Predozirana Hrvatska u mandatu ministra Beroša

Zadaća je zdravstvene politike, odnosno zdravstvenih vlasti, osigurati uvjete za što bolje zdravlje stanovništva. Važan segment te politike je politika lijekova. Država je dužna štititi zdravlje ljudi na način da odobrava i zadržava u prometu samo lijekove koji su kvalitetni, neškodljivi i djelotvorni. Sve veća pozornost posvećuje se cijeni farmaceutskih preparata. Budući da je izdatak za lijekove jedna od najbrže rastućih stavki u državnim proračunima, vlade ga nizom mjera nastoje ograničiti.

Zdravstvene potrošnje u 2022. godini u iznosu od 33,877 milijardi kuna ima udio od 6,71% BDP-a. Ukupna zdravstvena potrošnja je s 20,530 milijardi kuna u 2010. godini povećana na 33,877milijardi kuna u 2022. godini za 13,346 milijardi kuna ili  65%. U strukturi zdravstvene potrošnje jedna od najbrže rastućih stavki jesu lijekovi. U Hrvatskoj se ukupni trošak za farmakoterapiju znatno povećao s 5,005 milijarde kuna u 2014. godini na iznos od 10,409 milijardi kuna u 2022. godini ili za 5,403 milijardi kuna  ili za 107,94%.

U 2020. godine 50 najvećih farmaceutskih tvrtki ukupno su ostvarile 851 milijardu dolara prihoda, u ovom trenutku 5 najvećih farmaceutskih kompanija u svijetu po tržišnoj kapitalizaciji su Johnson & Johnson (tržišna kapitalizacija 428,7 milijardi dolara), Roche, Pfizer, Eli Lilly i Norvatis. Primarni cilj i interes farmaceutske industrije jeste profit. RH je već duže vrijeme suočena s krizom zdravstvenog sustava, koja nije samo financijska, nego strukturna i upravljačka. U Hrvatskoj je ukupan broj osiguranika s 4.348.014 u 2010. godini smanjen na 4.148.849 osiguranika u 2022. godini, za 199.165 osiguranika ili za 4,58%.

Današnja farmakoterapija je lijek pretvorila u sirovu tržišnu robu, čija je funkcija profit, a medicina postaje ekonomska djelatnost. Proizvođači lijekova bave se uglavnom marketingom (reklame, kongresi, izleti, korupcija) a mnogo manje razvojem i istraživanjem. Najviše dozvoljene cijene lijekova na veliko u RH određuju se sukladno Pravilniku o mjerilima za određivanje najviše dozvoljene cijene lijeka na veliko i iznimno više od najviše dozvoljene cijene lijeka na veliko i godišnjeg izračuna cijene lijeka (NN 33/19.). Prema odredbama navedenog pravilnika cijene lijekova određuju se između ostalog usporedbom s cijenom lijekova u tri usporedne države – Italija, Slovenija, Češka, a ukoliko isto nije moguće u dvije zamjenske države – Španjolska i Francuska. Logičnije bi bilo da zbog slične gospodarske situacije i platežne moći, da se cijene lijekova utvrđuju usporedbom s cijenom lijekova, tako da tri referentne države budu Rumunjska, Bugarska i Slovenija.

Za razliku od većine ostalih tržišta koja počivaju na temelju slobodnog tržišta, tržište lijekova nije slobodno, već je jedno od najreguliranijih tržišta. Cilj regulacije lijekova trebao bi biti stvoriti pretpostavku za što učinkovitije korištenje lijekova, kontrolu troškova, te racionalno propisivanje i izdavanje lijekova. Ponuda lijekova koji se financiraju iz javnih izvora odvija se prema zakonima regulacije tržišta izvornih (inovativnih) i generičkih (istovrsnih) lijekova. Prvo tržište je monopolno i na njemu se stvara ponuda inovativnih lijekova za koju su potrebna velika ulaganja u istraživanje i razvoj. Zaštita velikih ulaganja ostvaruje se kroz patentna prava koja farmaceutskim tvrtkama omogućavaju monopolni položaj. Monopolni profiti rastu kroz umnožak cijene i prodane količine, ali za isti izvorni lijek različite države formiraju različite cijene sukladno svojim administrativnim procedurama. Zbog toga monopolisti u inovativnoj farmaceutskoj industriji djeluju kroz model diskriminacije cijena, koji im omogućava da s različitim cijenama realiziraju veću prodajnu količinu i ostvare veći profit. Stoga je njihov glavni cilj da lijek što prije dođe na listu lijekova (HZZO-a), koja se financira iz javnih izvora, te da se ostvari što veća potrošnja lijekova u zdravstvenom sustavu. Različite cijene u različitim državama omogućavaju onu potrošnju lijekova koja u konačnici maksimizira profit farmaceutskim kompanijama. Budući da se sve to događa izvan normalnog funkcioniranja tržišta, zbog specifičnosti proizvoda, jasno je da su racionalnost potrošnje i etičko ponašanje ključne za konačni rezultat (utrka za profitom to ne pozna) prodane količine i ostvarene potražnje.

Ukupna potrošnja lijekova u Republici Hrvatskoj u 2022. godini iznosila 1.461,30 DDD/1000/dan, odnosno, financijski, sveukupno 10.409.864.870 kuna (1.381.626.500 eura) i pokazuju da ukupno povećanje potrošnje lijekova u 2022. godini u DDD/1000/dan iznosi 5,3% u odnosu na 2021. godinu. Potrošnja lijekova u 2022. godini prema financijskim pokazateljima bilježi porast od 5,4% u odnosu na 2021. godinu. Ukupnu potrošnju lijekova u Republici Hrvatskoj možemo prikazati razdvajajući potrošnju lijekova čiji su troškovi pokriveni iz fondova HZZO-a te lijekova koji su plaćeni na drugi način (fizičke osobe same snose trošak). Prema podacima, u 2022. godini potrošnja na teret HZZO-a iznosila je 1.311,73 DDD/1000/dan (89,8%), odnosno, financijski, ukupno 9.433.954.320 kuna (90,6%). Potrošnja koja nije na teret HZZO-a iznosila je 149,53 DDD/1000/dan (10,2%), odnosno, financijski, ukupno 975.967.031 kuna (9,4%).  Bolnička potrošnja lijekova u 2022. godini iznosila je 45,39 DDD/1000/dan (3,11% ukupne potrošnje), odnosno, gledano financijski, ukupno 5.002.716.528 kuna (48,1% ukupne potrošnje). Povećanje bolničke potrošnje u odnosu na 2021. godinu iznosilo je 15,8% u DDD/1000/dan, dok je u financijskom smislu potrošnja povećana za 11,2%. Potrošnja posebno skupih lijekova u bolničkom sustavu za 2022. godinu iznosi 2.822.625.059 kuna i veća je u odnosu na prethodnu godinu za 322,83 milijuna kuna ili 12,91%. U strukturi bolničke potrošnje lijekova za 2022. godinu, posebno skupi lijekovi čine 56,42% ukupne bolničke potrošnje lijekova. Do hiperinflacije potrošnje lijekova došlo je u mandatu ministra Beroša 2020.-2022. godina, tako da je potrošnja lijekova na teret HZZO-a u ukupnom iznosu 26,12 milijardi kuna i veća je za 8,12 milijardi kuna u odnosu na razdoblje 2017.-2019. godinu.

Budući da se bolnička potrošnja u izvješćima HALMED-a iskazuje od 2014. godine, istu uzimamo kao referentnu godinu u analizi potrošnje lijekova u RH. Ukupna potrošnja lijekova u Republici Hrvatskoj u 2014. godini iznosila 972,47 DDD/1000/dan, odnosno, financijski, sveukupno 5.005.949.217 kuna. Prema podacima, u 2014. godini potrošnja na teret HZZO-a iznosila je 836,20 DDD/1000/dan, odnosno financijski, ukupno 4.395.624.000,00. Potrošnja koja nije na teret HZZO-a iznosila je 136,28 DDD/1000/dan, odnosno financijski, sveukupno 610.326.000 kuna (12%). Bolnička potrošnja lijekova u 2014. godini iznosila je 30,58 DDD/1000/dan (3,14% od ukupne potrošnje), odnosno, financijski, sveukupno 1.602.929.000,00 kuna (32% ukupne potrošnje). Potrošnja posebno skupih lijekova u bolničkom sustavu za 2014. godinu iznosila je 634.079.035 kuna i čini 39,55% ukupne bolničke potrošnje lijekova.

Kada usporedimo ukupnu potrošnju lijekova u RH za razdoblje 2014.-2022. godine, vidljivo je da ukupna potrošnja u DDD/1000/dan raste u navedenom razdoblju za 488,83 DDD/1000/dan ili za 50,26%, dok je financijski ukupna potrošnja porasla za 5,40 milijardi kuna ili 107,94%. Navedeno nam pokazuje da je porast ukupne potrošnje lijekova  u navedenom razdoblju većim dijelom rezultat povećanja cijene lijekova. Kada usporedimo ukupnu potrošnju lijekova na teret HZZO-a  vidljivo je da ukupna potrošnja u DDD/1000/dan raste u navedenom razdoblju za 475,53 DDD/1000/ ili 56,86%, dok je u financijski ukupna potrošnja na teret HZZO-a porasla za 5,03 milijardi kuna ili 114,62%. Navedeno nam pokazuje da je porast potrošnje lijekova na teret HZZO-a u navedenom razdoblju većim dijelom rezultat povećanja cijene lijekova i potrošnje novih skupih lijekova. Od ukupnih izdataka za zdravstvo u 2020. godini, podaci Europske komisije pokazuju da Hrvatska izdvaja za lijekove na teret HZZO-a 28,11% dok je prosjek EU 18,5%.

Kada usporedimo podatke o bolničkoj potrošnji lijekova za razdoblje 2014.-2022. godina, vidljivo je da je ista financijski porasla za 3,39 milijardi kuna ili za 212,09%, dok je za navedeno razdoblje povećanje potrošnje lijekova 14,81DDD/1000/dan ili 48,43%. Razlika koja postoji u odnosu potrošnje po DDD/1000/dan i financijske potrošnje u kunama za razdoblje 2014.-2022. godine (48,34% i 212,09%) možemo pripisati činjenici da se izrazito skupi lijekovi propisuju u bolnicama, te da mnogi od njih nemaju dodijeljen DDD.

Potrošnja posebno skupih lijekova u bolničkom sustavu za razdoblje 2014.-2022. godine porasla je financijski za 2,18 milijardi kuna ili 345,15%. Ukupna potrošnja posebno skupih lijekova za razdoblje 2005.-2022. godine ukupno iznosi 17.515.272.961 kuna. U mandatu ministra Beroša 2020.-2022. ukupna potrošnja posebno skupih lijekova iznosi 7.218.915.815 kuna. Ukupno gledano u financijskom smislu najveće povećanje udjela u ukupnoj potrošnji lijekova imaju posebno skupi lijekovi koji se koriste za liječenje zloćudnih bolesti i imunomodulatori. HALMED – u svojoj analizi objašnjava:“ da se to može objasniti povećanom uporabom novih bioloških i biosličnih lijekova za liječenje neoplazmi i autoimunih bolesti, te drugih bolesti koje se sada učinkovito liječe novim biološkim lijekovima.??? Danas je najveći problem politike lijekova postala potrošnja posebno skupih lijekova u bolnicama, ne postoji jasna procedura propisivanja, pa nastaje problem racionalne uporabe i kontrolirane potrošnje posebno skupih lijekova. Bez obzira na enormnu zdravstvenu potrošnju osobito skupih lijekova u zdravstvenom sustavu u 2022. godini, kao i prethodnih godina prva tri uzroka smrti su: prvi uzrok smrti i dalje su bolesti cirkulacijskog sustava od kojih je umrlo 22.303 osoba – 578,5/100.000 stanovnika, od novotvorina, druge po redu skupine bolesti vodećih uzroka smrti, umrlo je 13.247 osoba – 343,6/100.000 stanovnika (u 2021., 2022. godini imamo značajan porast 4 dijagnoze: zloćudna novotvorina završnog debelog crijeva (C20), zloćudna novotvorina dojke – nespecifirano (C50.9), zloćudne novotvorine bronha ili pluća – nespecifirane (C 34.9), zloćudne novotvorine mokraćnog mjehura (C67.9), od bolesti endokrinog sustava, trećeg po redu uzroka, umrlo je 4.500 – 116,7/100.000) osoba.

Kada pogledamo naturalne pokazatelje stacionarnih ustanova u predpandemijskim godinama 2017.-2019. prosječno je hospitalizirano 719.960 pacijenata u odnosu na pandemijske godine u mandatu ministra Beroša 2020.-2022. kada je prosječno hospitalizirano 623.009 pacijenata ili prosječno godišnje manje 96.951 pacijenata ili 13,46%, prosječan broj BO dana liječenja bio je 5.943.725 u odnosu na mandat ministra Beroša 4.883.391 ili prosječno manje 1.060.334 BO dana liječenja odnosno prosječno manje BO dana liječenja 17,83%, prosječna popunjenost krevetnih kapaciteta iznosila je u predpandemijskim godinama 70,39% u odnosu na 2020.-2022. godinu kada prosječno iznosi 58,63% ili  manje za 11,76%. S jedne strane u Beroševu mandatu imamo nikada veće prihode zdravstvenog sustava, sredstva sanacije, nikada veću zdravstvenu potrošnju, koja je rezultirala hiperinflacijom potrošnje lijekova na teret HZZO-a, bolničku potrošnju lijekova, te osobito porasta potrošnje posebno skupih lijekova u bolničkom sustavu (koja je rezultat porasta cijena), dok s druge strane imamo manje osiguranika u sustavu zdravstva,  veći broj umrlih u populaciji, znatno manje naturalne pokazatelje poslovanja stacionarnih zdravstvenih ustanova, hiperinflaciju ukupnog duga u zdravstvenom sustavu, kao i gubitaka u poslovanju javno zdravstvenih ustanova, u odnosu na predpandemijske godine.

Osobito u pandemijskoj 2020. godini došlo je do značajnog smanjenja zdravstvenih usluga, pada broja pacijenata, te hiperinflaciji zdravstvene potrošnje uz niz restrikcija. Vidljivo je da smo otišli u krivom smjeru, sijanje straha (brojači zaraženih i umrlih), valovi terora i relaksacije (stroge mjere pa popuštanje mjera), kontradiktorne poruke, dogmatizacija struke i znanosti, izolacija (ostani doma), sveprisutni mentocid koji je omogućio infantilizaciju društva gdje se politička elita brine za „našu sigurnost i zdravlje“. Mi smo živjeli u stanju masovne psihoze, totalitarizma i nažalost puno ljudi je još uvijek zarobljeno u tom stanju.

U bolnicama je moguće koristiti skupe lijekove koji nisu na listi lijekova HZZO-a ili su izvan indikacije utvrđenih listom lijekova, bez pravila i kontrole opravdanosti – što je dodatni generator ogromnog rasta potrošnje lijekova.Tako je porast potrošnje za posebno skupe lijekove, znatno veći od porasta ukupne potrošnje. “Budući da se potrošnja posebno skupih lijekova od 2005. godine do danas ne prati u DDD/1000/ dan, razvidno je da hiperinflacija porasta bolničke potrošnje lijekova uglavnom rezultat porasta cijena i uvođenja na listu HZZO-a novih posebno skupih lijekova (ne znači da su učinkovitiji u odnosu na lijekove koji su prije bili u upotrebi)”. Kada promatramo udio potrošnje posebno skupih lijekova u ukupnoj bolničkoj potrošnji lijekova za 2014. godinu taj se udio s 39,55% povećava se na 56,42% ukupne bolničke potrošnje lijekova u 2022. godini, što nam pokazuje da u strukturi ukupne bolničke potrošnje pretežni dio čini potrošnja posebno skupih lijekova, koja je rezultat skupih cijena novih posebno skupih lijekova u zdravstvenom sustavu.

Problem troškova farmakoterapije eskalirao je i postao aktualan tek u najnovije vrijeme, od kad se približio razini nepodnošljivosti za društvo, te konačno, proizvođačima lijekova koji imaju velik utjecaj na medicinsku znanost, edukaciju, politiku i medije, problematiziranje ove teme nije u interesu. Međutim, cijena farmaceutskog preparata, odnosno liječenja itekako je realna kategorija i vrijednost lijeka nemoguće je procijeniti bez podatka o koštanju. Poznavanje troška određene farmakoterapijske intervencije neophodan je element njezine evaluacije, neovisno radi li se o olakšanju zdravstvene tegobe, izlječenju bolesti ili o prevenciji nepoželjnog kliničkog događaja u budućnosti, gdje je potonje naročito važno jer se tretira velika populacija tijekom dugog vremenskog razdoblja, što ima značajne financijske posljedice. Ekonomska analiza potrebna je i onda kad nam nisu poznati eventualni alternativni postupci, a nezaobilazna je u situaciji u kojoj oni postoje i kad je usporedba medikamentoznih i nemedikamenoznih procedura s istim ili sličnim ishodom uvjet bez kojeg nema racionalnog odlučivanja na području liječenja i prevencije. Začuđujuće, ali ne slučajno, kad se radi o isplativosti lijekova nemamo se na što osloniti. Za velik broj lijekova nema ekonomske evaluacije.

Kod svakog rada praćenje učinaka i ishoda osnovna je metrika, kojom procjenjujemo jesmo li dobro postavili radne procese, organizaciju i upravljanje resursima; jednako tako ishodi liječenja ključni su kriterij kvalitete i učinkovitosti zdravstvenog sustava. Štoviše praćenje ishoda pokazalo se i kao najbitniji alat za pronalaženje prostora za uštede i drugačiju raspodjelu sredstava u sustavu na korist pacijenta i zdravstvenih djelatnika. Dok se u Skandinaviji i drugim razvijenim europskim zemljama registri bolesti koriste od 70-ih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući čemu danas posjedujemo podatke o učinkovitosti pravovremenog uvođenja terapije inovativnim lijekovima, posebice u onkološkim bolestima i dijabetesu.

Istovremeno u RH nemamo pouzdanih podataka o petogodišnjem ili desetogodišnjem preživljavanju jer u RH registri (uz rijetke iznimke) NE POSTOJE, pa tako NE POSTOJE niti sustavno praćeni podaci i statistike o pojedinim bolestima, učincima terapije i općenito o ishodima liječenja.Time je naš zdravstveni sustav zakinut za podatke koji bi mogli biti jedno od rješenja za izazove kojima u ovom trenutku ne možemo odgovoriti. Preciznim praćenjem prepoznali bismo razlike u ishodima liječenja za slične pacijente, te otkrili neka pravila, fokusirajući se pritom na ono što zaista utječe na zdravlje, možemo unaprijediti zdravstveni sustav i izravno pridonijeti dobrobiti pacijenta. Praćenje ishoda liječenja podrazumijeva: praćenje podataka o smrtnosti, ponovnom prijemu i iskustvu pacijenta, učinkovitosti, pravovremenosti skrbi, te efikasnom korištenju medicinskih pretraga, vezano za poboljšanje općeg zdravlja stanovništva, smanjenje troškova liječenja po stanovniku, kao i za sveukupno zadovoljstvo zdravstvenih djelatnika. Dostupnost takvih vrsta podataka osigurava povratnu informaciju koja pomaže pri učenju, zaključivanju i donošenju informiranih odluka zdravstvenim djelatnicima, zdravstvenoj administraciji, industriji koja radi na razvoju i proizvodnji lijekova, ali i samim pacijentima. Podaci nam daju mogućnost izbora, jer njihovim upravljanjem i donošenjem odluka, utemeljenim na ispravnim i sveobuhvatnim informacijama smanjujemo neučinkovitost zdravstvenog sustava.

Dati ću kratki sažetak nekih sudionika videokonferencije UPUZ „Digital Healthcare Policy Brunch“ na temu: „Upravljanje podacima u zdravstvu od prevencije do praćenja ishoda liječenja održane 28.04.2021. godine. Neven Trbović na početku svog izlaganja naglašava: “da je ključan ishod liječenja, a u RepubliciHrvatskoj još uvijek nema dovoljno razvijenog sustava koji bi mogao precizno pratiti stanje pacijenta. Ishodi liječenja moraju se pratiti kroz registre u kojima je zabilježena učinkovitost lijekova, terapije i medicinskih proizvoda. Nadalje, ističe da je ključno ustanoviti kakve rezultate daje procedura, kako bi HZZO i bolnice imali mogućnost donositi određene zaključke na temelju konciznih podataka.“

Tatjana Prenđa Trupec u svom izlaganju napominje: „kako se na planu nekih podataka ne radi dovoljno. Primjerice, još uvijek nemamo registre za posebno skupe lijekove koji bi pratili ishode liječenja, nakon čega bi se, temeljem tih podataka, mogla napraviti puno bolja preraspodjela novca i drukčije ugovaranje s nositeljima odobrenja lijekova.“

Prof. dr. sc. Marko Jakopović u svom izlaganju konstatira: „da su podaci za praćenje ishoda liječenja iznimno bitni, no problem je što u tom dijelu podataka nema dovoljno. Hrvatska ima jako dobar Registar za rak koji bilježi koliko je oboljelih, s kojom dijagnozom, preživljenje i mortalitet, ali ne prati ishode liječenja, niti prati lijekove i njihovu učinkovitost, a uz to nemamo ni standardiziranost postupaka liječenja. Zbog toga se događa da svaka bolnica, svaki odjel radi drugačije, jer nema podataka koji bi omogućili uvid u uspješnost primijenjenog liječenja i lijekova u pojedinoj ustanovi. Stoga je mišljenja da bi trebalo započeti standardiziranje nalaza, dijagnoza, otpusnih pisama, korištenih terapija, lijekova i sl. Napominje kako se na listama HZZO-a nalaze izvrsni onkološki lijekovi, pa i posebno skupi lijekovi, na koje se troše znatna sredstva. S tim u svezi, iznosi da u nekim zemljama, primjerice u Austriji, pacijenti primaju po 4 ciklusa neke terapije ili imuno-terapije na trošak farmaceutskih kompanija, pa ako terapijadjeluje i lijekove se pokažu učinkovitima, tada plaćanje njihovog liječenja preuzimaju osiguravatelji.“

Neke od najpoznatijih farmaceutskih tvrtki uhvaćene su u izradi falsificiranih znanstvenih radova, prikrivanju ozbiljnih zdravstvenih nuspojava njihovih lijekova, protuzakonitih poslova i podmićivanju. Danski profesor i specijalist interne medicine Peter C. Gotzsche u knjizi „Smrtonosni lijekovi i organizirani kriminal farmaceutske industrije“ je napisao: „ Pacijenti vjeruju lijekovima jer vjeruju svojim liječnicima, a liječnici pak o lijekovima znaju samo onoliko koliko im to dopusti farmaceutska industrija koja pak surađuje s vlastima….Podaci o kliničkim istraživanjima većinom financiraju isti ljudi koji stoje iza ove industrije a oni publicirani u znanstvenim časopisima prečesto su iskrivljeni ili lažni. Testiranje novih lijekova ne provodi se kako treba, regulacijske agencije ne obavljaju svoj posao pošteno i upletene su u brojne sukobe interesa. Političare je lako potkupiti, a zdrave i bolesne tako lako obmanuti.“

Godine 2004. Richard Horton, urednik časopisa Lancet, rekao je da su medicinski časopisi postali operacije pranja informacija za farmaceutsku industriju. Po njemu je veliki dio znanstvene literature, možda polovica, jednostavno pogrešno. Godine 2005. Marcia Angell, bivša urednica časopisa New England Journal of Medicine (NEJM), kritizirala je industriju jer je prvenstveno postala marketinški stroj i kooptirala svaku instituciju koja bi joj mogla stati na put. Godine 2005. Richard Smith, bivši urednik British Medical Journala (BMJ), smatra da su medicinski časopisi samo produžetak marketinške ruke farmaceutskih kompanija.

Godine 2005. izvješće Donjeg doma u Ujedinjenom Kraljevstvu detaljno je opisalo kontrolu i posljedice farmaceutskog lobija: „Ljudi su stoljećima uzimali neučinkovite i štetne lijekove… Industrija je iznimno utjecajna, utječe na svaki aspekt medicinskog svijeta, uključujući one koji propisuju lijekove, pacijente, akademike, medije, pa čak i institucije osmišljene da ga reguliraju. Utjecaj tog lobija u parlamentu je izuzetno velik.“

Budući da farmaceutska industrija provodi većinu istraživanja, neizbježno je da industrija ne samo da ima veliki učinak na ono što se istražuje, već i na to kako se istražuje te kako se rezultati tumače i objavljuju. Sukobi interesa, financijska, politička i pravna korupcija uobičajena su pojava u farmaceutskoj industriji. Taj je lobi redovito odgovoran za zdravstvene skandale, do te mjere da dolazi i do epidemije štetnih (uglavnom skrivenih) nuspojava lijekova. Farmaceutska industrija je poznata po svojoj propagandi u korist bolesti. Poznato je da farmaceutska industrija daje netočne i obmanjujuće promotivne informacije o svojim lijekovima, ali i netočne informacije o bolestima i rizicima od bolesti, što može dovesti do nepotrebnog uzimanja lijekova i poticanja nuspojava uzrokovanih tim lijekovima. Koliko god se ove informacije činile šokantnima, slično taktici koju koriste kriminalne organizacije, farmaceutska industrija svoj utjecaj putem mita i korupcije: liječnika, akademika, časopisa, strukovnih i organizacija pacijenata, sveučilišnih odjela, novinara, regulatora i političara – plaća raspodjelom novca ili ih nagrađuje u zamjenu za njihovo odobravanje položaja farmaceutske tvrtke. Progresivna korupcija znanosti od strane farmaceutske industrije postala je tolika da svake godine prijeti zdravlju milijuna ljudi i rezultira smrću tisuća. Farmaceutska industrija je, dakle, kriva za organizirani kriminal, što bi trebalo biti prepoznato kao zločin protiv čovječnosti.

Korupcija u zdravstvu negativna je pojava prisutna u gotovo svim zemljama svijeta. Suvremena literatura koja se bavi korupcijom u zdravstvu osim „plavih koverti“ prepoznaje znatno složenije oblike korupcijskih transakcija. Multinacionalne farmaceutske kompanije koje podmićivanjem ili na bilo koji drugi način osiguravaju testiranje, odnosno uporabu svojih lijekova, korupcija u ugovaranju radova, javna nabava lijekova i potrošnog medicinskog materijala, opreme u ministarstvu i ustanovama javnog zdravstva, nepotizam prilikom zapošljavanja, stranačko kadroviranje. Suzan George autorica i predsjednica TNI-a navodi: „Deset najvećih svjetskih farmaceutskih kompanija ima ukupni kapital od 1,8 trilijuna američkih dolara. Na primjeru SAD-a, zdravstvena industrija, uključujući razne lance profitabilnih bolnica, klinika i domova za njegu, kao i farmaceutske tvrtke, u središtu je svjetskog financijskog lobiranja. U Bruxellesu ima oko 30.000 lobista koji se zalažu za deregulaciju, niže poreze za bogate i privatizaciju“. Odštete i kazne koje plaćaju u milijardama dolara za njih predstavljaju samo trošak poslovanja.

Sviđa ti se ovaj tekst? Podijeli ga.

Velike farmaceutske tvrtke u više navrata su krivo prikazivale rezultate kliničkih studija, a sve u svrhu maksimiziranja vlastitog profita. Na takvo ponašanje farmaceutske industrije često su upozoravali znanstvenici, liječnici i novinari (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7). Povijest djelovanja farmaceutske industrije je ispunjena skandalima i obilježena pohlepom.

Navest ćemo nekoliko najupečatljivijih slučajeva, koje je prikupila američka neprofitna organizacija ProPublica:

1. ELI LILLY (SIJEČANJ 2009. i 2012) – platila je odštetu od 1,42 milijardi dolara zbog nepropisnog reklamiranja antipsihotike Zyprexe. Tijekom 2012. Eli Lilly plaća 29,4 milijuna dolara zbog podmićivanja zaposlenika bolnica i liječnika u Kini i drugim zemljama, kako bi se njihovi lijekovi našli na popisu onih koji se propisuju na receptima.

2. Prateći PFIZEROV niz blockbustera bio je golemi skok u bogatstvu tvrtke u tandemu s povorkom kontroverznih proizvoda, kaznenih djela i višestrukih novčanih kazni—uključujući najveću kaznenu kaznu u povijesti SAD-a.  Uzmimo, na primjer, Pfizerov prvi hit lijek, protuupalni Feldene, koji će također postati jedan od njegovih početnih spornih proizvoda. Pfizer je FDA-i podnio zahtjev za novi lijek za Feldene u ožujku 1978. i ponovno u svibnju 1980. Prijave su odbijene zbog loših protokola testiranja. U rujnu 1981. Pfizer je ponovno podnio zahtjev FDA-i, koristeći stare podatke. Višestruka pitanja koja okružuju Feldene, uključujući put kojim se krenulo prema njegovom konačnom odobrenju, učinila bi ga jednom od najvažnijih “Cenzuriranih” vijesti Project Censored u 2015.

U toj priči, Project Censored je primijetio:„Zatim, dok je FDA još razmatrala prijavu, Pfizer je sponzorirao prijem na sastanku Američke udruge za reumatičare u Bostonu i prikazao film koji promovira Feldene za koji je FDA rekla da je nezakonit. Ipak, 6. travnja 1982. FDA je odobrila Feldene za upotrebu u SAD-u”

Iako će Feldene postati najunosniji proizvod Pfizera, brzo su se pojavila pitanja o lijeku. Do 1986. FDA je bila podnesena peticija da ponovno označi lijek zbog ozbiljne zabrinutosti oko njegovog dugog poluživota i njegove sklonosti nakupljanju u krvi.Nadzorna organizacija Public Citizen Health Research Group (PCHRG) kasnije će optužiti da je ovaj široko propisivani lijek za artritis stvorio rizik od gastrointestinalnog krvarenja među starijim osobama. Citirajući izvješća o 2621 neželjenom događaju i čak 182 smrtna slučaja među pacijentima koji su uzimali lijek, PCHRG je zatražio da FDA zabrani Feldene za pacijente starije od 60 godina, “kao neposrednu opasnost za javno zdravlje”.

Dr. Sidney Wolfe, ravnatelj PCHRG-a izjavio je: “Najmanje 1,75 milijuna starijih Amerikanaca koji sada primaju ovaj lijek izloženo je riziku od razvoja po život opasnih gastrointestinalnih reakcija.”U međuvremenu, Nacionalno vijeće starijih građana pozvalo je FDA da u potpunosti ukloni lijek s tržišta.Wolfe iz PCHRG-a kasnije će citirati interne dokumente Pfizera koji izražavaju zabrinutost u vezi s lijekom. Do 1995. pozvao je na potpunu zabranu droge za sve uzraste.

Ovo je bio samo početak niza skandala visokog profila i pravnih problema koji će definirati Pfizerovo uobičajeno poslovanje.Na primjer, izvještaji o ozbiljnim problemima oko srčanog zaliska koji je proizveo Pfizerov odjel Shiley počeli su mučiti tvrtku. Ovaj problem će rezultirati prestankom proizvodnje svih modela neispravnih ventila do 1986. godine.

Radna skupina FDA-e iz 1991. optužila je Shileya da je regulatorima zatajio informacije o sigurnosnim problemima kako bi dobio početno odobrenje za svoje ventile. Istraga od 7. studenog 1991. u The Wall Street Journalu potvrdila je da je Shiley namjerno krivotvorio proizvodne zapise koji se odnose na lomove zalistaka.Ti prijelomi imali su katastrofalne posljedice za brojne pacijente. Do 2012. objavljeno je da su 663 osobe umrle od posljedica neispravnih zalistaka.Pfizer je na kraju pristao platiti između 165 i 215 milijuna dolara za nagodbu tužbi povezanih s Björk-Shiley Convexo-Concave Heart Valve. 

Također je pristao platiti 10,75 milijuna dolara za namirenje optužbi Ministarstva pravosuđa SAD-a da je lagao regulatorima tražeći odobrenje za ventile.

Parada koruptivnih postupaka i pravnih problema koja je definirala ovaj farmaceutski Levijatan upravo je bila u tijeku. Od tada nadalje, Pfizer je citiran i krivično gonjen za niz nezakonitih radnji u rasponu od namještanja cijena, sigurnosti proizvoda, podmićivanja, reklamnih i marketinških skandala sve do kršenja okoliša i ljudskih prava.

Godine 1999. Pfizer se izjasnio krivim za kaznene protumonopolske optužbe i pristao platiti kazne u ukupnom iznosu od 20 milijuna dolara. U tom je slučaju Pfizer optužen za “sudjelovanje u zavjeri za podizanje i fiksiranje cijena i dodjelu tržišnih udjela u SAD-u za konzervans za hranu zvan natrijev eritorbat, te za dodjelu kupaca i teritorija za aromu zvanu maltol.”

Godine 2000. The Washington Post objavio je ekspoze u šest dijelova optužujući Pfizer za testiranje opasnog eksperimentalnog antibiotika Trovafloxacin (trgovački naziv Trovan) na djeci u Nigeriji bez odgovarajućeg pristanka njihovih roditelja.Trovan je trebao postati sljedeći Pfizerov hit lijek, prema analitičarima s Wall Streeta, od kojih je jedan tvrdio: “Pfizer bi mogao zaraditi milijardu dolara godišnje ako bi Trovan mogao dobiti odobrenje za sve svoje potencijalne upotrebe.” No kad tvrtka nije uspjela pronaći dovoljno pacijenata u Sjedinjenim Državama, njezini su istraživači krenuli u potragu za novim pacijentima u Kanu u Nigeriji.Ovo neodobreno kliničko ispitivanje na 200 nigerijske djece rezultiralo je smrću 11 djece. Navodno je mnogo više djece kasnije pretrpjelo “ozbiljne nuspojave u rasponu od zatajenja organa do oštećenja mozga”.

Godine 2001. Pfizer je tužilo 30 nigerijskih obitelji, koje su kompaniju optužile da njihovu djecu koristi kao “ljudske pokusne kuniće”. Obitelji su tvrdile da je “Pfizer prekršio Nürnberški kodeks, kao i UN-ove standarde ljudskih prava i druge etičke smjernice” te su tvrdile da je Pfizer izložio djecu “okrutnom, neljudskom i ponižavajućem tretmanu”. Nakon godina pravnih bitaka, Pfizer je 2009. pristao platiti 75 milijuna dolara za nagodbu nekih tužbi koje su pokrenute na nigerijskim sudovima.

Trovan nikada nije postao blockbuster kakav je Pfizer zamislio. Tvrtka je priznala dioničarima da je “pretrpjela razočaranje” ovim eksperimentalnim lijekom za meningitis. Trovan nikada nije bio odobren za korištenje kod djece u Sjedinjenim Državama, pa je proizvodnja zaustavljena. Europska unija ga je zabranila 1999. godine.

— Godine 2002. Pfizer je pristao platiti 49 milijuna dolara za namirenje optužbi da je jedna od njegovih podružnica prevarila savezni program Medicaid pretjerano naplaćujući lijek za snižavanje kolesterola Lipitor.

— Godine 2003. Pfizer je platio 6 milijuna dolara za nagodbu s 19 država koje su ga optužile za korištenje obmanjujućih oglasa za promicanje antibiotika Zithromax (također nazvan Z-Pak), koji se koristi za dječje infekcije uha. Tvrdnja je tvrdila da je Pfizer “precijenio dobrobiti i učinkovitost Zithromaxa u usporedbi s drugim usporedivim antibioticima”.

— 2004. Pfizer je pristao na nagodbu od 60 milijuna dolara u zajedničkoj tužbi koju su pokrenuli korisnici lijeka za dijabetičare koji je razvio Warner-Lambert, a koji je Pfizer kupio 2000. Lijek Rezulin povučen je s tržišta nakon što su brojni pacijenti umrli od akutnog zatajenja jetre za koje se tvrdi da je uzrokovan lijekom.

— Godine 2004. Pfizer je pristao zaustaviti oglase za svoj lijek protiv bolova Celebrex, a sljedeće je godine priznao da su klinička ispitivanja iz 1999. pokazala da stariji pacijenti koji uzimaju lijek imaju mnogo veću vjerojatnost da će biti izloženi rizicima srčanih problema.

— 2004. je Pfizer također priznao krivnju za dva kaznena djela i platio 430 milijuna dolara kazne za lažno promoviranje hit lijeka za epilepsiju Neurontina za neodobrenu upotrebu. Pfizer je tvrdio da se također može koristiti za “bipolarni poremećaj, bol, migrenske glavobolje i odvikavanje od droga i alkohola”. Pfizerova podmukla taktika koja je uključivala Neurontin također je uključivala podmićivanje liječnika luksuznim putovanjima i novcem za promoviranje lijeka i podmetanje operativaca na medicinskim obrazovnim događajima. Dokumenti su kasnije izašli na vidjelo koji sugeriraju da je Pfizer organizirao odgode u objavljivanju znanstvenih studija koje su potkopale njegovu tvrdnju o drugim upotrebama Neurontina. U jednom od tih dokumenata otkriveno je da je voditelj tima za Neurontin u Pfizeru rekao: “Mislim da možemo ograničiti potencijalnu lošu stranu studije 224 odgađanjem objave što je duže moguće.”

Konačno, 2010. savezna je porota utvrdila da je Pfizer počinio prijevaru reketarenja u svom marketingu Neurontina; sudac u slučaju naknadno je naredio tvrtki da plati 142 milijuna dolara odštete.

— Godine 2005. Pfizer je povukao svoj lijek protiv bolova Bextra s tržišta nakon što je FDA navela “neodgovarajuće informacije o mogućim rizicima za srce zbog dugotrajne uporabe lijeka, kao i ‘po život opasnih’ kožnih reakcija, uključujući smrt.”

— Iste godine FDA je odobrila upozorenje crne kutije za Pfizerov drugi hit lijek protiv bolova, Celebrex , navodeći povećane rizike od “kardiovaskularnih događaja i po život opasnih gastrointestinalnih krvarenja”.

— U 2007. Pfizer je pristao platiti 34,7 milijuna dolara za podmirenje federalnih optužbi koje se odnose na marketing njegovog Genotropina ljudskog hormona rasta. Pharmacia & Upjohn Co., Pfizerova podružnica, pristala je platiti 19,7 milijuna dolara za “nuđenje mita upravitelju ljekarničkih naknada da proda više lijeka”, dok je Pfizer pristao platiti još 15 milijuna dolara za “promidžbu Genotropina za upotrebu koju nije odobrila Uprava za hranu i lijekove”.

— U 2008. Pfizer je platio nevjerojatnih 894 milijuna dolara kazne kako bi nagodio tužbe “navodeći da su njegov povučeni lijek protiv bolova Bextra i naširoko korišten lijek za artritis Celebrex oštetili američke pacijente i prevarili potrošače.” Od ukupne kazne, 745 milijuna dolara izdvojeno je za “rješavanje zahtjeva za osobne ozljede”.

— Već iduće godine, 2009., Pfizer je kažnjen s 2,3 milijarde dolara, čime je stekao dvojbeno priznanje da je označen kao najveća nagodba za zdravstvenu skrb u povijesti kako bi povećao ulog nagodbom od 3 milijarde dolara 2012.

Novčana kazna bila je kombinacija građanskih i kaznenih nagodbi u vezi s Pfizerovim “navodno nezakonitim promoviranjem određenih lijekova, ponajviše Bextre”. Pfizer se izjasnio krivim za ” pogrešnu marku lijeka protiv bolova Bextra s namjerom prijevare ili zavaravanja, promovirajući lijek za liječenje akutne boli u dozama koje je FDA prethodno smatrala opasno visokim.”

Ministarstvo pravosuđa također je primijetilo da je Pfizer “navodno platio mito liječnicima koji su bili poslušni i nezakonito promovirao tri druga lijeka: antipsihotik Geodon, antibiotik Zyvox i antiepileptik Lyrica.”

U intervjuu za The New York Times, bivši prodajni predstavnik Pfizera John Kopchinski, koji je pomogao u pokretanju savezne istrage, izjavio je: “Cijela kultura Pfizera je vođena prodajom, a ako niste ilegalno prodavali lijekove, niste bili viđeni kao timski igrač.”Kazna od 1,195 milijardi dolara u toj nagodbi još uvijek predstavlja najveću kaznenu kaznu ikada izrečenu u Sjedinjenim Državama za bilo koje pitanje.Čak i nakon sklapanja opsežnog ugovora o korporativnom integritetu s Uredom generalnog inspektora Ministarstva zdravstva i društvenih usluga u sklopu nagodbe iz 2009., Pfizerovo neprincipijelno i štetno ponašanje se nastavilo. Bend je svirao dalje.

Godine 2010. The New York Times izvijestio je o Pfizerovom priznanju da je platio oko “20 milijuna dolara za 4500 liječnika i drugih medicinskih stručnjaka za savjetovanje i govore u njegovo ime u posljednjih šest mjeseci 2009.”. Times je također spomenuo da je Pfizer platio “15,3 milijuna dolara za 250 akademskih medicinskih centara i drugih istraživačkih grupa za klinička ispitivanja u istom razdoblju.”

U vezi s iznosima koje je otkrio Pfizer, dr. Marcia Angell, bivša urednica časopisa The New England Journal of Medicine i autorica knjige The Truth About the Drug Companies: How They Deceive Us and What to Do About It, priznala je da, iako nije imala nikakvih posebnih saznanja o tom pitanju, vjerovala je da su se javno objavljeni iznosi koje je Pfizer otkrio “činili niskima”. Dodala je: “Ne mogu a da ne pomislim da je nešto pobjeglo.”

Godine 2011. Pfizer je pristao platiti 14,5 milijuna dolara za rješavanje optužbi False Claims Act da je ilegalno plasirao svoj lijek za mjehur Detrol.

Godine 2012. Komisija za vrijednosne papire i burzu SAD-a objavila je da je postigla nagodbu od 45 milijuna dolara s Pfizerom kako bi riješila optužbe da su njegove podružnice podmitile inozemne liječnike i druge zdravstvene djelatnike.

SEC je tvrdio da su “zaposlenici i agenti Pfizerovih podružnica u Bugarskoj, Kini, Hrvatskoj, Češkoj, Italiji, Kazahstanu, Rusiji i Srbiji vršili neprimjerena plaćanja stranim dužnosnicima kako bi dobili regulatorna odobrenja i odobrenja za formulare, prodaju i povećanje broja recepata za farmaceutske proizvode tvrtke.”

Prema Kari Brockmeyer, voditeljici SEC-ovog Odjela za provođenje zakona o stranim korupcijskim praksama, “Pfizerove podružnice u nekoliko zemalja imale su podmićivanje toliko upleteno u njihovu prodajnu kulturu da su nudile bodove i bonus programe kako bi neprikladno nagradile strane dužnosnike koji su se pokazali kao njihovi najbolji kupci.”

U 2012. Pfizeru je izrečena još jedna golema novčana kazna – ovaj put kako bi se riješila tvrdnja da nuspojave njegovog lijeka za hormonsku nadomjesnu terapiju (HRT) Prempro uzrokuju rak dojke. Oko 10.000 žena podnijelo je tužbu protiv tvrtke, navodeći da je proizvođač lijekova zatajio informacije o mogućim rizicima od raka dojke od HNL-a. Nagodba od 1,2 milijarde dolara stigla je nakon šest godina suđenja.

Godine 2013. Pfizer je pristao na nagodbu od 288 milijuna dolara za tvrdnje 2700 ljudi da je njihov  lijek za prestanak pušenja Chantix uzrokovao suicidalne misli i teške psihološke poremećaje.

FDA je stavila upozorenje crne kutije na Chantix, najveće sigurnosno upozorenje koje je dodijelila FDA, “kako bi upozorila pacijente i liječnike na rizik od psihijatrijskih nuspojava” i primijetila da je lijek “vjerojatno povezan s većim rizikom od srčanog udara”.

Farmaceutske tvrtke čine sve kako bi zaobišle ​​upozorenja crne kutije. Stvaraju loš publicitet i negativno utječu na tržišnost dotičnog lijeka, što dovodi do nepovoljnih financijskih posljedica za tvrtku.Godine 2016., nakon godina lobiranja, Pfizer je uspio natjerati FDA da ukloni oznaku crne kutije s Chantrixa s 10-9 glasova , dajući kontroverznom hit lijeku “novi život”.

U 2013. Pfizer je postigao nagodbu od 35 milijuna dolara u vezi s navodnim nepravilnim marketingom i promidžbom imunosupresivnog lijeka Rapamune. Kad je glavni državni odvjetnik New Yorka Eric T. Schneiderman objavio da su on i 40 drugih državnih odvjetnika stigli na nagodbu, primijetio je: “Mora postojati jedan skup pravila za sve, bez obzira koliko bili bogati ili moćni, a to uključuje i velike farmaceutske tvrtke koje iznose neodobrene i neutemeljene tvrdnje o proizvodima kako bi povećale profit.”

Iako je popis Pfizerovih korporativnih zločina u ovom članku nevjerojatan po svim mjerama sumnjivih poslovnih praksi, daleko je od iscrpnog. Ukupno je od 2000. godine Pfizer prikupio 10.945.838.549 USD u kaznama i napravio 96 prekršaja koji Pfizerov portfelj korporativnog kriminala konkurira portfelju najkorumpiranijih kompanija u povijesti. Ali to nije spriječilo Pfizer da postane korporativna „slavna osoba“ sa svojim cjepivom protiv COVID-19. Doista, tvrtka je imala velike koristi od tog proizvoda, čija ga je prodaja od 36,8 milijardi dolara u 2021. učinila najprodavanijim farmaceutskim proizvodom u povijesti.Kada su prihodi farmaceutske tvrtke u 2022. godini dosegnuli najvišu razinu svih vremena u jednoj godini od 100,3 milijarde dolara, prodaja cjepiva protiv COVID-19 činila je gotovo 38% tih prihoda.

3. ASTRAZENECA (TRAVANJ 2010.) – plaća odštetu od 520 milijuna dolara, zbog ilegalnog reklamiranja antipsihotika Seroquel.

4. MERCK (STUDENI 2011.) – plaća odštetu od 950 milijuna dolara u vezi s nezakonitim reklamiranjem analgetika Vioxxa, povučen s tržišta 2004. godine.

5. ABBOTT (SVIBANJ 2012.) – plaća odštetu od 1,5 milijardi dolara u vezi s nezakonitim reklamiranjem antipsihotike Depakote.

6. GLAXO SMITH KLINE (SRPANJ 2012.) – plaća odštetu od 3 milijarde dolara kako bi se nagodila zbog građanskih i kaznenih optužbi s reklamiranjem lijekova, kao što je neprijavljivanjem sigurnosnih podataka.

7. JOHNSON & JOHNSON (STUDENI 2013.) – plaća odštetu od 2,2 milijarde dolara kako bi se nagodio oko kaznenih i građanskih optužbi u vezi s lijekovima na recept Risperdal Invega i Natrecor.

Slušamo godinama političku elitu, danas A.P., Davora Božinivić, Vilija Beroš, Krunoslava Capak, Alemku Markotić i druge režimske liječnike, o silnoj brizi za „zdravlje pacijenata i nacije“, o reformama, njihova propovijed je prilagođena u potpunosti onima koji imaju da dobiju još više, „ govore, a ne čine“, oni samo priznaju svijet u kojem je najvažniji novac i profit.

Piše: Mihael

macikriz.com / /Hrvatsko nebo