Zapadna Slavonija – prva napadna akcija Hrvatske vojske

Zapadna Slavonija – prva napadna akcija Hrvatske vojske

Žestokim borbama 3. siječnja 1992. oko Španovice u zapadnoj Slavoniji, u kojima su trojica boraca 123. brigade HV poginula, a 14 ih je ranjeno, i potpisivanjem tzv. sarajevskog primirja toga dana, završena je prva napadna akcija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Mjestimične borbe nastavljaju se i dalje, hrvatski se vojnici drže primirja, ali ne i preostali četnici pa imamo još poginulih… No pobjedničkim borbama širom zapadne Slavonije u jesen i zimu 1991. godine, nakon depresivnog studenog u istočnoj Slavoniji zbog Vukovara, stvoreni su temelji za konačno oslobađanje napadnute Hrvatske i podignut je moral svima u Hrvatskoj.

Udarna snaga u većini tih pobjedničkih akcija bila je 123. brigada HV iz Požege, koju je vodio Miljenko Crnjac (sada general-pukovnik u mirovini), koju je tadašnji ministar obrane Gojko Šušak usporedio s gardijskom brigadom. Formirana je od dotadašnjih 63. A samostalne gardijske bojne ZNG-a, 4. bojne 108. brigade ZNG-a i pojedinaca koji su došli iz drugih postrojbi koje su se već borile u drugim napadnutim dijelovima Hrvatske.

Miljenko Crnjac, zapovjednik 123. brigade HV-a, danas umirovljeni general-pukovnik HV-a

Na mjestima pobjedonosnih bitaka i pogibije suboraca svake se godine okupljaju njihovi preživjeli suborci, dragovoljci koji nisu dopustili da pobijedi zlo koje se sručilo na nas. I kako bi se sačuvala uspomena na te dane ponosa i slave i na poginule nenadoknadive i neprežaljene ljude koji su ugradili svoje živote u slobodu koju danas živimo. Jer relativizacija tog zla i zaborav njihove žrtve mogu, na žalost, biti pogubni. Redaju se mjesta na Psunju i Papuku… Kamenska, raketna baza na Papuku gdje je masakrirano 11 branitelja, Voćin… Nedavno je, 26. 12. 2023., obilježena 32. godišnjica ulaska u Bučje, u kojem je bio zloglasni logor u koji su od ljeta 1991. godine odvođeni kidnapirani civili i zarobljeni pripadnici Zbora narodne garde i zvjerski mučeni i ubijani. U podrumu škole u Bučju nađeni su stravični ostatci mučenja zatvorenika, ali ne i zatvorenici. I danas ih se 26 još vodi nestalima. Među njima su i pakrački doktor Ivan Šreter, a s požeškog područja Igor Zalar, Slovenac koji je s obitelji živio u prigradskom požeškom naselju Vidovci, a u ZNG se uključio u prvim danima rata. Zarobljen je u Kamenskoj u rujnu 1991. godine, u prvoj bitki za Kamensku. Njegova sestra Tatjana Toinko iz Lutona u Velikoj Britaniji pokušavala mu je ući u trag preko Amnesty Internationala i Međunarodnog Crvenog križa u Ženevi, bez rezultata. Ona je nakon pada Vukovara i izvješća Martina Bella za BBC o tome, otišla na BBC prevesti im pjesmu koju su pjevali četnici u razrušenom Vukovaru. Dogovorila je s tamošnjom carinom da zaplijenjenu robu na carini šalje kao humanitarnu pomoć u napadnutu Hrvatsku, u Požegu. Šleperima je stizala ta pomoć! I tako iza svakog poginulog i nestalog stoji neka priča, njega i njegove obitelji…

Zvonko Peternel, danas umirovljeni general HV

Dragan Valenta, predsjednik Udruge 63. A SGB ZNG kraj spomenika braniteljima koji su poginuli 3. siječnja 1992. i 12. veljače 1992.

U središtu Bučja bio je krater promjera stotinjak metara i dubok 10, i tragovi velike eksplozije oko njega – pretpostavlja se da su pri povlačenju neprijatelji digli u zrak skladište streljiva. U zauzimanju Bučja 123. brigadi priključuje se 127. virovitička brigada, a u daljnjim borbama na okolnom području i 121. gradiška, 136. slatinska i 132. našička brigada Hrvatske vojske. Na obilježavanju 32. godišnjice zauzimanja Bučja ministar obrane Tomo Medved rekao je među ostalim da je upravo zauzimanjem Bučja prekinuta spirala zla koja se mjesecima širila ovim područjem.

Nagrađeni pripadnici 1. bojne 123. brigade HV

Borbe su nastavljene do 3. siječnja 1992. i neprijatelj je istjeran iz svih uporišta iz kojih su mjesecima razarali mjesta i gradove u zapadnoj Slavoniji. U to vrijeme, kada je Hrvatska vojska bila još u nastajanju i kada smo bili slabo naoružani, domoljublje, zajedništvo i hrabrost naših boraca bili su presudni u tim pobjedama.

Oslobođeno područje zapadne Slavonije u jesen i zimu 1991. godine

Slobodnije su prodisala podpapučka sela u tadašnjoj požeškoj općini, područje Nove Gradiške, Lipik, Pakrac i Prekopakra, područje Daruvara, Virovitice, Slatine, Orahovice i Našica.

Spomenik u Bučju – svim mučenicima logora Bučje

Ove pobjede srušile su mit o snazi JNA kao „trećoj vojnoj sili u Europi“ i snazi srpske vojske koja se oslanjala na nju i probudili širom Hrvatske uvjerenje da u tom nametnutom ratu možemo pobijediti.

Pozivnica za skup sjećanja u Španovici 3. siječnja 2024. sa slikom spomenika četvorici hrvatskih vojnika, poginulih 3. siječnja 1992. i 12. veljače 1992. godine

Bez tih pobjeda ne bi bilo ni pobjedničkog Bljeska. Kninjani u izbjeglištvu poslali su nam telegram-čestitku u kojoj su izrazili nadu da će i njihov grad i cijela Hrvatska biti slobodni. Dočekali su slobodu u pobjedničkoj Oluji u kojoj su sudjelovali i mnogi Slavonci koji su oslobađali zapadnu Slavoniju.

Katica Balog

(Priložene ratne slike iz arhive su Press-centra 123. brigade HV-a)

hkv.hr / Hrvatsko nebo