Iz stranih medija/DW: Zašto Zapad ne šalje Ukrajini rakete dužeg dometa?!

Njemački medij DW objavio je danas članak Romana Goncharenka (Gončarenka) pod naslovom Koči li Zapad vojni uspjeh Ukrajine?, u kojem se bavi pitanjem zašto zapadne sile ne šalju Ukrajini rakete dometa većeg od 250 kilometara te bi li slanje takvih raketa promijenilo tijek rata.

Granica koju zapadni saveznici Ukrajine postavljaju glasi: Ne šaljemo nikakvo oružje koje bi dosegnulo teritorij same Rusije. A vojno zapovjedništvo Ukrajine uvjereno je kako je sposobnost za uništavanje ciljeva u zaleđu neprijatelja, dakle i unutar međunarodno priznatih granica Rusije, jedini način da se zaustaviti rusku agresiju.

Upravo je aktualno pitanje isporuke vrlo učinkovitih njemačkih krstarećih raketa Taurus. Glasnogovornik njemačke vlade i prošle je srijede ponovio kako „nema promjene u stavu“ Berlina u tom pitanju. Prije toga i kancelar Scholz izrazio je bojazan od „eskalacije“ i uvlačenja Njemačke u taj ratni sukob isporuči li rakete dometa do 500 kilometara. Kada bi ih dobile, ne znači da bi njima ukrajinske snage gađale i ciljeve u samoj Rusiji, one jamče da ne bi – ali bi to mogle učiniti, u određenom radijusu. Premda neke rurske saveznice (Iran, Sj. Koreja…) isporučuju Rusiji rakete dugog dometa, Zapad i dalje oklijeva naoružati ukrajinsku stranu dalekometnim raketama odnosno projektilima. Dosad su Velika Britanija i Francuska poslale projektile nešto dužeg dometa – Storm Shadow i Scalp EG, dometa 250 km. To je dovoljno za gađanje Krima i zaleđa agresorskih snaga u samoj Rusiji, ali ne i dublje u samoj Rusiji.

„Čini mi se kako bi kancelar Scholz dao Ukrajini i Tauruse samo onda kada bi im slično oružje poslali i Amerikanci – rakete ATACMS s jedinstvenom bojevom glavom i većim dometom“, izjavio je za DW Nico Lange, vojni stručnjak Münchenske konferencije o sigurnosti. On se osobno nada da će „uskoro“ biti donesena takva odluka i u Washingtonu i Berlinu. Prošle jeseni Washington jest poslao Ukrajini rakete ATACMS, ali prethodno im ograničivši dometa na nekih 160 kilometara, iako one inače imaju mnogo veći domet. Njemački projektili Taurus bili bi idealni za uništavanje taktičkih ciljeva kao što su bunkeri i mostovi. Ukrajina i sama proizvodi razne oružane sustave, pa tako i dalekometne rakete; smatra se da je dosad na područje Ruske Federacije ispaljivala upravo domaće projektile i bespilotne letjelice s eksplozivom ili raketama. Samo u svibnju 2023., vjerojatno, oborene su američkim Patriotima četiri ruske letjelice u okolici Brjanska na granici prema Ukrajine, a slično se dogodilo i pri zaustavljanju prodora ruske naoružane dragovoljačke skupine kod Belgoroda – no tada se zbog uporabe zapadnog oružja ukrajinska vlada dobila od zapadnih saveznika „po nosu“.

Vojni stručnjak Serhej Hrabski iz Kijeva opravdava suzdržanost zapadnih saveznika dvjema tezama: da takve rakete ne bi donijele prevagu, ako ne bi bile isporučene najmanje stotine raketa, te da Zapad i Njemačka „ne žele provocirati Rusiju kao zemlju s nuklearnim potencijalom” i ne žele riskirati ruski napad i na neku državu koja je članica NATO-a. „No je li tim ograničenjem onda i krivnja Zapada što Ukrajina ipak nije uspjela bitno pomaknuti crtu bojišnice u protunapadu ovog ljeta?“, pita se komentator. Te odgovara citirajući austrijskog časnika i povjesničar, pukovnika Markusa Reisnera, koji smatra da Zapad nije sasvim iskren u potpori Ukrajini: „Ne šalje se baš sve što mi imamo u našim arsenalima. A teško je zabiti čavao bez pravog čekića.“ On opravdava djelovanje posebnih ukrajinskih vojnih skupina na teritoriju Rusije, tvrdeći da je to u skladu s međunarodnim pravom. „Rusi su u samo nekoliko dana ispalili više od 500 raketa i projektila na Ukrajinu“, kaže Austrijanac. „A kako je reagirao Zapad? – Sa svega nekoliko tanahnih rečenica i izraza dobrih namjera.“

Naslovna fotografija: Njemačka raketa Taurus

Povezano:

Zdravko Gavran: Ukrajinska tragedija

DW/Hrvatsko nebo