Drugi pišu/Može li u Bosni samo konj biti – Bosanac?!

Polemizirajući s aktualnim prizivateljima bosanstva, koji su, evo, pokušali i Dan državnosti BiH iskoristiti kako bi prekrstili Bošnjake, reis Kavazović podsjetio je na jednog starog (mudrog) muslimana koji je tvrdio kako u Bosni samo konj može biti Bosanac. Kako bilo, unutarbošnjački verbalni rat zbog bosanstva nastavlja se – piše u Katoličkom tjedniku Josip Vričko.

S velikim je ambicijama akademik Suad Kurtćehajić u studenomu najavljivao prihvaćanje Deklaracije o Bosni i Bosanstvu koju je priredilo Bosansko narodno vijeće (BNV). Štoviše, taj se, po vlastitu sudu, velik događaj ambiciozno inkorporirao u Dan državnosti Bosne i Hercegovine, a kako bi sve bilo sukladno njegovim golemim očekivanjima, o Bosni i bosanstvu se raspredalo u sarajevskom Narodnom pozorištu 25. studenoga.

Palestinizacija, opet…

Kako bilo, Deklaracija je uistinu prezentirana uskom krugu nazočnih u Kući na Obali, ali mediji su, kao po nekom dogovoru, ignorirali Kurtćehajićevo bosanstvo. Nisu ga tretirali čak niti oni koji su još ranije ismijavali akademikovo nastojanje prekrstiti Bošnjake u Bosance. A bila je to prigoda koju nitko kao teatar pruža. Posebice jer kum Suad uvjerava svakoga tko ga želi slušati kako je bosanstvo posljednja obrana od konačne podjele BiH.

Slijedom čega su onda tek gotovo neznani portali, baš kao neznani junaci, hrabro prepričali uz pomoć autora što se to dogodilo na sarajevskim daskama koje život znače. Točnije, uglavnom je Kurtćehajić osobno otkrio motive svoga nevelika jata, zašto prizivaju bosanstvo baš sad. Iz njegova je, naime, kratkog monologa, što ga je prenio ljudski.ba, razvidno kako je riječ o povratku na stare bošnjačke strahove – palestinizacija BiH na jednom dijelu njezina teritorija. Federaciji, zna se! Nad čime je (barem) prije dva desetljeća strahovao jedan drugi akademik, Muhamed Filipović, a posljednjih nekoliko godina nad tom navodno prijetećom mogućnošću, plašeći Bošnjake, suze rone frontovci Željka Komšića. Istina, Palestina je ovih dana aktualna… I bit će, bojim se, još dugo.

Kurtćehajić, dojam je, nema osobito mišljenje o političkom instinktu širokih narodnih masa na teritoriju tzv. većeg bh. entiteta. Jer, veli, obični čovjek još ne vidi kako Banja Luka ide u otvorenu secesiju. Što argumentira činjenicom, o kojoj inače pjevaju i ptice po rijetkim sarajevskim parkovima, kako institucije RS-a donose zakone kojima se negiraju odluke Ustavnog suda i visokog predstavnika. „Ako se takve politike ne zaustave, bojim se da će se opet stvoriti prostor za hrvatsku autonomiju na zapadu Bosne i Hercegovine“, plaši se, eto, taj akademik (gotovo) podjednako i Srba i Hrvata – što, u biti, i jest mantra bošnjačkih nacionalista, pa čak i kada se maskiraju u – bosanstvo. S, dakle, (vrlo) malim početnim – B!

Ništa oni ne znaju!

Iako, treba (pošteno…) priznati i kako je nešto prije, prije, eto, Pozorišta, taj sarajevski profesor (iz Bijelog Polja) govorio kako je bosanstvo jedini mogući odgovor na velikosrpske i velikohrvatske težnje za podjelom BiH, od kojih se, siguran je, još nije odustalo. Ali, dodaje, i na snove o bošnjačkom unitarizmu, koji je jednako opasan kao i ova dva (već) identificirana nacionalizma. Moguće da je ova ekvidistanca na kojoj inzistira već stanovito vrijeme bila crvena krpa onima za koje je taj pokušaj prekrštavanja zapravo drugo ime za prijevaru.

Govoreći, naime, u kolovozu u Sapni reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović dotaknuo se i nacionalnog identiteta upozorivši kako među Bošnjacima ima onih koji i ponovno [druge] zbunjuju te koji misle: Bošnjaci nisu narod koji je preko svojih pleća sve to prebacio, i koji misle da ako ispred svog imena stave doktor ili akademik, znaju nešto o našem narodu.

„Ništa oni ne znaju. Mi smo Bošnjaci, nikakvi Bosanci. Naš narod se zove Bošnjak“, podignuo je glas za koju oktavu reis efendija prekinuvši svaku dalju priču na ovu temu. No i osjetivši potrebu da onima koji ništa ne znaju pojasni kako su – Bosanci i Bošnjaci i Hrvati i Srbi koji žive u BiH. Hercegovce je, kao što to uostalom kronično čini i njegov predšasnik Mustafa ef. Cerić, smetnuo.

Reis nekoć i sad

Ipak, priznati se Kavazoviću mora da je u Sapni bio nadahnut te je citirao oca Adil-bega Zulfikarpašića, koji je, veli, još davno kazao kako u Bosni samo konj može biti bosanac! (Sa, zanimljivo, malim – b…)

„BOŠNJACI BI MORALI RADITI VIŠE S DRUGIMA NA PROFILIRANJU BOSANSKE POLITIČKE NACIJE, KOJA ĆE STATI IZA DRŽAVE“, APELIRAO JE (NEKOĆ) REIS EFENDIJA KAVAZOVIĆ, A IZETBEGOVIĆ I. JOŠ RANIJE PORUČIVAO: DA „SRBI BUDU SRBI, BOŠNJACI – BOŠNJACI, HRVATI – HRVATI, ALI DA SVI BUDU MALO VIŠE BOSANCI“

No slijedom te retoričke bravure, neki su se sjetili ne tako davna vremena kada je reis hvalio bosanstvo, pa je čak propagirao da se radi na identitetu bosanstva koji bi bio nadetnički. „Bošnjaci bi morali raditi više s drugima na profiliranju bosanske političke nacije, koja će stati iza države“, apelirao je.

Mogao bi, dakako, onaj „koji ništa ne zna“, [is]koristiti tu efendijinu nedosljednost. Ali nije ni on baš maneken principijelnosti. Taj je prizivatelj bosanstva u politiku, naime, ugazio pravo u Stranku za BiH, u vrijeme gotovo himničnog, a sada samo do deplasiranosti patetičnog slogana 100% BiH. Potom je prebjegao, jer je, veli, po habitusu socijaldemokrat, u SDP. Nije ga, međutim, to dugo držalo, već je nakon 30-ak dana utekao u – Stranku za Bolju budućnost. Nema pouzdanih podataka je li taj, po osobnom priznanju, socijaldemokrat i svoju bolju budućnost pronašao kod, doduše, nekadašnjega titogradskog partijskog sekretara Fahrudina Radončića, ali vidimo kako, evo, budućnost – i svoju političku i općenito bosanskohercegovačku – vidi u bosanstvu. Da ‘prostiš!

Ah ta Alijina (izdajnička) ekipa…

A na tomu putu nije prezao zakucati ni na vrata zaboravljenih asova te se tako sjetio Stjepana Kljujića, koji je uoči Dana državnosti BiH, kada ga se mediji – kao „poštena Hrvata“ –  uglavnom sjete – pošteno priznao na N1 kako će se uprizoriti u Pozorištu te, veli, pozdraviti Kurtćehajićevu ideju ukoliko se bude razvijala u pravom smjeru. Kako su pak tome nekadašnjem hrvatskom članu kolektivnog bh. rukovodstva duša uspomene, i ovom se prigodom sjetio Alijinih vremena kada je, po njegovu mišljenju, tadašnja bošnjačka politika izdala ideju jedinstvene države prihvaćajući narativ o etničkoj podjeli BiH.

„Vremena jesu bila teška i jest postojao pritisak međunarodne zajednice, ali nisu se morala potpisivati rješenja koja nisu davala šansu integraciji države i društva. Nažalost, izdajnička ekipa agresoru je dala pola BiH, a pitanje bosanstva svela na unutarnji problem Bošnjaka“, gotovo je zaplakao za prolivenim mlijekom taj nesuđeni sarajevski gradonačelnik.

I uistinu je tako. Zbog bosanstva Kurtćehajić je na reisovoj, a to (onda) znači i SDA-ovoj crnoj listi. Što je, uz ino, bjelodano iz tiskovina bliskih toj stranci i turskoj sehari, koji su još ljetos – i prije nego li se znalo za BNV-ovu predstavu u Kući na Obali, detektirali kako su „Bosanci ruku pod ruku s velikosrbima“.

A evo i kako je, primjerice, Stav došao do toga otkrića. Ključni im je svjedok stara njihova mušterija Milorad Dodik pa onda citiraju njegovu izjavu u kojoj priziva nacionalni i narodni dogovor kako više nikada netko tko pobijedi u Srba ne treba praviti dogovor sa SDA-om.

„Ono što čudi i zabrinjava jest kako današnji zagovornici bosanske nacije ne vide kako svojim narativom pomažu velikosrpskom projektu. Oni nisu razumjeli ono što Srbi odavno znaju, najveći neprijatelj velikosrpskog projekta jest bošnjačka kultura, bošnjaštvo, a njezin zaštitnik jest Stranka demokratske akcije“, piše rečeni bošnjački magazin inzistirajući na tomu kako je zapravo samo Temeljna u Bošnjaka – temelj bosanskohercegovačke opstojnosti.

Ilustrativna sudbina „poštenog Srbina“

Zanimljivo, podsjećaju i na posljednji javni istup Alije Izetbegovića u komu je poručio građanima BiH da „Srbi budu Srbi, Bošnjaci – Bošnjaci, Hrvati – Hrvati, ali da svi budu malo više Bosanci“.

Nije, svjedoci smo, taj apel „prvog predsjednika“ uslišen. Zašto?! Sudbina jednog Bosanca, Mire Lazovića, usred „slučaja Kazani“, u biti svjedoči kako su „oni drugi“ u „malom Jeruzalemu“ uglavnom komforni k’o krme u Teheranu. Taj ratni predsjedatelj Skupštine BiH ustrajava na tomu da se na spomen-ploči na Kazanima jasno napiše tko je ubijao i u ovu zloglasnu trebevićku jamu bacao sarajevske Srbe.

„Treba stajati rečenica ‘da su nevine civile, građane Sarajeva, ubili pojedini pripadnici 10. motorizirane brigade Armije BiH, koji su odlukom Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u listopadu 1993. uhapšeni i procesuirani’“, uporan je, pa, evo, i na Dan državnosti Lazović, čudeći se kako SDP ne reagira, budući da je u ovom prikrivanju istine u glavnoj ulozi njihova gradonačelnica Benjamina Karić. Drugim riječima, ako na Vijećnici nema skrivanja, nego piše kako su srpski zločinci u noći 25./26 VIII. 1992. zapalili Nacionalnu i Univerzitetsku biblioteku BiH, nema razloga da na Kazanima ne piše da su Srbe pobili bošnjački zločinci.

„Nemam ja otpora prema natpisu na Vijećnici, znam da su to uradili zločinci iz srpskog naroda, ali ja ovo govorim kao političar. Te stvari Benjamina ne razumije. Politika otvara prostore i pokreće dijalog, nemojmo ga zatvarati. Ja ovo (u vezi s Kazanima i Vijećnicom) ne govorim kao Srbin, nego kao Bosanac“, pojasnio je taj, inače, u Sarajevu atestirani – „pošteni Srbin“.

Ne znam, međutim, koliko mu se uopće pametno pozivati na to što je nadmašilo čak i Alijina očekivanja. Ne samo da je, kako je to Izetbegović I. tražio, malo više Bosanac nego Srbin. Već je, evo, samo Bosanac – koji pokušava ishoditi da se (konačno) prizna tko je to pobio Srbe po multietničkom bastionu.

U tijeku je, naime, unutarbošnjački verbalni bratoubilački rat zbog – bosanstva! I u to se ne treba miješati.

Josip Vričko

Naslovna slika: reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović i Suad Kurtćehajić

Povezano:

Šiljo: Povukli se i posljednji hrvatski „mohikanci“ u Sarajevu

Katolički tjednik/Hrvatsko nebo