predala, a što je razvidno iz verzije koja slijedi. Princ uspješno razvaljuje lijes.  Snjeguljica  se tako trgne da svojim čelom udre  prinčevo. Sva iznervirana, grlato se zadere: „Gde si bre, do sada bio!!!???“. Jeka se prolomi  šumama, gorama, planinama i dolinama tako moćno da su se i divlje svinje i vjeverice dale u silan bijeg. I vukovi i šakali i srne i jeleni… Sva je divlja divljač krenula put urbana grada, od smrada satkana… E sad, i ovdje se može sofisticiranije od regionskih politika manipulirati kakav bi bio ishod dolaska divljih životinja u grad. Miješati bajke i basne, pa uvesti ovaj ili onaj rasplet. Je li Životinjska farma došavši u grad, pod a): zaigrala na totalitarizam kao kod Tita i Orwella, ili pod b): romantičniji rasplet u kojem se  basno-slovno uvode prave iskonske vrijednosti. U gradu bi u slučaju pod b), u dalekoj budućnosti, svinja bila svinja, a lav lav. Mudar, milostiv i elokventan lav. Pričao bi čisto hrvatskim jezikom, poštujući  Zakon donesen davne 2024. Znao bi što je trava zelena i zbog čega je  nepokošena. Zbog neodgovornosti odgovornih, koje bi on, lav, bez puste filozofije, odmah svrgnuo. A magarac bi u tome gradu bio magarac i trava bi mu bila plava, iako je zelena. I pokošena, iako nije. Ali hvala Bogu, magarac ne bi mogao  odlučivati i ne bi se, pobogu moglo dogoditi, u toj bajko-basni gdje je lav lav,  a svinja svinja, da itko pametan magarcu dade glas. Ovaj rasplet pod b), bez Tita i orvelovštine, čini mi se bolji.

Ali hajmo na treću i originalnu verziju Snjeguljice. Onu koja zaista jest, a i nepobitna je činjenica da tako završava konkretna bajka. Kao i činjenica da ne možeš mijenjati povijest, primjerice da je Kleopatra crna, kao što konkretnu bajku, doduše možeš obraditi, ali original braće Grimm ostaje original braće Grimm. U originalu  Princ je zaista muževni hetero lik koji je spasio Snjeguljicu iz sna ili smrti na način da je očaran ljepotom uspavane djeve, uzeo lijes da ga ponese doma. Nosili su mu ga sluge. Jedan se sluga noseći lijes spotaknuo, zapeta jabuka je iz grla ispala, Snjeguljica oživjela… Sretno su i dugo živjeli. Princ i ona. Imali puno, puuuno djece, pretpostavljam.  A jalovo maćehino zlo je umrlo njome. Baš kako će jugoslavenstvo umrijeti s njima. Hvala Princu, ma tko on bio!

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo